Piše: Kristina Ljevak
Foto: Edvin Kalić

Kada ih je šira javnost prepoznala po hitu „Piškila“, bili su svojevrsna atrakcija i nešto sasvim drugačije na poratnoj bosanskohercegovačkoj sceni.

Mnogo širi prostor osvojili su pjesmom „Pokušaj“ nastupajući na Eurosongu kao apsolutni opozit dominantnim lakozabavnim notama na manifestaciji koja im je donijela zasluženu popularnost.

I privatno, kao i na sceni, vedri su i veseli ljudi koje je zadovoljstvo sresti.

Mirela i Elvir Laković, Lela i Laka ili Laka i seka obojili su nam postdecembarske dane novim singlom „Malokrvna“, za koji su spot snimali u Makarskoj, a potpisuje ga, kao i fotografije koje prate intervju, talentovani Edvin Kalić.

Uz angažman u bendu, Mirela je zaposlena u kreativnoj agenciji „Fabrika“ i odnedavno sreću donosi igračima „Binga“. Bio je ovo odličan potez Lutrije BiH da uz postojeću uigranu postavu ove popularne igre na sreću angažuje višestruko talentovanu Mirelu.

Našu februarsku Urban priču počinjemo s ovim talentovanim dvojcem u želji da donesemo neophodnu vedrinu zimi koju ispraćamo.

S našeg koncerta niko ne odlazi nezadovoljan

Rijetke su pojave na muzičkoj sceni, poput vas, koje s velikim simpatijama publika prihvata. Nekad mi se čini da niste u onoj mjeri u kojoj biste mogli iskoristili tu naklonost publike, ili je dinamika objavljivanja i nastupa dio odluke koju ste formirali na početku i od koje ne odustajete?

LELA: Ne zavisi sve od simpatija publike. Danas je jako teško naplatiti svoj rad u svakoj branši. Izdavanje albuma košta, a albume više niko ne kupuje. Svi bi išli na koncert, ali bi radije da ih staviš na neki spisak za slobodan ulaz nego što bi platili kartu… Mi držimo neki standard i zahtijevamo da se ispune određeni uslovi da bismo održali koncert. Zato s našeg koncerta niko ne odlazi nezadovoljan.

LAKA: Mislim da je bolje biti slobodan umjetnik nego vezan za neku izdavačku kuću ili za nekog menadžera. Tako nam se pokazalo iz iskustva. Također imamo novu pjesmu već spremnu i mislim da ćemo je malo brže objaviti od ustaljene dinamike.

Rijetki su i oni čija je karijera bez mrlja. Nije lako biti dosljedan u zemlji u kojoj se dosljednost ne njeguje. Je li ovakav put posljedica ozbiljne brige o vlastitoj reputaciji?

LELA: Pa uvijek ima zlih jezika koji pokušavaju napakostiti, ali mi se ne obaziremo na to. Pokušavamo biti dosljedni sebi, širiti ljubav i radost i ne kritikovati tuđe izbore. Samo tako se možeš nadati da će ti se nešto dobro i vratiti nazad.

LAKA: Lično se samo svojim radom bavim i gledam svoja posla. Fokusiran sam uvijek na sljedeći projekat, u namjeri da bude drugačiji i bolji.

Ljubaznost je prelazna

Radite u želji da ljude uveselite i u njima probudite maštu kako bi i sami počeli razmišljati i djelovati na drugačiji način. Čini mi se da to drugačije djelovanje najčešće izostaje i da ljudi idu nekim naizgled provjerenim putevima, pa na kraju ili liče na druge ili ne liče ni na šta. Koliko je demotivirajuće raditi i stvarati u atmosferi koja sve više podsjeća na uniformisanost uz vrlo rijetke primjere originalnosti?

