Edvin Kalić je nagrađivani modni fotograf čije polje djelovanja obuhvata nekoliko sfera modne fotografije. Kampanje za domaće i strane brendove, modni editorijali, naslovnice magazina, rad s dizajnerima iz Bosne i Hercegovine, regije i ostatka Evrope, dio su opusa ovog mladog umjetnika koji je u konstantnom usponu. Početke njegovog rada obilježava eksperimentisanje kroz modnu i umjetničku fotografiju. Nakon toga, Edvin ostvaruje saradnju s raznim modnim, lifestyle i kulturnim magazinima, te brendovima i ostalim umjetnicima iz sfere mode, muzike, filma, konceptualne umjetnosti i slično. Kroz istraživanje, inovacije i rad na modnoj fotografiji, uspio je izgraditi prepoznatljiv stil na tržištu Bosne i Hercegovine i pozicionirati se u sami vrh fotografske scene. Edvin za sebe voli reći da je fotograf koji je u stalnom razvojnom procesu.

Piše: Duška Amidžić
Foto: Privatna arhiva

Ubrajate se u ljude koji su odlučili da slijede svoje snove. Danas ste uspješan fotograf s prepoznatljivim stilom. Jeste li zadovoljni onim što ste do sada ostvarili?

Svakog dana se nadograđujem i rijetko kada sam zadovoljan. Nekako mislim da će se, kada budem osjetio da sam u potpunosti zadovoljan, moja kreativnost ugasiti. Ono što sam u sam u startu naučio jeste da vaš rad neće uvijek ispasti onako kako ste zamislili – jednostavno morate proći kroz čitav proces, uočiti gdje griješite i učiti na tim greškama. Veliki sam perfekcionista, tako da sve dok budem smatrao da može bolje težit ću ka tome. Međutim, bez obzira na određenu dozu samokritike, fotografija je za mene od početka bila način kako da sebe predstavim svijetu. Tražio sam način kako da se nosim sa svojom anksioznošću i kako je moja ljubav i strast prema fotografiji rasla tako sam i ja osjećao sve veće samopouzdanje, poslovno i privatno. Moji su snovi uvijek bili kratkoročni – svakog dana sam imao neki novi san i radio sam čvrsto na tome da ga ostvarim, te sa zadovoljstvom sam tragao za novim. Zapravo, mnogo stvari koje sam proteklih godina uradio bilo je ostvarenje nekog sna s početka.

Vjerujemo da put ka uspjehu nije bio lak. Jeste li ponekad poželjeli da odustanete, ili ste uvijek išli prema novim izazovima?

Mislim da ne postoji osoba kojoj se ne desi trenutak iscrpljenja tijela, uma i kreativnosti, posebno u kreativnom sektoru. Desi se trenutak kada nemam volje, no već koji trenutak poslije volja je tu. Koliko god zna biti naporno, nikada nisam imao dvojbe da li zauvijek odustati od ovog posla, on je prosto dio mene i kao takav bi me pratio šta god ja radio. Mislim da je najveći plus činjenica da sam ja istinski zaljubljen u svoj posao i, uz sve njegove dobre i loše strane, uvijek idem prema novim izazovima i dimenzijama koje još nisam dosegao. Nikada nisam zaboravio prvu iskru koja me je ponukala da radim ovaj posao i zbog koje sam i danas u njega zaljubljen.

Jeste li imali podršku kolega i prijatelja i koliko je ona važna u Vašem poslu?

