Majda Turkić: Zašto ljudi mrze?

Piše: Majda Turkić
Foto: Majda Turkić

Dominacija slike i sadržaja unutar kibernetičkog prostora odrednica je savremenih sociokulturnih promjena, te sveobuhvatne tranzicije medijskog i informatičkog hiperrealnog identiteta. Globalni fenomen pristupanja elektronskim i računarskim dvodimenzionalnim poljima u kojima se može kreirati imaginarna stvarnost prema žudnjama i aspiracijama realne i fizičke, predstavlja siguran prostor koji mijenja i preobražava pojedinca. On tako uspijeva da javno u umreženoj okolini kreira virtuelnu stvarnost koja je opažena, vidljiva i ima svoju publiku. Da bi se u beskrajnom protoku slika uspjela privući pažnja virtuelne publike često se koriste instrumenti spektakularnih prizora, koji šokiraju, iznenađuju, zadivljuju ili zgražavaju posmatrače, čime pojedinac prizorom spektakla, ne samo da privlači, nego i zadržava pažnju na sebi. Spektakl tako postaje društveni odnos posredovan slikama i tekstovima u virtuelnom svijetu, a publika i učesnici manifestuju stanje pseudohipnoze – opčinjenosti slikama i virtuelnim idejama.

Povremeno je ova hiperrealna stvarnost upotrebljena u pozitivne i afirmativne ciljeve, ali previše često je, nažalost, alat za zastrašivanje, podsticanje govora mržnje i degradiranje pojedinaca ili grupa. U novom odnosu virtuelne realnosti, publika skrivena iza računara i telefona, postavlja se u ulogu društvenog kritičara, koji može nauditi pojedincu ili grupi prema kojima je sud usmjeren.

Svakodnevno smo svjedoci takvog obrasca ponašanja, ali i žrtava koje ono nosi. Iz poštovanja prema žrtvama govora mržnje i degradiranja osoba u virtuelnom prostoru, ovaj tekst neće navoditi pojedine slučajeve, niti imena žrtava. Nažalost, napisan je kao odgovor na sve češće obrasce gore navedenog ponašanja i još češće nevine zrtve.

Jedno od pitanja koje se postavlja unutar ove rasprave jeste Zašto ljudi mrze?, ili zašto smo kao društvo ili vrsta skloni da mrzimo jedni druge? Pitanje nije novijeg porijekla, niti je trenutni fenomen, ali je trend koji je upotrebom hiperrealne stvarnosti postao globalan, aktualiziran i izuzetno opasan.

Steven Spielbergov i Alex Gibneyev serijal za Discovery Chanell iz 2019. godine o mržnji pod nazivom Why We Hate uključuje šest tema obrađenih kroz dokumentarne serijale. Propituje ljudske tendencije mržnji, ali i načine da se odupremo i da je prevladamo. Gibney smatra da je mržnja imanentna čovjeku, tj. da je dio njegove DNA. Razumijevanje i prihvaćanje ove činjenice će nam pomoći da se civilizacijski odupremo da mrzimo. Da li su kulturološke i društvene norme ono što nam može pomoći da se odupremo našim genetski predisponiranim osjećajima? Ako jesu, da li je ključ u obrazovanju i konzumiranju ideja koje propagiraju pozitivne vrijednosti? Spielberg i Gibney smatraju da jeste, odnosno da samo razumijevanje onoga zašto iza naših postupaka može pomoći da te postupke promijenimo.

Normativi društvenih pravila u fizičkoj stvarnosti baziraju se na moralnim, epistemiološkim, estetskim, i kritičkim promišljanjima, a njihovom primjenom pojedinac ima za cilj da bude bolji, nastoji da stvara, i da pridonosi. Nasuprot tome, svijest oblikovana virtuelnom stvarnošću počinje se prihvatati kao nadomjestak fizičke, i zbog toga ono prikazano, plasirano ili izraženo u virtuelnoj stvarnosti, postaje jednako važno fizičkoj. Unutar virtuelnog prostora pojedinci postaju oslobođeni moralnih i etičkih vrijednosti za razliku od fizičke stvarnosti u kojoj su uspostavljeni zakonski i moralni normativi.

Da bismo razumijeli i ublažili posljedice fenomena hiperrealne stvarnosti i posljedica koje su njen produkt moramo shvatiti ozbiljnost i sveprisutnost date situacije. Na ovo se nadovezuje i razumijevanje mržnje i govora mržnje koji dominiraju hiperrealnim prostorima. Negiranjem ili ignoriranjem njenog postojanja, te afirmacijom da je to prolazna faza ili naivna igra i šala, omogućavamo proliferaciju loših obrazaca ponašanja i ne spriječavamo potencijalne žrtve.

Jedan od primjera edukacije i jačanja komunikacije u nastojanju boljeg razumijevanja oblika i korijena mržnje među mladima je program koji u BiH rade NGO “Kreativci” Zenica, zajedno sa nekoliko internacionalnih i nacionalnih institucija. Nedavni projekat pod nazivom “Why People Hate or How Sadness induces Violence?” je nastavak ranijeg projekta “Cyberbullying” koji, kroz umjetničku formu, daje prostor i alate mladim ljudima da artikuliraju strahove i negativna iskustva. Krajnji cilj je da projekat i njegovi voditelji budu svojevrstan medij koji će sa umjetničkim fotografijama biti vidljiv javnosti i stalno podsjećati koliko je nasilje sveprisutno u društvu i unutar sistema, te kako utječe na mentalno zdravlje pojedanaca i grupe.

Da li su programi poput ovog odgovor ili alat za spriječavanje nasilja u društvu, ostaje otvoreno pitanje. Vjerovatno, kao izolovan primjer nisu, ali kao matrica koja se može i treba uvrstiti u školske kurikulume ili obrazovni sistem, sigurno jesu, jer promjena mora krenuti od temelja, tj. od najmlađe populacije i obrazovnih institucija, osvještavanja nastavnog osoblja i pedagoga, učenika, te kompletnog Sistema podrške koji je uključen u obrazovni sistem. Nakon toga možemo očekivati da će govor mržnje, ismijavanje i degradiranje u cyber prostoru biti moralno nedopustiv i osuđen čin odmah u povoju i da se neće dopustiti eskalacija, niti gubitak nijednog života.