Piše: Kristina Ljevak
Foto: Nina Mašić-Lizdek
Sarah Čerkez je radila s najznačajnijim dizajnerima i modnim kućama današnjice. Njen uspjeh odavno je prevazišao balkanske okvire, a da je ni najmanje nije promijenio.
Od četrnaeste godine profesionalno se bavi modom, sad je to već pola njenog života.
Prije tri sedmice snimila je reklamu za prestižne Festina satove u Milanu.
I dok publika oduševljeno reaguje na rezultate ovog angažmana, Urbanova sagovornica kaže da je zadovoljna, „ali reklama kao reklama“, s osmijehom dodaje.
Više od brendova i kreatora pamti specifična snimanja, poput jednog od prvih poslova u Milanu, kada je za prestižni kalendar „Maxim“ morala držati na ramenima sabljarku tešku 40 kilograma.
Na nedavno prvi put održanoj mostarskoj Fashion areni sa svojim dugogodišnjim prijateljem modnim dizajnerom Milanom Senićem predstavila je njegovu novu kolekciju, koju kao i obično odlikuju savršena preciznost, oštre linije i autentičan dizajnerski rukopis, ovoga puta s nešto više seksipila, što sjajno pristaje njegovoj muzi.
Premijerno magazinsko predstavljanje novih modela, uz razgovor s uspješnom Sarah Čerkez, Urbanov je izbor naslovne novogodišnje priče. Jer uspjeh i posvećenost ono su što nas najviše raduje.
Njen stil života nema veze s profesijom nego s ličnim izborom. Joga, odlasci na planinu, zdrav život koji podrazumijeva zdravu prehranu uslovljeni su djelimično i svojevremenim odlaskom iz Bosne i Hercegovine, čemu je, kao i svima nama, prethodilo neizbježno sjedenje u zadimljenim kafićima.
Ono što većini Balkanaca i Balkanki predstavlja frustraciju za Sarah Čerkez je ugođaj, a upravo joj to pruža boravak u evropskim zemljama, gdje su zakoni o zabrani pušenja davno doneseni.
„Tamo je moderno trčati subotom i nedjeljom ujutro. Teretane su prepune, ponekad do te mjere da se ne može doći do mjesečne članarine. Trend zdravog života davno je uzeo maha. Sve je to uticalo na mene da se prilagodim i počnem praktikovati takav stil života i učiti šta je dobro za zdravlje i tijelo.
Dugoročno sprečavanje svih bolesti ovisi od ishrane i osluškivanja šta našem tijelu prija, a šta ne. Mislim da je u našem obrazovnom sistemu izostavljen predmet o zdravoj ishrani i zdravim navikama“, objašnjava Sarah Čerkez, koja je, nakon bavljenja sportom zahvaljujući odlascima u teretanu i trčanju, otkrila i čudesni svijet joge.
Iskustvo putovanja koje mijenja život
„U teretani u koju sam u Milanu redovno išla održavali su se večernji časovi joge. Uvijek sam išla na te časove kada bih bila nakon posla umorna, bez atoma snage za bilo šta drugo, ali čisto da odem i natjeram se kako god, razmišljajući da mi je lakše pratiti nekog učitelja i ponavljati za njim nego da ja tu sama dođem i ništa ne uradim kako treba.
Slučajno sam ušla na neki čas joge i bilo mi je interesantno. Zbog toga sam odlučila da dolazim barem dva puta sedmično.
Nakon samo dvije sedmice primijetila sam da je nestala moja dugogodišnja bol u leđima uzrokovana desetosatnim stajanjem na štiklama. Nakon neuspješnih kiropraktičarskih tretmana, masaže i akupunkture, to je za mene bilo revolucionarno otkriće. Ta bol je bila jako intenzivna, zbog nje nisam mogla spavati, i joga je riješila problem. Nisam to odmah shvatila nego nakon prvog prekida, kad se bol vratila. I nastavila sam svjesna da je joga toliko dobra da čovjeka mentalno smiruje, a s intenzivnim istezanjem mišića cijelog tijela otvara nervne čvorove koji nam se stvaraju kada smo dugo u jednom položaju. Na kraju sam se u Sarajevu, zahvaljujući učitelju, opredijelila za aštanga jogu, koju i dan-danas praktikujem, i prezadovoljna sam. U teretanu samo ponekad odem da trčim, ali mi je joga na prvom mjestu“, objašnjava Sarah, kojoj je, kao i svima koji rade zahtjevan posao u kojem ne mogu uticati na dinamiku i rokove, joga pomogla i kod unutarnjeg mira.
„Inače sam jako nestrpljiva. A kroz svoj posao naučila sam se nevjerovatnoj dozi strpljenja. Nije da sama sebi laskam, ali stvarno, baš se prepustim dok radim, koliko god da traje. Stvarno mi je granica strpljenja jako visoka. Sada. Prije nije bila. U tome mi je pomogla joga, a svakako i zrelost, iskustvo i profesionalnost. Svijest da na tom setu ne možeš ništa promijeniti i da će najbolji rezultat doći onda kada se strpiš i pričekaš da svak svoj dio završi kako bi ti došla na red je ono što mi je trebalo.