Bitna je, i da, imao sam dosta podrške, ali ne svih, što je također normalno. Mnogo dugujem svojim roditeljima. Također prijateljima, koji su mi na samom startu strpljivo pozirali dok nisam ni sam bio siguran šta radim. Kada sam bio gotovo na početku, pojedini brendovi, magazini i drugi odlučili su da mi povjere zadatak, što posebno cijenim jer je veliki poduhvat uzeti neafirmisanog fotografa. Upravo iz tog razloga danas sam zahvalan tim ljudima jer mi je to bila velika podrška. Moram biti iskren i reći da sam kroz posao uglavnom okružen ljudima, te tako stičem i neka nova prijateljstva. Lijepo je što su neki ljudi, koji su trenutno u mom životu jako bitni, upravo u moj život ušli kao saradnici, a sada su već dio njega kao prijatelji. Mislim da je podrška mladom talentu upravo ono na čemu kreativna zajednica mora više raditi, jer, čini mi se, da nam toga poprilično nedostaje. Iako je prava, relevantna kritika uvijek dobrodošla i svakako ima svoje mjesto, imam osjećaj da su mladi umjetnici u BiH često obeshrabreni komentarima pod krinkom kritike, čija relevantnost je često upitna.

Kako biste opisali svoj fotografski stil?

Volim klasičnu modnu fotografiju s eksperimentalnim elementom, pomjerenim twistom – bilo kroz styling, svjetlo ili ekspertimentisanje, te naknadne intervencije. Pokušavam da se reinvertujem svakim novim snimanjem, ali da se ne odmaknem previše od pečata mog rada. Što god to bilo, mislim da je karakterističan vizuelni identitet za jednog fotografa jedna od najbitnijih stvari. Za mene vole reći da briljiram u studiju, ali ja volim raditi i na lokaciji, možda čak i više nego u studiju.

Jako mi je bitno da ispoštujem i formu i sadržaj. Sadržaj je vrlo bitan, ali mislim da mnogi zanemaruju važnost forme, posebno u komercijalnoj fotografiji, gdje sa par fotografija morate zadovoljiti niz različitih formata i primjena. U svakom slučaju, jedno bez drugog ne ide, u suprotnom dobijamo anemične rezultate.

U fokusu Vaših interesovanja je modna fotografija. Zašto?

Još prije nego što sam kupio prvi fotoaparat znao sam da se želim okušati u modnoj fotografiji. Modna fotografija mi je uvijek bila posebna zbog prenošenja različitih emocija, priča i potreba kroz modele, odjeću i atmosferu koju fotograf sa svojim timom stvara. Osim elementa kreativnosti, ona nosi i trenutak uzbuđenja kada okinete prve fotografije. Ponekad stvari ne ispadnu kako ste očekivali, ali nekad napravite stvar koja je mnogo bolja od onoga što ste zamislili. To uzbuđenje je za mene bila jedna od stvari zbog kojih sam se zaljubio u modnu fotografiju. Osim toga, mislim da je modna fotografija danas, više nego ikad, u skladu s društvenim promjenama i kretanjima. Ljudi su otvoreniji nego ikad, priča se o temama koje su nekada bile tabu i, generalno, dešavaju se pozitivne promjene. Modna fotografija je platforma kroz koju se vizuelnim putem može ispričati dosta toga. Njena uloga više nije isključivo da prikaže odjeću, već ima puno veći kontekst. Ona mora komunicirati s publikom i to je vrlo izazovno.

Savremena modna fotografija promoviše spektar različitih boja. Volite li više crno-bijele ili fotografije u boji?

Savremena modna fotografija dozvoljava sve, ne poznaje granice. Naprotiv, savremena modna fotografija upravo iziskuje pomjeranje granica i postavljanje nekih novih normativa. Ja podjednako uživam i u fotografijama sive skale, tj. crno-bijelim, ali i u punom koloru, bitno je da fotografija ispoštuje ambijent, situaciju, priču, osobu, odjeću i slično.

Modna fotografija dozvoljava izvjesna eksperimentisanja. Šta Vas inspiriše?

