Piše: Tamara Zablocki
Foto: Šejla Nurković
Jedinstven prostor koji spaja izložbeni salon i tradicionalni obrt, u kojem nastaju torbe, odjevni predmeti, nakit i potrepštine za bebe, imena Torbejarabi, nalazi se u Zenici i rezultat je predanog rada nekolicine žena koje stvaranje spašava od turobne društvene stvarnosti.
Ideja je potekla od glumice Bosanskog narodnog pozorišta Zenica Selme Alijagić-Mehanović, koja je 2018. godine, baš negdje poslije održanih oktobarskih opštih izbora, odlučila od dnevnopolitičkih vijesti pobjeći – u šivanje. „Bila sam fascinirana činjenicom da skoro svaka druga žena nosi neki promotivni ceker i pitala sam se da li bih sama mogla unijeti život, maštovitost, unikatnost i kvalitet u takav oblik torbi. Šta ako bih mogla izrađivati ceker-torbe za sve životne dobi, spolove i sve prilike. I tako je počelo moje putovanje. Učila sam kroz rad, isprobavala različite materijale, stalno istraživala, i danas mogu napraviti dvadeset torbi u jednoj sedmici. Nikad nisam mogla zamisliti da će se moje torbe nositi po cijelom svijetu, ali to se desilo zahvaljujući fenomenalnim ljudima koji me motiviraju, hrabre i inspirišu“, priča nam na početku Alijagić-Mehanović. Njeni cekeri za kratko vrijeme zadobili su veliku pažnju, prvenstveno zahvaljujući društvenim mrežama i dobroj staroj pohvali „od usta do usta“, a pripomogao je i duhovit naziv – Torbejarabi. „Torbejarabi je igra riječi. Turske sapunice su pokorile gledatelje sa ovih prostora i učinile da se Tewbe Ja Rabbi ili Tobe Ja Rabbi ili u slengu Tobe jarabi, što znači kajem ti se, o Bože, upotrebljava i gdje priliči i gdje ne priliči, te kad sam suprugu rekla da idem učiti da šijem i da ću izrađivati torbe on ih je imenovao Torbejarabi, što bi u prevodu značilo torbe, o Bože (smijeh).“ Osim na Facebooku, Torbejarabi su se mogle pronaći i na malim sajmovima rukotvorina, ali je naša sagovornica odlučila podići svoj rad na viši nivo.
„Željela sam postati legalna, registrovati svoj rad i oko sebe okupiti vrijedne ljude koji znaju raditi rukama. Raspitujući se šta mi je činiti, dobila sam savjet da kupim diplomu, što naravno nisam učinila, već sam odlučila naći partnericu koja ima potrebno znanje i s njenom pomoći registrovati obrt. Našla sam je u Ameli Hasanbegović, mojoj prijateljici, divnoj kreativnoj osobi i današnjoj vlasnici tradicionalnog krojačkog obrta Torbejarabi. U procesu registracije uspjele smo naći i prostor, baš onakav kakav smo željele, na adresi Armije BiH 26, u kojoj smo smjestile radionicu i izložbeni salon. Mene su Torbejarabi, kako sam rekla, nakon izbora 2018. godine, spasile jer su mi okupirale glavu, zaposlile ruke i dovele u život prekrasne ljude, a to je danas i naš zajednički cilj: da spasimo sebe i druge od ne tako lijepe svakodnevice“, ističe.
Istovremeno, Torbejarabi su Ameli Hasanbegović pomogle i praktično: ova je slikarka, koja i sama šije i izrađuje nakit, zahvaljujući registraciji obrta danas samozaposlena, zahvaljujući čemu, kako nam kaže, njeno troje djece ima osiguranje. Saradnja Selme i Amele bila je tek početak, te danas Torbejarabi na jednom mjestu okuplja rukotvorine još nekolicine njihovih sugrađanki. Za Selmu Alijagić-Mehanović postojanje njihove radionice je dokaz koliko je važno da žene sarađuju, pomažu jedne drugima, te kaže kako se nada da će u budućnosti biti u prilici dati šansu i drugim ženama. „Mi smo dokaz koliko su žene fenomenalne, koliko mogu i žele da rade bez obzira na svu situaciju u zemlji. Lično se nadam da ću u budućnosti moći spasiti poneku ženu iz lokalnih fabrika kojima je jedini cilj profit, pa radnice izrabljuju do iznemoglosti“, naglašava.