Ove godine sam bila dva mjeseca u Indiji. Uz modeling, joga je bila dodatni razlog da odem tamo, pronađem neki studio joge i otkrijem tu izvornu Indiju. U Mumbaiju sam pronašla školu joge i mislim da je taj učitelj ostavio doživotni trag u mom iskustvu.
Došla sam kod njega prvi put na čas joge. Nije znao ko sam, čime se bavim, kako se zovem.
Samo me je pitao radim li jogu, rekla sam malo, znam li početi, ja sam počela… Pustio me je da uradim ono što sam planirala uraditi. Kad sam završila, nakon sat i po vremena, prišao mi je, zagledao se u oči i na engleskom rekao: ‘Nemoj se ljutiti na sve.’
Nisam mogla vjerovati. Teško mi je palo jer svi mi najčešće nismo iskreni prema sebi, ni kad nam roditelji ili partner ukažu na vlastite slabosti, ne vjerujemo im. Bila sam u šoku zbog toga što neki stranac može pogoditi tvoju srž, nisam mogla vjerovati da je moja unutrašnja ljutnja na svijet oko sebe bila zaista toliko izražena da je on to osjetio.
Kada sam mamu nazvala pod tom impresijom, mama je rekla: „Dobro je da ti je neko rekao“ (smijeh). Tad sam sebi obećala da se neću ljutiti“, sjeća se Sarah netipičnog trenutka spoznaje i jednog od onih putovanja koja mijenjaju živote.Njena je ljutnja, što je prepoznao indijski učitelj, posljedica vlastitog perfekcionizma i potrebe da sve čime se bavi bude besprijekorno. Od profesije do spremanja kuće.
Ukupno iskustvo Indije, i mimo joge, ono je koje bi naša sagovornica preporučila svakom Amerikancu ili Evropljaninu.
„Posjete Indiji ili Indoneziji nas učine svjesnim u kakvom luksuzu živimo, koliko nam je stvarno dobro, koliko smo sretni što nismo rođeni, živjeli, odrasli i umrli na ulici, jer tamo ljudi tako žive. Na takvim mjestima postanete sretni zbog činjenice da kući imate vodu. Počnete cijeniti život na isti način kao što smo mi nakon rata u našoj zemlji, kad smo bili zahvalni, pa brzo zaboravili.
Modna industrija, u kojoj najviše vremena provodim, učini da počneš obraćati pažnju na to kako si obučen, kako izgledaš, koji nakit nosiš… A to tamo ne postoji. I ne vide se razlike među ljudima ni na kojoj osnovi. Nacionalnoj, vjerskoj, materijalnoj… I to me je najviše impresioniralo. Nisam s Indijom završila.I mislim da će svaki novi odlazak podrazumijevati promjenu jednog dijela mene.“
Ne možeš se svima svidjeti
I mimo Indije, reći će oni koji Sarah Čerkez privatno poznaju, materijalne vrijednosti nisu ono što joj definiše odnos prema životu. Novac, od vlastitog rada, bitan joj je u onom segmentu koji podrazumijeva obezbijediti sebi pristojan život, godišnji odmor i plan za još neko egzotično putovanje.
Da joj je važan luksuz, njen trenutni izbor ne bi bio povratak u Sarajevo,uz povremene odlaske u inostranstvo kada ima angažmane, a oni i dalje njenu profesionalnu biografiju visoko pozicioniraju u svijetu modelinga.
Ne zamara je što njena profesija podrazumijeva stalnu izloženost tuđim pogledima. Više ih na sceni i mimo nje i ne primjećuje. Takođe nema tremu, niti je opterećuju sezonske promjene prilikom izbora manekena i manekenki, koje ponekad ne podrazumijevaju klasičnu ljepotu koju Sarah Čerkez posjeduje. Sigurnost joj daje činjenica da uloga modela nije njen jedini talenat.
„Najvažnije što naučiš kroz ovaj posao jeste da se ne možeš svima svidjeti. Nekome si lijep, nekome manje lijep, a nekome nikako. Bitno mi je da načinom života ne ugrožavam izgled koji imam.
Uspjela sam da petnaest godina imam istu težinu i da mogu obući farmerice iz srednje škole. Milan Senić pet godina nije imao razloga uzeti moje mjere, jer se ne mijenjaju.
Vidim koliko je teško modelima koji imaju oscilacije u težini. S druge strane, nisam nimalo sretna zbog trendova koji propagiraju izgled manekenke na granici anoreksije.“
Umjetnost, porodična strast
„Najvažnije mi je da moj otac bude sretan“, rekla je jednom prilikom Sarah Čerkez, te dio vlastitih brojnih poslovnih obaveza prilagodila njegovom umjetničkom radu. Riječ je o Seadu Čerkezu, poznatom sarajevskom akvarelisti, akademskom umjetniku čije slike danas možemo pronaći u galeriji „Sehara“ na Baščaršiji zahvaljujući odluci njegove kćerke i potrebi da otac ostane u svom umjetničkom svijetu, neopterećen diktatima savremenog tržišta.
