U nastavku programa „CineArchive“, Filmski Centar Sarajevo i online platforma kina Meeting Point gledateljima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji predstavit će tri digitalizirana kratka dokumentarca, koji će biti dostupni besplatno.

Filmovi “Bosra” Midhata Mutapčića, “Šipad” Bakira Tanovića i “Dalekovod” Gojka Šipovca na online platformi kina Meeting Point besplatno će biti dostupni od 1. oktobra do kraja 2023. godine.

Od ova tri filma, bez sumnje je najznačajniji “Dalekovod” (1957) Gojka Šipovca, piše dramaturg Dario Bevanda, čiji tekst o filmu donosimo u nastavku.

„Ovaj jugoslovenski reditelj rođen u Nevesinju jedan je od pionira filma u Bosni i Hercegovini, poznat po dugometražnim igranim filmovima kao što su ‘Sretni umiru dvaput’ (1966) i ‘Opatica i komesar’ (1968), jednako kao i brojnim kratkometražnim dokumentarnim ostvarenjima, od kojih je naznačajnije ‘Priča o jezeru’ (1955). Film za koji je Šipovac iste godine nagrađen na festivalu u Puli prikazuje izgradnju brane i hidroelektrane na Neretvi i stvaranje vještačkog Jablaničkog jezera, paralelno sa bolnim scenama nužnog iseljavanja starosjedilaca poljoprivrednika iz sada potopljene doline.

‘Dalekovod’, koji je kao i ‘Priča o jezeru’ nastao u produkciji Bosna filma, prati izgradnju dalekovoda Jajce-Zagreb. Sa svojim slavnim prethodnikom ovaj film dijeli neskeptičnu vjeru u tehnološki napredak i urbanizaciju, oličenu prije svega u naraciji. „Čovjek i vrijeme u zajedničkom hodu zbrisat će tragove prošlosti, tragove brazda iza drvenih kola“, prati naratorov glas kadrove koji se kao svojevrstan okvir pojavljuju na početku i kraju filma, opšte planove brdskog predjela kroz koji kroči seljak s drvenim kolima s volovskom zapregom, prolazeći ispod gigantskih dalekovodnih stubova. Ipak, za razliku od ‘Priče o jezeru’, ovaj film bi mogao besprijekorno funkcionirati i bez ovog programatskog okvira.

Veći dio filma čine scene s radnicima koji u negostoljubivom brdskom ambijentu postavljaju dalekovodne stubove. Unatoč teškim uvjetima, radeći na velikim minusima, po snijegu i vjetru, oni uspijevaju u svom naizgled nemogućem podvigu. Atraktivno montiranim kadrovima radnika koji se po cijevima dalekovodnih stubova veru spretno poput akrobata, Šipovac kreira svojevrsnu filmsku simfoniju, zaokružujući je štedljivom i sugestivnom upotrebom zvukova duvanja vjetra i zujanja struje kroz dalekovodne žice. Zbog ovakvog pristupa ‘Dalekovod’ se može smatrati jednim od preteča filmova ‘Kesonci’ (1965) Bakira Tanovića i ‘Hop Jan’ (1967) Vlatka Filipovića, remek-djela onoga što danas nazivamo sarajevskom školom dokumentarnog filma. Ovi filmovi također prikazuju rad u ekstremnim okolnostima, koji se u poetskom viđenju njihovih autora pretače u mitološki čin kreacije.

Karika koja povezuje sva tri dokumentarca je zajednički snimatelj i direktor fotografije, legendarni Đorđe Jolić, poginuo 1968. u tragičnoj nezgodi na snimanju filma ‘Bitka na Neretvi’ Veljka Bulajića. U ‘Dalekovodu’ Jolić kamerom s ramena prati radnike u stopu, brzo švenkujući s jednog na drugog, nikad ne zaostajući za akcijom. Njegov rad prvorazredan je kao i uvijek, pogotovo ako imamo na umu da je morao djelovati u jednako teškim uvjetima kao i sami radnici, manevrišući s teškom kamerom po strmom terenu, na najvećoj hladnoći. Iako je dosta kadrova snimljeno iz žablje perspektive, za neke se neustrašivi snimatelj očigledno i sam penjao na dalekovodni stub, u želji da zabilježi akciju iz blizine. U tekstu o Joliću naslovljenom „Izbrisani Prometej bosanskog filma“ filmski teoretičar Nebojša Jovanović tvrdi da „nijedan drugi snimatelj nije bolje znao uhvatiti napor u kojem ljudsko tijelo dolazi na tačku loma i pada, da bi naposljetku nadvladalo silu koja ga tlači i pobijedilo materiju koja mu se opire“, te da ‘Kesonci’ i ‘Hop Jan’, zajedno s filmom ‘Nosač’ (1963), koji je sam Jolić režirao, „tvore neku vrstu trilogije u kojoj Jolić stvara arhetipske, primalne slike socijalističke modernosti“ (Mediacentar Online, 29. juli 2010). Dodamo li ovim filmovima i ‘Dalekovod’, riječ je već o kvadrilogiji. Dokumentarci na kojima je radio Đorđe Jolić najbolji su dokaz da i snimatelji mogu biti punokrvni autori, oni koji u svojim filmovima ostavljaju itekako prepoznatljiv trag.“

Program “CineArchive“ prikazuje digitalizirane stare filmove iz arhiva Filmskog Centra Sarajevo, koji su prvi put na ovaj način dostupni javnosti.

Digitalizirane filmove iz arhiva Filmskog Centra Sarajevo u programu “CineArchive”, od 1. oktobra do kraja 2023. godine, gledajte besplatno online na ovom linku.