Tokom višegodišnjeg djelovanja u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine Amina Abdičević svoju profesionalnost i ljubav prema svom pozivu usmjerava na povijest bosanskohercegovačkog teatra, što je rezultiralo brojnim izložbenim postavkama i objavljenim naučnim radovima o istaknutim glumačkim, redateljskim, scenografskim i kostimografskim imenima bosanskohercegovačke teatarske scene. Svoju muzejsku aktivnost obogatila je i uspješnom saradnjom na nekoliko knjiga i monografija. Krajem 2018. godine uspješno je realizovala samostalni autorski projekt (multimedijalna izložba i manifestacija) pod naslovom „Jedne noći u decembru“, kojom je obilježeno 70 godina od rođenja istaknutog bosanskohercegovačkog i ex-jugoslavenskog kantautora Kemala Montena. Bogata muzejska građa i posvećenost ličnostima iz književnog, pozorišnog, muzičkog, likovnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine i dalje su inspirativni za nastavak njenog istraživačkog rada i prezentaciju velikih i značajnih projekata bosanskohercegovačke kulturne baštine.
Piše: Duška Amidžić
Foto: Lični arhiv
Kao što smo rekli, savjetnica ste u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti. Recite nam nešto o svom pozivu, obavezama i odgovornosti koje ovo zvanje sobom nosi. Veliki dio profesionalne karijere posvetili ste izučavanju i prezentiranju bogate bosanskohercegovačke pozorišne baštine.
Muzej je jedna od rijetkih kulturnih institucija koja čuva i prezentuje bogatu građu o životu i djelu najznačajnijih bosanskohercegovačkih književnika i pozorišnih umjetnika. Čuvanje i prezentacija eksponata iz bogatih muzejskih zbirki, naučno valorizovanje i muzeološka sistematizacija, realizacija reprezentativnih izložbenih postavki i publikacija, kao i stalno podsjećanje javnosti na značajne datume i godišnjice, osnovni su zadaci našeg poziva. Najveća draž za muzeologa, gledano iz moje perspektive, jeste mogućnost doticaja sa eksponatima, od kojih su mnogi sastavni dio naših zbirki. Tu je i saradnja s članovima obitelji umjetnika, istaknutim osobama iz umjetničkog i kulturnog života, koji su gotovo uvijek, svako u svom domenu, raspoloženi za saradnju i podršku u cilju što kvalitetnije prezentacije projekta.
Prilikom istraživačkog rada i realizacije mnogobrojnih izložbenih postavki imala sam čast sarađivati s istaknutim imenima bh. kulturne scene, od kojih mnogi danas, nažalost, nisu više među nama, poput Vlade Jokanovića, Teodora Romanića, Drage Fišera, Josipe Seke Maurer, Miše Mrvaljevića, Hele Volfart-Kojović, Miroslava Bilaća… Ovom prilikom izdvojila bih saradnju s istaknutim bosanskohercegovačkim glumcem Draganom Jovičićem, koji je u tom periodu obavljao i funkciju direktora Kamernog teatra 55. Sjećam se njegovih dragocjenih savjeta prilikom realizacije nekoliko izložbi, poput „60 godina Kamernog teatra 55“, koju publika, kao stalnu postavku, može i danas pogledati u ovom teatru, potom izložba pod naslovom „Idi onom što te vuče“ glumačka odiseja Reihana Demirdžića, gdje sam predstavila život i umjetničku karijeru jednog od najpoznatijih bh. i ex-jugoslavenskih teatarskih bardova, s kojim je Jovičić, kao mladi glumac – početnik, započinjao karijeru i ostvario zapažene nastupe na televiziji i filmu. Uspješna saradnja s ovim velikim dramskim umjetnikom ostvarena je i tokom realizacije izložbe o reditelju Jurislavu Koreniću, osnivaču Kamernog teatra 55 i Festivala MESS, dugogodišnjem reditelju Opere Narodnog pozorišta Sarajevo i velikom pozorišnom magu. Izložba je nakon promocije u našem Muzeju svečano otvorena i u Kamernom teatru 55 na godišnjicu osnivanja ovog teatra.
Pored ostalih, uspješna saradnja ostvarena je i s obitelji Borisa Smoja, koji je bio svestrani umjetnik: osnivač radiodrame, jedan od prvih spikera Radio Sarajeva, učesnik pokretanja mnogobrojnih radioemisija revijalno-zabavnog karaktera. Izložba je otvorena u proljeće u našoj galeriji koja je danima mirisala na Mediteran – mimoze, mandarine, smokve i bademi dopremljeni su direktno iz Splita za potrebe otvorenja izložbe.