Torbejarabi je mjesto koje možete posjetiti i vidjeti proces proizvodnje predmeta u ponudi, popiti kafu, čaj ili vino, posuditi knjigu, sjesti, razgovarati i poslušati muziku, ukratko – predahnuti od sumornog vanjskog svijeta. U priči o uređenju prostora treba spomenuti pomoć muških članova porodica osnivačica, kao i Viktora Baškarada, autora murala zahvaljujući kojem je Torbejarabi dobio prepoznatljiv portal. „Dok smo se mi bavile papirologijom – a tog iscrpljujućeg posla je bilo mnogo jer nam je administracija strašna, sistem neuvezan i pun sitnih prevara – momci su nam odradili krečenje, farbanje, bušenje i oslikavanje grafita. Ovdje moram naglasiti i podršku i vjeru brojnih sugrađana, a naročito hvala Medici Zenica“, ističe Alijagić-Mehanović.
U radionici Torbejarabi je, osim Selminih torbi, mjesto dobio i unikatni nakit Bammby Jewelry koji od kože izrađuje Amra Talić-Kadrić, koja nam kaže da je ogrlice, naušnice, narukvice i broševe od prirodne kože počela izrađivati potaknuta vlastitom ljubavlju prema modnim dodacima. „Koža kao materijal omogućuje veliku kreativnost, a izrada nakita mi predstavlja vrstu terapije i spoj ugodnog s korisnim“, pojašnjava i dodaje: „U početku sam nakit pravila za vlastite potrebe, s namjerom da za svaki outfit imam poseban komad nakita koji sam sama osmislila i izradila. Najprije sam nakit pravila od starih kožnih jakni, suknji pronađenih u kući ili kupljenih u secondhand radnjama, a sad ga većinom izrađujem od restlova kože koji nastaju u proizvodnji cipela.“
Drugačiji nakit, napravljen od polimerne gline, u radionici Torbejarabi izrađuje Majda Husaković, te je u ponudi i njen brend Mayday Design. „S izradom nakita počela sam prvenstveno vođena željom da bliskim osobama poklonim unikatan komad nakita“, priča Husaković. Nekoliko godina kasnije, Mayday Design je odmakao daleko od prvobitne namjere, njegova kreatorka se vremenom izvještila u izradi, komadi postali praktičniji za nošenje, ponuda nakita je raznovrsnija, te je osim statement naušnica i ogrlica od polimerne gline čine i ogrlice s ručno bojenim i iscrtanim drvenim komponentama. „S ponosom mogu reći da su Mayday Design komadi našli svoje vlasnice kako u zemljama regije i Evrope tako i u Kanadi, Sjedinjenim Državama, Japanu, Kini, Brazilu, Australiji, Bahreinu…“
Tu su i odjevni predmeti koji nastaju u radionici Random Concept Store koju su prije tri godine pokrenule Belma Begovac i Asja Delić, koje stoje i iza brenda Random Woman. Iako nisu dizajnerice po struci, tvrde da kao žene „znaju šta ženama treba“, a u svijet modnih kreacija ušle su spontano, najprije kreirajući za sebe. „Jednog dana smo shvatile da bismo željele raditi nešto kreativno poslije posla, što će nam ujedno pružiti odmor i relaksaciju“, navode Belma i Asja. Njihov prepoznatljivi proizvod danas su prvenstveno praktične haljine koje se mogu nositi svakodnevno ali i u posebnim prilikama jer, kako kažu, haljina je „džoker u rukavu svake žene“.
Za novopečene roditelje koji posjete Torbejarabi vjerovatno će najzanimljiviji od svih ponuđenih biti brend River design koji je pokrenula Selmina kolegica iz zeničkog pozorišta, glumica Lana Delić, a koji u svojoj ponudi ima pamučne stolice za hranjenje djece koje se lako montiraju na svaki tip stolice i dobro dođu na putovanjima, torbe za presvlačenje beba, spremnike za pelene, police, te najtraženiji proizvod: jastuk za automobilski pojas punjen antialergijskim silikonskim kuglicama. „River design je nastao kao odgovor na stvarnu potrebu, da olakša život roditeljima, kao i iz želje da što manje koristim proizvode od plastike. Počela sam praviti korisne proizvode od pamuka, a osim što su funkcionalni, ovako ukrašeni dječijim crtežima – koji su mi i inspiracija – tu su i da razvesele i uljepšaju dom“, ističe Delić.
Za današnju Zenicu, koja, kao i većina manjih gradova u Bosni i Hercegovini, vapi za pozitivnim pričama – za koje su, budući da sistemska podrška izostaje, obično zaslužni entuzijastični pojedinci i pojedinke poput naših sagovornica – radionica i izložbeni salon Torbejarabi vrlo je dobra vijest. Toga su svjesne i Selma Alijagić-Mehanović i njene saradnice. „Radnja kao što je Torbejarabi potrebna je svakom gradu, u svakom vremenu i svakom sistemu jer uvijek treba podržavati male brendove koji su puni duše i ljubavi. Ne bih da zvučim pretenciozno, ali radnja poput Torbejarabi ovdje je i neki vid bunta“, naglašava Alijagić-Mehanović.