Danas svaki format dozvoljava eksperimentisanje, pa nekako mi se čini da to radi i dokumentarna fotografija, a ostale svakako. Ja uživam u tome da je fotografija tehnički na visini zadatka, a jako volim da se „igram“ sa svjetlom, kadriranjem, ali i neobičnim setovima. Povremeno volim ostati u safe zoni, ali obično svaku novu seriju fotografija koristim da istražim nešto što do sada nisam radio. Inspirišu me autentične osobe, osobe koje su svoje, drugačije, koje se ne uklapaju u norme, osobe koje šire narodne mase možda smatraju čudnim. Autentičnost je najbitnija stvar. Družim se s kreativnim ljudima i generalno se volim nalaziti u sredinama koje na mene djeluju stimulativno. Volim kada tim na setu, dizajner ili stilista, šminkeri, set dizajneri, modeli, ima energiju i kada se razumijemo, onda uvijek stvorimo nešto čime smo svi zadovoljni. Ljudi i energija na setu mi u tom trenutku mogu biti najveća inspiracija.

Pred Vašim objektivom često su poznata lica iz različitih sfera života. Imate li tremu pred tako odgovornim zadacima?

Samo neodgovorna osoba ne osjeća neku vrstu treme, a ja sam veoma odgovoran prema svakom klijentu. Za mene postoji pozitivna trema koja meni predstavlja odgovornost. Negativnu tremu imam samo ako nije sve pripremljeno ili ispoštovano. Nikako ne volim da pripreme kasne. Modna fotografija je timski rad i zbog toga mi je jako bitno da su svi na vrijeme na setu, šminker, stilista, model, tj. poznato lice u ovom slučaju, i da su svi na visini svog zadatka. Onda su stvari znatno olakšane i trema je manja.

Radili ste i spotove za poznate muzičare, kao i modni video. Fotografija ili video, šta Vas više privlači? Gdje Vaša kreativnost dolazi više do izražaja?

Video prihvatam da radim samo povremeno, ali kada se odlučim onda je to zbog same ideje i meni zanimljivog pristupa. Volim oba navedena medija, samo s fotografijom sam na „ti“, a ostale segmente volim da radim povremeno, zapravo onda kada ih poželim. Iako su u planu videoprojekti, fotografija je ipak moja prva ljubav. U vezi s tim, pokušavam pronaći načine kako da se fotografija i video isprepletu u neki srednji medij kako bih ostvario nešto novo. Iako postoje naznake da će video postati glavni medij čak i u modnoj industriji, bitno je da ste u koraku s vremenom i da, šta god odaberete, pokažete vašu originalnost i autentičnost.

Šta je za Vas najveći izazov kada je riječ o umjetnosti za koju ste se opredijelili?

Izazov je stvoriti nešto autentično. Danas u svijetu interneta sve je nadohvat ruke i zaista je teško stvoriti nešto a da ne aludira na nešto već postojeće. Zato nastojim izbjeći postojeće i stvoriti autentično, to je za mene izazov. Trudim se ostati dosljedan sebi i svom radu, ali i konstantno raditi na tome da svakog dana svoj rad barem malo unaprijedim.

Kako se snalazite u situaciji kada klijent insistira na vlastitom mišljenju o tome kako bi Vaš rad trebao izgledati?

Svaki klijent ima viziju svog brenda i u skladu s tim bira tim koji će raditi na kampanji: fotografa, stilistu, make up artistu, frizera… Posao art direktora je da procijeni koji fotograf najbolje odgovara za predloženi posao. Nerijetko se dešavalo da dobijem zadatak da napravim nešto što je totalno drugačije od moje estetike. Iskreno, sarađujem s klijentima koji me razumiju i koje ja razumijem. Uvijek sam za kompromis, ali postoje i granice. Na samom setu cijeli tim ljudi na strani klijenta posmatra monitor i daje svoje inpute u trenutku dok fotograf radi svoj posao. Sama direkcija se zbog toga ustanovi unaprijed, i zato služe sastanci, pripreme i konsultacije kako da dobijemo maksimum. Međutim, u slučaju da na inicijalnom sastanku primijetim da se s estetikom u potpunosti mimoilazimo, preporučit ću nekog kolegu kojeg smatram prikladnijim za taj posao.