Završili ste slikarstvo u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu. Koliko Vam je taj segment u obrazovanju pomogao prilikom realizacije i dizajna izložbi i publikacija?
Pored književnosti, u mom poslu je i likovno obrazovanje od velikog značaja s obzirom na to da realizacija svakog novog projekta, kako izložbenih postavki tako i publikacija, gotovo uvijek zahtjeva i kreativnu notu koju bi autor trebao posjedovati. Također česti gosti našeg Muzeja bila su i velika imena iz likovnog života Bosne i Hercegovine poput Mehmeda Zaimovića, Fuada Arifhodžiča, Vefika Hadžismajlovića, Vojislava Vujanovića, Affana Ramića, Salema Obralića, od kojih se uvijek mogao dobiti dragocjen i koristan savjet i primijeniti u realizaciji izložbenih postavki.
Draž Vaše profesije je i mogućnost gostovanja i prezentiranja javnosti naših projekata i izložbi kako u BiH tako i izvan granica naše države.
Kada je riječ o pozorišnim projektima, do sada su to uglavnom bila gostovanja u sklopu festivala. Sigurno bi bilo mnogo više prezentacija da imamo riješen status naših ustanova kulture u kojima djelujemo i da ne moramo u isto vrijeme tražiti sredstva za realizaciju i biti autori projekta.
Izdvojila bih uspješnu saradnju s Međunarodnim festivalom komedije „Mostarska liska“, koji je prije dvije godine svečano otvoren mojom autorskom izložbom pod naslovom „Safet Pašalić – glumac lirskog treptaja“, čije je umjetničko djelovanje, pored sarajevskog, bilo usko vezano i za grad na Neretvi s obzirom na to da je Safet Pašalić bio jedan od osnivača, prvi upravnik, glumac i reditelj tadašnjeg Oblasnog narodnog pozorišta u Mostaru.
U Mostaru sam također gostovala i u sklopu Festivala Mostarsko ljeto s izložbom „Welcome to Sarajevo 1992–1995“ – Sarajevski teatri pod opsadom, koja je realizirana u saradnji našeg Muzeja, Centra za kulturu Mostar i sarajevskog Tunela spasa. S Festivalom bh. drame u Zenici imam višegodišnju uspješnu saradnju, kao i s Muzejom grada Zenice, gdje sam prije par godina imala priliku predstaviti izložbu „Miroslav Krleža na bh. teatraskoj sceni“.
Autorica ste i idejni tvorac multimedijalne izložbene postavke i manifestacije o pjesniku grada ljubavi i velikanu bosanskohercegovačke muzičke scene, Kemalu Montenu.
Smatrala sam da bi bilo dragocjeno skrenuti pažnju javnosti i na bogatu muzičku baštinu, prvenstveno grada Sarajeva i njegove čuvene pop i rok muzičke scene, po kojoj je tih godina naš grad bio prepoznatljiv i jedinstven u regionu. Kao što nam je poznato, od polovine 60-ih pa sve do početka 90-ih godina prošlog stoljeća, jedna od prepoznatljivosti grada Sarajeva bila je i „pop i rok muzička škola“. U tom periodu pojavljuju se i mladi interpretatori poput Kemala Montena, koji će vremenom postati jedinstven kantautor i pjesnik stihova duboko utisnutih u memoriju grada Sarajeva, kao i u memoriju generacija poklonika njegove muzike širom Bosne i Hercegovine i ex Jugoslavije.
Krajem decembra 2018. godine građani i posjetioci grada Sarajeva imali su priliku uživati u dvosedmičnoj manifestaciji i multimedijalnoj izložbi simboličnog naslova „Jedne noći u decembru“ kojom je obilježeno 70 godina od rođenja Kemala Montena. Bio je to svojevrstan poklon građanima grada Sarajeva, u tom pretprazničnom periodu, a naslov sam odabrala po istoimenoj Montenovoj kompoziciji koju je napisao u vojsci, na kutiji cigareta, i posvetio je voljenoj supruzi Branki s kojom je proveo preko četrdeset godina sretnog života. On je, jednostavno, obilježio epohu, prijateljstvo, Sarajevo ovjenčao slavom, bio je najbolji ambasador grada Sarajeva, zbog kojeg su mnogi Sarajevo zavoljeli kao svoj rodni grad. Izložba je prvi put na ovakav način prezentirana javnosti, na otvorenom prostoru i u jednoj od najljepših sarajevskih ulica, Štrosmajerovoj, koja je nedavno proglašena i nacionalnim spomenikom.
