Merima Ključo, kompozitorica i vrsna solistica na harmonici, te vokalistica Jelena Milušić već su se nekoliko puta našle na stranicama našeg magazina, što nije nimalo čudno jer medijsku pažnju zasluže svakim svojim novim projektom i novom saradnjom s nizom istaknutih muzičara i muzičarki. Ovog puta povod je, kako je nazivaju, sudbinska saradnja između njih dvije, čiji je rezultat album „Lume“, krajem prošle godine objavljen u izdanju Croatia Recordsa.
Piše: Tamara Zablocki
Iza Merime Ključo, koja danas živi i radi ponajviše u Sjedinjenim Američkim Državama, ali se našim krajevima fizički i metaforički često i rado vraća, već su saradnje s Amirom Medunjanin, Miroslavom Tadićem i Matijom Dedićem, kompozitorska istraživanja različitih muzičkih tradicija ali i povijesnih motiva poput Sarajevske hagade, kao i skladanje za pozorišne predstave u susjednim državama, dok Jelenu Milušić, predavačicu koja u Rock školi Mostar svoja znanja dijeli s mladima, u posljednje vrijeme najčešće možemo čuti uz Atillu Aksoja, s kojim u sastavu Barimatango interpretira romsku i sefardsku muzičku tradiciju. Album „Lume“ objedinjuje interese dviju umjetnica i svjedoči o snazi koju su u stanju proizvesti tek duboki ženski glas i virtuozno baratanje harmonikom. Spajanje sa senzibilitetima drugih muzičarki i muzičara objema im je već u krvi, pa ni „Lume“ nije izuzetak.
Saradnje su put do umjetničkog razvoja
„Saradnja s drugim umjetnicima je meni najbliži vid stvaranja, posebice u duo formaciji. Volim stvarati s drugom osobom jer je razmjena apsolutno fokusirana i komunikacija je potpuno ovisna o tome kako slušamo jedno drugo. Nema skrivanja. Ukoliko se radi o dugotrajnijoj i posvećenoj saradnji, u mom slučaju dovodi do umjetničkog razvoja u jednom ili više segmenata. Nikad nije unaprijed poznato šta će se tačno desiti, jer je za razvoj potrebno vrijeme, isprobavanje različitih stvari, iskustvo. Zahvaljujući Meriminom iskustvu, znanju i nevjerovatnom pedagoškom pristupu, osvijestila sam i unaprijedila dijelove sebe kojih još nisam bila u potpunosti svjesna. Taj proces, naravno, nikad ne prestaje, ali u tome se ogleda ljepota razmjene i nadopunjavanja s drugom osobom. Saradnja s Merimom za mene je, slobodno mogu reći, sudbinska. Dugo sam pratila njen rad, a, kako sam poslije saznala od nje, i ona moj. I kad su se zvijezde konačno poklopile, upoznale smo se i počele sarađivati. Odmah nam je bilo jasno da smo odličan spoj i krenule smo sa stvaranjem“, priča nam na početku razgovora Jelena Milušić.
Iz sudbinske saradnje rođen je „Lume“, album iz dva dijela na kojem prvih deset pjesama čine obrade popularnih melodija iz južnoslavenske, romske, portugalske i španjolske tradicije, a ostalih pet tema, inspirisanih kosovskom, hrvatskom, rumunskom i sefardskom tradicijom, okupljenih pod imenom „Snoviđenje“, predstavljaju punu raskoš autorstva Merime Ključo i njene koncertne harmonike. Na albumu su, između ostalih, svoje mjesto dobile uspješnice poput „Ima dana“, „Zaspo Janko“, „Maruzella“ i „Danka“, premda se one ovdje ne mogu smatrati ničim manjim nego sasvim novim kompozicijama poznatog imena. Gosti na albumu su Miroslav Tadić i Atilla Aksoj, a da bi „Lume“ dobio i zasluženi likovni izraz pobrinula se splitska slikarka i ilustratorica Tisja Kljaković-Braić, koja nas na društvenim mrežama nasmijava svojim skicama iz bračnog života u Dalmaciji.
Dubok, intiman, na trenutke mračan, stvoren za predano slušanje u samoći, „Lume“ je od muzičkih kritičarki i kritičara jednoglasno obasut pohvalama. „Profinjeno“, „suptilno muziciranje“ ispunjeno „majstorskim dionicama“ samo su neke od ocjena koje je dobio album kojem na omotu stoji da objedinjuje ljubavne pjesme svijeta u ruhu savremene harmonike. Ljubav je crvena nit albuma na kojem druguju različita muzička porijekla, toliko da tjera na misao kako u umjetnosti kroz historiju i nije bilo velike teme izvan teme ljubavi. „Koliko god mislimo da možemo nešto opisati ili izraziti, a smatramo da nema veze s ljubavlju, pomislimo li o tome malo dublje, opet ćemo doći do ljubavi. Ljubav jeste jedna neiscrpna tema kojoj se na kraju vraćamo. Makar u metafori“, ističe Merima Ključo.