„Ljudi ostare i izgube energiju da se bore s komercijalnom konkurencijom. I to se desilo mom tati. On je u penziji, radi za sebe, sretan je sa svojim radom, ali nije više imao snage da se bori s prodajom slika. Umjetnicima su boje, a ne brojevi u glavi.
Onda smo to odvojili. Slike su u galeriji i zaobišli smo okolnosti u kojima se ljudi cjenkaju i nude kupovinu na rate.
Galerija postoji duže od pet godina. Ko god želi vidjeti i kupiti njegove slike može tamo doći. Porodični prijatelji i kupci od prije 30 godina, navikli na drugačiji tretman, u galeriji će takav tretman i dobiti.
Najvažnije je da je on oslobođen stresa prodaje slika.
Ljudima u penziji je teško da žive ako nemaju dodatnih izvora sredstava. A ja sam odgojena tako da djeca trebaju preuzeti ulogu roditelja u odnosu na roditelje, pogotovo ako je riječ o generaciji roditelja kojoj je rat život potpuno izbacio iz kolosijeka“, objašnjava Sarah vlastite ispravne izbore kada je o porodičnim vezama i podršci riječ.Ona odbija potvrditi da je rijetka na modnoj i općenito javnoj sceni bez mrlja u biografiji te dodaje da je u njenom okruženju modela u Italiji dosta sličnih djevojaka koje se trude da svojim bližnjim olakšaju život.
Sretna je što se njen emotivni izbor desio jako rano, traje i uticao je na to da se ne prave eksperimenti u najranijem dobu.
Svoj privatni život, što najčešće nije pravilo, uspješno je sačuvala od javnosti.
„Čini mi se previše lažnim pretjerano pokazivanje privatnog života. Ti neki osmijesi i izjavljivanje ljubavi po Facebooku.
Sretna sam da ni mom partneru izjave ljubavi na Facebooku nisu vrijednije nego ove uživo. Oni koji nas zaista poznaju znaju kako izgledaju i naši dani i jutra i svađe i mirenja, kojih ima kao i kod svih drugih ljudi.“
Česta putovanja, koja podrazumijeva vrsta posla, obogatila su joj život, donijelapoznanstva i prijateljstva od kojih će mnoga ostati ona za cijeli život i učiniti da svjesnije živi.
„Ima jedna super rečenica. Nesvjesno nesvjestan postaneš svjesno nesvjestan, da bi postao svjesno svjestan, da bi na kraju bio nesvjesno svjestan.
To su četiri faze kroz koje čovjek prođe tokom svog života. Neko kroz jednu, a neko kroz sve.
Neko zna da je naprimjer pušenje štetno, i on je svjesno nesvjestan. Recimo, ja sam sebi toliko utuvila u glavu da su gazirana pića loša, i ja više uopšte ne razmišljam o tome već ih automatski odbijam, nesvjesno sam svjesna da to ne treba“, kroz smijeh objašnjava.
Kreativno prijateljstvo s Milanom Senićem
Formalna pripadnost različitim modnim stranama dugo vremena je uticala na saradnju manekenke Sarah Čerkez i modnog dizajnera Milana Senića, iako je obostrana želja za zajedničkim radom postojala od prvog trenutka.
Zvanična saradnja je počela tokom nastanka prvog modnog filma Milana Senića pod nazivom „Hallway“,nakon čega je uslijedio i angažovani editorijal„U modi je revolucija“, snimljen u Historijskom muzeju. „Onda smo se šepurili po crvenom tepihu i zapravo je nastalo jedno lijepo prijateljstvo, iz kojeg je svaki projekat bio uspješan“, objašnjava Sarah i na pitanje šta najviše nedostaje modnoj sceni u BiH kroz osmijeh odgovara:„Više Milana i Sarah“, a mimo toga, „više ozbiljnosti, sponzora, jer Armani potroši 300 000 eura da se organizuje modna revija. Mogli bismo i mi tako s tim novcem. Bez novca se ne može iznajmiti ni pristojan prostor. Ne može se sve raditi na prijateljskoj osnovi“, zaključuje Sarah Čerkezna kraju razgovora i na kraju njene još jedne uspješne godine,koja je osim rezultata donijela i potrebu za mirom, jeru njenom pasošu sve je manje prostora za još jednu vizu ili pečat s graničnih prelaza.
Iskustvo komunikacije s osobom njenog senzibiliteta i rezultata jedno je od onih koja ostavljaju prostor za nadu da je godina koja nam dolazi zaista bolja te da promjene i odluke leže isključivo u nama.
U najkraćem, u zdravom umu zdrav je i ego.