Izložbena postavka se mogla pogledati sve do početka pandemije i u reprezentativnom galerijskom prostoru Privrednog grada Centra Skenderija. Upravo je ova izložbena postavka trebala biti uvod u realizaciju projekta otvaranja Muzeja sarajevske pop i rok muzičke scene, koji bi ostao kao trajno svjedočanstvo o vremenu u kojem je stvarao i djelovao Kemal Monteno, ali i svi drugi istaknuti muzički stvaraoci koji su svojim autorskim, kompozitorskim i izvođačkim djelovanjem učinili da Sarajevo stekne ugled muzičke prijestolnice tadašnjeg vremena. Iskreno se nadam i vjerujem da će nadležni imati sluha za otvaranje jednog ovakvog muzeja, koji bi bio jedinstven u regionu.
Spomenuli ste pandemiju, koja je uticala na naše profesionalne i privatne živote. Imate li u pripremi neke nove projekte i je li ih moguće realizovati u ovim okolnostima?
Mi smo društvo koje treba odati počast ne samo umjetnicima koji više nisu među nama nego i živima, koji su se za vrijeme svog života upisali u našu povijest. Nadam se da će uspješna saradnja s nadležnim institucijama biti nastavljena i da ćemo kako zbog aktuelne publike tako i generacija koje dolaze realizacijom ovakvih i sličnih projekata sačuvati uspomene na bogatu kulturnu baštinu našeg grada i države. Naše kulturno blago ne tiče se samo književne, pozorišne ili muzičke scene. Dvorana „Mirza Delibašić“ u Centru Skenderija nameće nam obavezu da na dostojanstven način, i to na takvom mjestu, prezentiramo i sve ono što je Kinđe učinio za naš grad. Inspiracije na ovu temu ne nedostaje… U Sarajevu je, također, toliko živih legendi koje su svojim radom zaslužile ozbiljnu prezentaciju. Trenutno sam u fazi istraživačkog rada i prikupljanja dokumentacije za još jedan novi projekt. Uprkos pandemiji i trenutnoj situaciji lijepe sarajevske priče se nastavljaju.
Ove godine obilježava se 60 godina od osnivanja Muzeja, koji je jedinstvena institucija takve vrste u regionu. U sklopu Muzeja je i stalna postavka Muzeja, kao i stalna izložbena postavka pozorišnog odjeljenja u čijoj realizaciji ste učestvovali.
Kroz moje sudjelovanje na realizaciji ove postavke pokušala sam predstaviti, koliko nam je prostor dozvoljavao, kratku povijest bosanskohercegovačkog teatra kao i izbor najznačajnijih eksponata iz naših zbirki, od kojih se više od 30 odnosi na pozorišnu umjetnost. Posebnu vrijednost imaju zbirke scenografskih i kostimografskih skica, čiji su autori i autorice istaknuta imena bosanskohercegovačke scenografije i kostimografije, ali i likovne umjetnosti. Svojim nenadmašnim kreacijama ostavili su neizbrisiv trag u pozorišnoj povijesti Bosne i Hercegovine, a njihovim radom započinje misao o modernoj i savremenoj scenografiji i kostimografiji.
Prije nekoliko godina u našoj muzejskoj galeriji Mak imala sam priliku realizirati i izložbu pod naslovom „Scena i kostim“, na kojoj su bili prezentirani originalni eksponati i skice iz naših zbirki, kao i pozorišni kostimi iz pojedinih predstava koje vrlo često koristim na svojim izložbenim postavkama i koji svaki put donesu neku posebnu impresiju i draž scenske čarolije.
Učestvujete i u istraživačkom radu povodom obilježavanja stogodišnjice Narodnog pozorišta Sarajevo.
Upravo je u toku istraživački rad u povodu obilježavanja stogodišnjice sarajevskog Narodnog pozorišta. Većina pozorišnih umjetnika i umjetnica čije se zbirke čuvaju u Muzeju usko je vezana za scenu Narodnog pozorišta u Sarajevu. Bogata dokumentacija i arhivski materijal tih vrijednih i značajnih zbirki od velike mi je pomoći u istraživačkom radu i u oblikovanju što vjerodostojnijih podataka vezanih za ovaj veliki jubilej jedne od najstarijih institucija kulture u našoj državi. Posebno bih izdvojila saradnju s prof. Halidom Kuburovićem, vjernim pratiocem i hroničarom većine kulturnih dešavanja u gradu, dragim i dugogodišnjim prijateljem našeg Muzeja, čija sjećanja na sarajevsku pozorišnu i kulturnu scenu dosežu od onih dragocjenih 60-ih godina prošlog stoljeća pa sve do danas i čiji su savjeti i saradnja uvijek od neprocjenjive vrijednosti kako za nas muzeologe tako i za svu bosanskohercegovačku kulturnu javnost.