Tradicionalna muzička tema kao inspiracija za novo djelo
Izbor pjesama već je sam po sebi bio dinamičan i inspirativan, navode naše sagovornice. Muzičke tradicije iz kojih su birale teme, među kojima su i „Toda una vida“, „Pira mange korkoro“, „Pana cand nu te lubeam“, „Adio Kerida“, „Veinte años“, objema su odranije poznat teren, ali su se pri izboru pjesama vodile ponajprije ličnim osjećajem. „Prvenstveno smo birale pjesme koje po senzibilitetu odgovaraju i Merimi i meni, a bilo nam je jako bitno i da se tematski uklapaju u program koji smo htjele predstaviti“, pojašnjava Milušić. „U procesu istraživanja određenih muzičkih tradicija vodim se ličnim doživljajem i razumijevanjem određene pjesme ili kompozicije. Može me privući karakter, ali i muzička forma, tekst, poruka, dubina, harmonija, ljestvica, osjećaj koji određena kompozicija budi ili izaziva u meni“, dodaje Ključo.
Odu albumu „Lume“, s naročitim osvrtom na interpretaciju pjesme Tome Zdravkovića „Danka“, ispisao je i Miljenko Jergović, pisac i audiofil, u svojoj „Subotnjoj matineji“ u Jutarnjem listu, ističući da „Lume“ i nije sačinjen od obrada tradicionalnih tema, već od potpuno novih pjesama s novim zvukom i značenjem. Merima Ključo potvrđuje da temama iz muzičke tradicije upravo tako i pristupa. „Moj princip rada i jeste da svakoj pjesmi prilazim kao kompoziciji. Moje klasično obrazovanje uglavnom utječe na pristup radu: tradicionalna pjesma ili melodija su inspiracija za nastanak novog djela. Mnogo je muzičkih uzora koji su tradicionalnoj muzici prilazili na taj način, poput Béle Bartóka, Igora Stravinskog, Manuela de Falle… Ustvari, lakše je nabrojati kompozitore koji nisu bili inspirisani tradicionalnom muzikom. Uz to sam bila fascinirana Jeleninim nevjerovatnim glasovnim sposobnostima i presretna da sam konačno našla osobu koja vokalno može realizovati sve moje muzičke želje i kreacije.“
U spomenutom tekstu, Jergović u „Danki“ Jelene Milušić i Merime Ključo vidi i novo, queer značenje koje pjesma dobija kad je otpjeva žena. Autorice, ipak, naglašavaju da je riječ samo o novom kompozitorskom pristupu pjesmi. „Naravno da poštujem i podržavam nove poruke i aktivizam u umjetnosti, ali u slučaju Danke nema nikakve nove poruke osim novog kompozitorsko-aranžerskog pristupa pjesmi. Iz kompozitorske perspektive, pjesme ne posmatram kao muške i ženske, iako mi je Jergovićeva ocjena potpuno jasna i jako simpatična, jer, kulturološki gledano, tradicionalne i narodne pjesme su uvijek rodno određene. U klasičnoj muzici, koja je moja umjetnička i misaona vodilja, to je već odavno prevaziđeno“, ističe Merima.
„U našoj sredini, muziku doživljavamo kroz kulturu pjevača, a ne kompozitora, te se zbog toga žena koja pjeva ‘mušku pjesmu’ ili muškarac koji pjeva ‘žensku’ doživljava kao queer. Uobičajena pojava je da se u našoj tradicionalnoj muzici, pa i u sevdahu, rod mijenja ovisno o izvođaču, što je potpuno nepoštovanje kompozitora i autora teksta. Znači, ne samo da vrlo često ne znamo ko je napisao određenu pjesmu jer zanemarujemo autore već sebi dopuštamo i da mijenjamo tekst. Da zaključim: ‘Danka’ je pjesma, tj. vokalno-instrumentalna kompozicija Tome Zdravkovića koju smo u mom aranžmanu na albumu „Lume“ izvele Jelena i ja“, dodaje.
Budući da je izdavač albuma iz Hrvatske, „Lume“ je svoju prvu promociju imao u februaru u Zagrebu, a sreću da prisustvuju prvom zajedničkom koncertnom predstavljanju dvije autorice krajem marta su imali Riječani. Pred sarajevskom publikom, u Domu oružanih snaga BiH, Jelena Milušić i Merima Ključo će nastupiti 25. aprila, a u predstojećih nekoliko mjeseci imat će još nekoliko već dogovorenih koncerata u regiji, između ostalih u Dubrovniku i Zagrebu. Ipak, na spisku se ističe koncert koji će u maju održati na Art festivalu u Jajcu. „Tom koncertu se posebno radujemo jer je za svaku pohvalu da mladi ljudi poput Jimmyja Budeša organizuju festivale u sredinama u kojima je to vrlo teško izvesti, ali je prijeko potrebno“, naglašava Jelena Milušić.