LELA: Ne znam zašto je tako, ali kod nas kao da je u trendu biti letargičan, depresivan i non-stop se žaliti na sve. Situacija u kojoj živimo nije sjajna, ali ne znam kojoj generaciji je bila. Uvijek je bilo problema, uvijek je falilo para, nikad ništa nije bilo lako postići, dobiti i održati u životu. Samo što se sad ljudi nekako manje trude, nisu hrabri, brzo odustaju i najspremniji su, zapravo, da kritikuju druge. Kad u takvom okruženju nekog nasmiješ i razvedriš, onda to smatraš vlastitim uspjehom. Nama se to uvijek dešava na koncertima. Bez obzira na to da li nas ljudi gledaju prvi ili deseti put, uvijek su na kraju koncerta svi vedri i nasmijani, kao da im ubrizgamo neku dozu pozitivnosti.

LAKA:Kad radiš nešto što ti duša želi, ne brineš se puno o tome šta će drugi misliti nego kako da talenat još bolje pokažeš u svakom sljedećem izdanju.

Ljudi su naviknuti na ozbiljnost i namrgođenost. Desi li vam se da u nekim susretima van scene zbunite ljude svojom vedrinom i osmijehom?

LELA: Meni se nerijetko desi da mi neko kaže: „Ti si baš super, a ja mislio da si ufurana.“ Hiljadu puta sam se uvjerila kako je lako razvedriti ljude samo jednim osmijehom i lijepom riječi. Nekad to „vježbam“ na komšijama koje sretnem u haustoru, na prodavačicama, uposlenicama na šalterima… Samo ih pozdravim s iskrenom ljubaznošću, nasmiješim se, pogledam u oči. Nema šanse da ti iko uzvrati mrko i nevoljko. Ljubaznost je prelazna.

LAKA: Rijetko, ali ljudi su uglavnom veseli ako nas prepoznaju.

Mama inspiracija

Malo ljudi zna da vam je velika inspiracija za tekstove vaša mama Mirsada. 

LELA: Naša mama je izuzetno vedra i pozitivna žena s nevjerovatnim smislom za humor. Mislim da ne bismo bili ovakvi kakvi jesmo da nije nje. I oduvijek nam je usađivala pozitivne misli, a i danas nam stalno govori: „Vi ćete imati sve u životu.“ Uvijek nas podržava u svemu i nikad ne kritikuje.

Mislim da je ovo divna prilika da duhovitoj mami posvetimo prostor i možda otkrijemo na koje je direktno stihove uticala.

LAKA: U pjesmi Brko – imaš dobre brkove, ali ja kroz bolje pišam. I još nekoliko stvari u nekim tekstovima, ne mogu se sjetiti svih. Također smo naslijedili odnos prema odijevanju od mame.

Očigledno je smisao za humor porodična osobina. Je li u tom duhu proteklo vaše odrastanje? Kakva su vaša sjećanja na najmlađe doba? Kakav je Laka bio kao stariji brat i kakva Lela kao mlađa sestra?

LELA: Meni je Laka pravio raznorazne smicalice kad sam bila mala. Njega je to zabavljalo, a i mene uglavnom, mada sam nekad znala ostati i uplakana. Recimo, znao me je pozvati da se igramo žmire, pa dok ja žmirim, on izađe iz kuće i ode. Također je jedno vrijeme, ujutro kad krene na posao, ulazio u moju sobu i budio me bez razloga. Nakon nekoliko dana ja ga pitam zašto me budi svako jutro, kaže on: „Pa da ti bude slađe ponovo zaspati kad skontaš da ne moraš još ustajati.“

LAKA: Mama nam je uvijek pravila neke smicalice, tako da nam se i mozak razvijao u tom smjeru,a ja sam Leli pravio razne spletke i vjerovatno smo tako isklesani.

Saradnja bez peglanja

Ponekad ljudi izbjegavaju da rade s najbližim. Koje su prednosti a koje mane bratsko-sestrinske saradnje? Ima li nesuglasica ili sve protiče u miroljubivoj koegzistenciji?

LELA: Mislim da je dobro to što imaš više strpljenja i razumijevanja za nekog svog nego za druge ljude. Mi se odlično slažemo i isto tako i sarađujemo. I dobri smo prijatelji. Nekad dugo pričamo o uspostavljanju mira u sebi, savladavanju negativnih misli, o zakonitostima privlačnosti… Puno o tome razmišljamo i čitamo, pa razmjenjujemo mišljenja. A nekad ne progovorimo riječi satima. I ugodno nam je u oba slučaja. Nema nikad nikakvog peglanja između nas.

