Piše: Tamara Zablocki
U staroj kući u centru Berlina, reditelj Sandin Puce, rođeni Mostarac koji živi i radi u Berlinu je, pod mentorstvom svjetski poznatog belgijskog teatarskog reditelja Luka Percevala, postavio komad Was haben wirgelacht – Kako smo se smijali. Predstava je nastala kao rezultat dvogodišnjeg istraživanja i zalaganja dviju bosanskohercegovačkih umjetnica s berlinskom adresom, glumice Maje Zećo i kostimografkinje Ine Arnautalić, a njen nastanak su potpomogli i drugi umjetnici iz naše zemlje.
Komad je smješten u opkoljeno Sarajevo i oživljava apsurdne situacije i anegdote iz ratnih dana, pobliže osvjetljavajući humor koji se rađa u nemogućim, ratnim okolnostima, kada se život radikalno okrene naglavačke, nenormalno postaje normalno, a normalno nenormalno, gdje svakodnevica postaje zastrašujuća i nadrealna.
“Was haben wirgelacht je naš rad kojem smo se potpuno posvetile u posljednje tri godine. To vrijeme nam je prošlo u istraživanju i obavljanju intervjua. Rezultat tog rada je i dokumentarni film koji je trenutno u postprodukciji, a nosi isti naziv kao predstava. Sve učesnice i učesnici su u nastanak predstave unijeli veliki dio sebe, mnogo svojih ličnih, vrlo intimnih priča koje su nas često uznemiravale ili pak nasmijavale, i nesebično ih podijelili s kolegicama i kolegama na sceni, a potom i s publikom. Posebno je iskustvo omogućiti ljudima makar na momenat povratak u prošlost i ulazak u nečiji život, u kojem time postaju saučesnici ili voajeri, te da stvari sagledaju izbliza i bolje razumiju jedni druge”, pojasnila je glumica Maja Zećo koja već nekoliko godina glumačku karijeru gradi u Berlinu.
Snaga predstave leži, ne samo u specifičnoj temi snage komičnog u po svemu tragičnim vremenima, već i u specifičnom poprištu na kojem se radnja odvija. Pozornica predstave je, naime, Verwalterhaus, kuća usred Berlina, okružena starim grobljem. Zahvaljujući scenografu Draganu Dendi i dizajnerima zvuka Enesu Zlataru i Janu Longerichu, sredinom oktobra Verwalterhaus je dobio autentični izgled opkoljenog grada s kraja 20. vijeka, baš kao da je prošao kroz vremeplov i smjestio se u Sarajevo 1994. godine i svakodnevicu obilježenu debelom, neprozirnom UNHCR-ovom folijom na mjestu nekadašnjih prozora, svijećama koje nadomještaju sijalice i sušenjem veša iznad pećice usred dnevne sobe.
Predstava je igrana na tri nivoa kuće, u podrumu, prizemlju i na prvom spratu, a publika se kroz kuću kretala slobodno, zajedno s glumicama i glumcima koji su utjelovili autentične i apsurdne situacije iz svakodnevnog života pod opsadom. Kroz mirise, vizuelnu i zvučnu simulaciju, prisutnima je dodatno približen intenzivni dojam ekstremne situacije kakva rat jeste.
Was haben wirgelacht je okupila umjetnice i umjetnike iz Bosne i Hercegovine, Njemačke, Hrvatske i Belgije, te je premijerno prikazana u programu festivala Radar Ost 2021, koji svake godine organizuje Deutsches Theater Berlin, berlinsko Narodno pozorište. Predstava je nastala pod pokroviteljstvom grada Berlina i njegovog Hauptstadtkulturfonds, Rudolf Augstein Stiftunga, TuWas Stiftunga te Heinrich Böll Stiftunga iz Berlina i Sarajeva, u saradnji s Deutsches Theatreom. Ono što je naročito zanimljivo čitateljkama i čitateljima iz naše zemlje jeste da se među učesnicima i učesnicama u predstavi, njenim autoricama i autorima, krije čitav niz umjetnica i umjetnika koji su svoj novi dom pronašli baš u njemačkoj prijestonici, gdje danas sebi krče profesionalni put.
Tekst su, prema ideji i istraživanju Maje Zećo i Ine Arnautalić, potpisali dramaturškinja Nejra Babić i dramaturzi Adnan Lugonić i Mirza Skenderagić, ali je u kreiranje konačne verzije teksta bila uključena cijela ekipa predstave. Glumačku postavu čine Jasmina Musić, Maja Zećo, Mira Kresse, Vernesa Berbo, Toni Gojanović, Aleksander Tesla i Mehmet Yilmaz. Kostimi su djelo Ine Arnautalić, dok vizuelni identitet potpisuje Ajna Zlatar.
Prema riječima Maje Zećo, zadovoljstvo publike odgledanom predstavom bilo je nedvosmisleno. “Najljepša nagrada je to što nam se publika stalno vraća s komentarima da ih je predstava dirnula, emotivno pomjerila, da stalno misle na nju, da i dalje pričaju o našoj predstavi, da je definitivno jedna od najboljih predstava na kojima su ikada bili, kao i to što je moj drug Roman doputovao iz St. Petersburga da pogleda predstavu čak dva puta, jer ga je strah da je možda nešto propustio na prethodnoj izvedbi. Kažu da smo napravili remek-djelo. Mislim da još nismo svjesne šta smo sve pomjerile, Luk kaže da smo pomjerile ogromno brdo u Njemačkoj, a ja znam da je želja da se pomjeri brdo rođena iz potrebe da samo radimo svoj posao: Inine – da bude kostimografkinja, a moje – da glumim. Beskrajno sam zahvalna na ovako inspirativnom i talentovanom timu, a najviše svojoj partnerici posebne ženske snage, Ini Arnautalić“, ispričala je Maja Zećo za Urban magazin.
Da nije riječ samo o subjektivnom dojmu jedne od idejnih kreatorki predstave svjedoči i zapis u Nachtkritiku, glasovitom njemačkom magazinu za teatarsku kritiku. “Zajedno sa In a real tragedy Ksenije Ravvina, Was haben wirgelacht je estetski najsloženija i istovremeno najuspješnija produkcija. Iako su obje predstave razvijene posebno za festival, velika šteta bi bila da ove dvije predstave ne postanu dio redovnog repertoara Deutsches Theatra Berlin. Ali barem četiri dana, “Istoku” ili makar malom dijelu njega, bilo je dopušteno da se prikaže mnogo više raznolikih tonova u Deutsche Theatreu nego što je to inače slučaj”, zapisali su u Nachtkritik.