Kako se pripremate za snimanja? Pritom ne mislim samo na tehničke pripreme, nego i na kreativnu energiju koja Vam je potrebna da biste napravili dobru fotografiju.

Ono što prethodi svakom snimanju je inicijalni brainstorming, konsultacije, istraživanje, stvaranje koncepta i slično. Obično kasno navečer, iza ponoći, volim upaliti neku ambijentalnu muziku i praviti moodboard. Noć me opušta, tada sam najkreativniji, i jednostavno najbrže radim. Ovisno o vrsti fotografija koje radim, volim da više upoznam osobu koju fotografišem, posebno ako je bitno da predstavim energiju i karakter osobe ispred objektiva. Vrlo često setu prethodi kafa i razgovor kako bih ‘uhvatio’ šta je toj osobi bitno, šta je to što je čini posebnom kako bih to efektno mogao prenijeti u autentičan portret. Same tehničke pripreme su mi jako bitne, posebno na komercijalnim snimanjima, jer, prije svega, želim opravdati angažman od strane klijenta. Veliki sam control freak i pokušavam izbjeći improvizacije iako improvizacija nekada može proizvesti magiju.

Na koje svoje fotografije ste posebno ponosni?

Svaki rad, kada je izašao, u datom momentu je predstavljao mene, moje znanje i kreativni impuls tog trenutka. Koliko god to zvuči kao kliše, zaista ne mogu da izdvojim neki konkretan rad jer je u svaki uloženo puno truda i, ovisno o vrsti, kroz specifičnu prizmu gledam na svaku seriju fotografija. Čak i fotografije koje sam radio u ranim fazama moje karijere, kada tehnički nisam imao na raspolaganju sve što mi je trebalo, imaju određeni značaj jer sam radio dosta na kreativnim rješenjima i tim putem naučio stvari koje se samo tako i mogu naučiti.

Je li pandemija uticala na Vaš posao, šta je trenutno u fokusu Vašeg rada?

Kao i za većinu branši, pandemija Covida 19 donijela je izvjesne promjene i u svijetu mode. Mnogo je rečeno o globalnom uticaju pandemije na modnu industriju, a što se tiče mene i mog posla, lokalno, desile su se određene promjene, ali ne prevelike.

Gledajući širi kontekst, svijet je stao, i samim tim je fotografima skoro onemogućeno da rade internacionalno. Unutar BiH veliki broj brendova je kao prioritet stavio web-prodaju i samim tim povećao produkciju online materijala. Drago mi je što su uprkos situaciji pojedini brendovi uspjeli da pronađu način kako da se nose s njom. Situacija pak diktira neke nove uslove, pa tako danas radim sa mnogo manjim brojem ljudi na setu, gdje je sada prisutan samo esencijalni tim produkcije, uz naravno obavezno nošenje zaštitnih maski i redovnu dezinfekciju.

Koji novi izazovi su pred Vama?

Konstantno radim na tome da unaprijedim kako svoj rad tako i sebe. Želio bih da što više doprinesem fotografskoj, modnoj i umjetničkoj sceni Bosne i Hercegovine. Volio bih sarađivati s umjetnicima s kojima do sada nisam imao priliku raditi kako bismo zajedno pomjerili granice i postavili ljestvice za generacije koje dolaze – zajedno i kroz više saradnje možemo dosta toga. Također, želim da se malo više posvetim sebi, svom zdravlju, i da napravim malo više prostora za punjenje baterija i stvaranje kreativne energije. Često se nađem u situaciji kada ne znam je li dan ili noć. Odmaranje mi nije jača strana, a ne želim postati umoran i izgubiti entuzijazam, jer mislim da velike stvari tek dolaze. Osim nekih kratkoročnih planova, apsolutno ne znam šta dolazi i šta je ispred mene. Nekako, svi najljepši trenuci u mom životu su došli iznenada, a tako najviše i volim.