LAKA: Naučili smo puno i još uvijek učimo o ovom biznisu, tako da ne postoji nekih zaluđivanja, tačno znamo šta je realno zahtijevati, a imamo i savršen bend, tako da smo totalno ok.

Imate li neku ustaljenu dinamiku proba ili to zavisi od nastupa i priprema za nove pjesme? Koliko ste generalno disciplinovani?

LELA: Probe pravimo u Makarskoj jer nam je tamo bend. Sada idemo na more bez obzira na godišnje doba. Ne vježbamo često, ustvari bend redovno vježba, a mi samo prepjevamo jednom s njima kad dođemo dole. Ma otpjevali smo već hiljadu puta sve te pjesme, ali ako monitoring na koncertu nije dobar, džaba ti je što si vježbao, falš je zagarantovan. Kako kaže onaj grafit što je osvanuo na svježe ofarbanoj fasadi: „Džaba ste krečili“(smijeh).

LAKA: Jako smo disciplinovani, jer kad radimo, nema šale. Naučili smo puno od prethodnog benda, u kojem su bili sami profesionalci, ali još uvijek učimo i napredujemo, jer to je bezgraničan proces.

Vaša sestra živi u New Yorku i bavi se glumom. Na početku Lakine karijere, dok Mirela „nije porasla“, sarađivala je s Lakom. Postoji li mogućnost da zajednički nešto uradite ili da se pojavi s vama u nekom od narednih spotova?

LELA: Ema je glumila u jednom Lakinom spotu, ali nisu nikad nastupali zajedno. Teško da ćemo uraditi nešto zajedno u skorije vrijeme, ne možemo se sastaviti, ali nekad u životu, ko zna.

LAKA: Svaka mogućnost postoji. Ja ne znam kako će nešto sljedeće izgledati dok mi talenat ne pokaže. Oslonjen sam totalno na talenat.

Nije nam se ništa zalomilo

Jedna u nizu vaših različitosti je kvalitet produkcije i uvijek prisutni humor u vašim spotovima. Je li i to bio dio nekih svjesnih odluka od početka ili se tako „zalomilo“, pa poslije niste mogli ići ispod vlastitih standarda?

LELA: Nije nam se ništa zalomilo. Svaki put pažljivo osmišljavamo sve, od svake scene i situacije do posljednjeg rekvizita. Također, pažljivo biramo ljude s kojim radimo. Ranije smo radili s Fabrikom, koja nam je napravila nekoliko vrhunskih spotova, a sada radimo s Edvinom Kalićem, koji je nevjerovatno talentovan, a pri tome veoma prijatan čovjek. Zanimljivo je da mi ne radimo ni s kim s kim se ne možemo ili ne bismo mogli družiti. Svi naši bliski saradnici istovremeno su i naši prijatelji.

LAKA: Mi se samo opustimo ispred kamere.

Šta vam je najvažnije kad osmišljavate vizuelnu prezentaciju neke pjesme? Od čega počinjete? Sad će Laka reći od početka.

LELA: Laka uvijek sve osmisli, jer on piše i pjesme, pa mu se valjda uporedo izrodi i njihov vizuelni identitet. Onda to zajedno razrađujemo i nadopunjavamo. A često se neke ideje pojave i na snimanju. Uvijek razmišljamo o nekim nesvakidašnjim scenama, o bojama, o fotografiji, svjetlu… Laka uvijek ima tačnu viziju onoga što želi dobiti na kraju.

LAKA: Kad se završi nova pjesma, spot se sam iz nje nekako rodi.

Kako obezbjeđujete finansijsku konstrukciju za produkciju spotova?

LELA: Spotove finansira Laka iz vlastitog budžeta.

LAKA: Ja izvadim pare iz novčanika, i pored toga što u njemu imam zmiju.

Život u postsocijalističkoj bajci

U Zagrebu nastupate za Valentinovo. I ovo će biti „valentinovsko“ po datumu izdanja Urban magazina. Iako je konzumerizam obesmislio taj praznik, odličan je izbor organizatora da vas angažuje za Valentinovo i ništa ljepše od togaako se neke ljubavi upravo rode tokom vašeg koncerta. Raspričah se ja o Valentinovu, a zapravo hoću da malo prozborimo o ljubavi. Koliko je važna, koliko inspiriše i pokreće, ili se negdje zajedno s drugim vrijednostima izgubila u ovom sunovraćenom svijetu?

