Bosna i Hercegovina je, bez sumnje, jedna od evropskih zemalja s najvećim problemom niske ekološke svijesti u kojoj se smeće baca gdje se stigne, divlje deponije možete naći u svakom šumarku i pored svake ceste, a sasvim su uobičajeni i prizori rijeka okovanih plastičnim kesama za čiju razgradnju u prirodi su potrebne stotine i stotine godina. U takvom okruženju, napori Naide Pandžić da plastične kese reciklira i pretvori u nove upotrebne predmete, čiji je vijek trajanja daleko duži od vijeka plastične kese u prosječnom domaćinstvu, još su i više vrijedni divljenja.

Naida je, još prije osam godina, najprije počela izrađivati cekere od recikliranih plastičnih kesa, ali je to doživljavala tek kao hobi. U recikliranju je, ipak, ustrajavala, vjerujući da time makar malo doprinosi smanjenju otpada koji bi inače završio rasut širom naše zemlje. „Godišnje se u BiH iskoristi oko 1,2 miliona plastičnih kesa, a većina njih završi na deponijama, vrlo često u prirodi. Svi poznajemo prizore korita rijeka na čijem šiblju vise nebrojene plastične kese za čiju je razgradnju u prirodi potrebno oko hiljadu godina“, pojašnjava Naida razloge za svoje bavljenje recikliranjem.

Za svoje upotrebne proizvode od recikliranog materijala u međuvremenu je dobila i nekoliko domaćih ali i međunarodnih nagrada za inovacije, počevši od nagrade za Inovatora godine u BiH za 2013. godinu. No, najveća prekretnica u njenom radu desila se, kada je u socijalnom poduzetništvu pronašla način da posao razvije, te aplicirajući za podsticaj u Fondaciji Mozaik dobila finansijsku i stručnu pomoć za pokretanje firme u kojoj danas zapošljava osobe s poteškoćama. Bio je to istinski početak rada brenda Kesa, koji svakim danom dobija sve više poklonika.

Ali, nije sve išlo tako glatko: trebalo se najprije probiti kroz sporu administraciju i poplaćati državne namete i prije samog početka rada i ostvarivanja bilo kakve dobiti, što navodi kao najveće prepreke u razvoju posla. „Sigurna sam da bi vam svaki novi poduzetnik odgovorio isto, jer većina mladih nema neka velika sredstva koja mu mogu pomoći dok se posao ne uhoda. Donošenjem Zakona o socijalnom poduzetništvu umnogome bi se regulisala ova oblast, a država bi trebala početi izdvajati značajnija sredstva za podsticaje socijalnim biznisima koji su višestruko korisni zajednici“, ističe. Birokratske prepreke je, ipak, uspjela prevazići.

S početnih cekera, Naidina radionica je do danas proširila paletu proizvoda za svakodnevnu upotrebu. „U ponudi trenutno imamo cekere, cekere s natpisom po želji kupaca, navlake za odijela, nesesere za žene i muškarce, sportske torbe pogodne za teretanu, ali i plažu, kabanice, kabanice za pse različitih veličina, futrole za tablete i laptope, kardigane, ruksake…“ Za nastanak jednog proizvoda potrebno je tridesetak plastičnih kesa, koje se najprije sortiraju, zatim peglaju, a potom se od dobijenog materijala kroje i šiju finalni proizvodi. „Laboratorijske analize su potvrdile da materijal koji dobijamo na taj način zadovoljava ekološke i higijenske standarde“, naglašava naša sagovornica.

Kako kaže, u naporima da smanji količinu otpada, koji bi inače završio rasut po bosanskohercegovačkim rijekama i šumama, pomažu joj i brojni građani koji joj predaju svoje korištene plastične kese, kojih svi po domaćinstvima imamo i previše, a podizanju svijesti o zaštiti prirode doprinose svi oni koji kupuju proizvode brenda Kesa. Ova inovatorica planira i postavljanje eko-kontejnera, u koji će se moći odložiti isključivo plastične kese, a oni koji to urade, ostvarivat će popust pri kupovini proizvoda Kesa. „Zajedno možemo imati značajan uticaj na čuvanje okoline“, uvjerena je Pandžić.