LELA: Ne može se ljubav nikad izgubiti. Kad se izgubi ljubav, izgubit će se i život na Planeti. Mislim da je čovjekov opstanak ovisan o ljubavi jednako kao o zraku, vodi, hrani. Meni kad nedostaje ljubavi, ja je izmislim, pronađem u bilo čemu, bilo kome.

LAKA: Ja živim u svom divnom svijetu koji liči na svijet iz bajke, koji je paralelan s tom stvarnošću koju opisuješ. Nema više socijalizma, kapitalizam je društvo individualaca, koncentriši se na sebe.

Odlične su s razlogom reakcije na spot i pjesmu „Malokrvna“. Prepoznatljiva vedrina u mediteranskom okviru itekako prija u sivim postdecembarskim danima. Kako je nastala „Malokrvna“ i kako vam polazi za rukom da uvijek iznenadite publiku i odete korak dalje, a da se nikada i ništa ne izgubi od vaše prepoznatljivosti?

LAKA: Ne znam. Sve crpim iz talenta. To je tako kako je.

Sarajevo odavno zaobilaze svjetske muzičke zvijezde. Posljednjih dana spominje se koncert Stonesa na Koševu, što iz postojeće perspektive djeluje kao naučna fantastika. Akose desi, je li to po vama pokušaj da gradske vlasti poboljšaju nepostojeći imidž i da li zbog Stonesa vrijedi zažmiriti na jedno oko i halaliti novac koji je mogao biti usmjeren na podršku domaćim muzičkim projektima?

LELA: Stonesi bi osvježili imidž grada, izreklamirali ga, doveli brojne turiste u grad i, što je najvažnije, makar nakratko vratili pozitivan duh, pa bi onda i predstavnici „domaćih muzičkih projekata“ imali priliku da čuju i vide svjetski bend, što bi za neke značilo i prvi susret sa zvukom koji izlazi iz razglasa na kojem sviraju svjetski bendovi, a što bi moglo biti vrlo edukativno i korisno za njihov dalji rad. To iskustvo bi nam svima bilo jako korisno na više nivoa. A sad, da li bi te pare bilo bolje uložiti u druge stvari i koje, o tome bismo mogli razglabati u nedogled. Narodu se ne može ugoditi.

LAKA: Ja lično volim Bjork i Bon Iver.

Je li velika šteta što nas zaobilaze veliki koncerti ili je zahvaljujući savremenim tehnologijama sve nadoknadivo?

LELA: Mislim da je neposredno iskustvo teško nadoknadivo. Jedno je kad ti neko kaže da je jelo ukusno, a drugo je kad staviš zalogaj u usta i osjetiš savršenstvo okusa, pa zatvoriš oči kako bi sva čula usmjeriona taj užitak…

LAKA: Velika šteta, ali zato možemo skoknuti u Beograd ili Zagreb.

Kad sam kod svjetskih zvijezda, koji je koncert na kom ste bili koji ćete uvijek pamtiti?

LELA: Koncert Bon Ivera u Hamburgu. Suze teku od ljepote.

Samo seka: Kad izađem na binu, zakoračim u drugi svijet

Koliko redovni posao oduzima od kreativne energije (iako je, na svu sreću, u okviru kreativne industrije), ili je prednost kad postoji, pa se ne moraju praviti kompromisi u umjetnosti niti biti opterećena brigama o elementarnim egzistencijalnim potrebama?

Ja puno radim, svaki dan mi je ispunjen i stvarno mi ostaje malo vremena za neke slobodne aktivnosti. Jedino što stižem redovno raditi za sebe jeste vježbanje, nekoliko puta sedmično odlazim u teretanu. To mi je ventil i vrijeme za obaveznu relaksaciju. Iako radim u kreativnoj industriji, ipak se desi da upadnem u kolotečinu i da mi zafali neko iščašenje. Srećom, imam nekoliko divnih prijatelja koji mi uvijek znaju zaintrigirati mozak, inspirisati me i razbuditi nečim pametnim i zabavnim.

Nemaju svi sreću da osvoje Bingo, ali sada igrači Binga imaju sreću da tebe vide u ulozi voditeljice. Pozdravljam ovim putem potez Lutrije i izbor, a zanima me koliko je za tebe bio izazov jedan drugi format i jesi li imala dilema prilikom prihvatanja angažmana.

Angažman TV voditeljice mi je sasvim novo i veoma zanimljivo iskustvo. Mislim da sam se brzo uklopila i „pohvatala konce“ što se tiče formata emisije. Ekipa s kojom radim je super, to su sve iskusni ljudi koji se profesionalno odnose prema poslu, što je meni jako važno. Nadam se da sam i ja opravdala njihova očekivanja.

Ponekad imam utisak da je na sceni neka druga Lela, drugačija od one koju srećemo u uobičajenim dnevnim okolnostima. Jesi li ti svjesna te transformacije i šta ti scena znači? Je li muzika i sjajan ventil od svakodnevice, koja uprkos ličnom optimizmu i vedrini ne nudi previše povoda za radost?

Kad izađem na binu, imam osjećaj da zakoračim u neki sasvim drugi svijet. Svjesna sam da postanem neko drugi i obožavam taj osjećaj. Kao da se izmjestim u neki drugi život, zapravo kao da vodim dva paralelna života koja podjednako volim. Zanimljivo je to stanje nekog transa u kojem si potpuno svoj, a opet potpuno odmaknut od svega što je dio tvoje svakodnevnice. I apsolutno je meditativno. Zaboravljaš na bilo kakav problem, eventualnu bol, vrućinu, hladnoću, nemaš nikakvudrugu misao i ne čuješ ništa osim muzike i publike. Ponekad kad skinem cipele poslije koncerta, shvatim da mi krvare prsti od plesanja, što tek tada počne užasno da peče. Do tada ne bih osjetila apsolutno ništa i mogla bih plesati još satima. Mislim da svako ko se bavi umjetnošću poznaje tu ekstazu.

Samo Laka: Ne postoji kraj

U pjesmi „Medžed“ kažeš: Ne smijem propasti, moram se dopasti, kako otprilike razmišlja većina ljudi, za razliku od tebe, koji si, barem po mojoj procjeni, uspio upravo zato što nisi bio opterećen potrebom da se svima dopadneš. Koliko je danas teško biti svoj i kako ubijediti mlade da imaju pravo na drugačiji stil?

Moraju se poštovati standardi, a sada zavisi hoćeš li to odsvirati na harmonici ili na gitari. Mislim da je vrlo važno biti hrabar ili,što se kaže, imati muda za nešto, a još ako imaš talenat, a ima ga svako, pa gdje ti je kraj, nigdje. Ne postoji kraj.

Postoji li neko na regionalnoj sceni ko je uopšte mogao uticati na tvoj autorski izraz, s obzirom na to da smo odrasli u miljeu u kom se pjevalo mjesecu, beharu i avlijama koje sijaju jako?

Slušao sam ja sve, pa i narodnjake, tako da je sve uticalo na mene.

Je li „Malokrvna“ metafora za ukupni izostanak strasti, energije i životne radosti ili se odnosi na osobe koje su žrtve diktata mladosti i imperativa vezanih za fizičku težinu i ostale norme savremenog društva?

Ako je mogla žedna da me prevede preko vode, može i malokrvna preko brvna.

Znam da to svi pitaju, pa što ne bih i ja. Kad će dugoočekivani novi album i kad bi se mogao očekivati neki veći koncert u Sarajevu? Kad ćete naći sponzora koji će ubrzati dinamiku objavljivanja?

Ja sam sponzor, a učestat ćemo malo pjesme. Album će biti skup svih singlova.

Gasovi i Brkan referirali su se na političke predstavnike i ukupne neprilike. S obzirom na to da stvarnost nudi obilje inspiracije, krčka li se neki novi tekst na temu političkog besmisla? Znam da se krčka grah, ali eto, može ponekad i tekst.

Uh, dobro me napomenu da danas pristavim grah.