Razgovarala: Elma Hodžić
Foto: Sanela Babić i Privatna arhiva

Svestrana, inspirativna i dinamična – riječi su koje jako dobro opisuju dr. Unu Delić, osnivačicu Centra za dojku. Višegodišnjim iskustvom i fokusom na radiološku dijagnostiku dojke, doktorica Una želi pružiti vrhunske medicinske usluge, uključujući brze i pouzdane histopatološke usluge ženama različitih starosnih dobi. Misija Centra je pružanje pravovremene dijagnostike – doktorica Una vjeruje da su rana detekcija i promptna intervencija ključne za efikasno liječenje bolesti dojke. Kroz razgovor s Unom Delić otkrivamo kako je posvećenost, stručnost i znanje važno koristiti u liječenju pacijentica. Nisam sigurna u koju rubriku smjestiti ovaj razgovor – medicina, liderstvo, osnaživanje žena – ali vjerujem da Unini savjeti mogu pomoći u promišljanju kako fizičkog, tako i mentalnog zdravlja. 

Komunikacija kao stub profesije

Šta je bila Vaša motivacija da se odlučite baviti medicinom?

Dobro pitanje! A davno je to bilo… Znate kako to ide, dobar si u školi i ide ti sve od ruke. Ja sam htjela da se bavim slikarstvom, ali mi nisu dali. Moja mama je ljekar, pa mi je medicina bila prirodan izbor. Komunikacija s ljudima i pomoć onima kojima je potrebno – brojne su prednosti medicine kao profesije. Tu je i stalna mogućnost istraživanja i napredovanja.

Kako je tekao Vaš specijalizacijski put? Zašto ste se odlučili da baš žene budu fokus Vaše profesionalne misije?

Ja sam specijalizirala radiologiju u Sarajevu. Radiologija kao nauka sada ide u subspecijalizacije. U kliničkoj praksi se ne bavimo opštom radiologijom, nego se odlučimo za jedan njen dio. Mene je put nekako odveo u dijagnostiku dojke. Imala sam sreću da sam u Americi provela nekoliko mjeseci na edukaciji, u jednom centru za karcinome dojke. Tu sam nekako definitivno izabrala svoj put i zapečatila sudbinu. Našla sam se u tome, prvenstveno jer jako volim komunikaciju s ljudima. Danas, u eri digitalne radiologije, radiolozi ne moraju imati kontakt s pacijentima. Pacijent se snimi, snimci dođu na radnu stanicu i napiše se nalaz. Sa svim svojim pacijenticama, sa svakom ženom, ja se vidim oči u oči. Ispričamo se, nekad se šalimo, nekad podijelimo neke sretne ili teške trenutke, ali uvijek sam u stalnom kontaktu sa pacijentima. Dijagnostika dojke je dinamična i dešava se na različitim poljima, kroz različite metode – nije nimalo statična i dosadna. Uvijek je tu i mogućnost inovativnosti.

Dizanje svijesti o važnosti pregleda i samopregleda

Kako izgleda jedan radni dan u Vašem životu?

Meni radni dan jako brzo prođe. Dolaze žene, čujemo se, gledamo se… Najčešće su tu screening pregledi zdrave populacije. Cijeli oktobar smo proveli pričajući u medijima i gdje god je bilo prilike o važnosti preventivnog pregleda, koji u Bosni i Hercegovini ne postoji kao nacionalno organizovan program. Evo, radimo na dizanju svijesti zdrave populacije. U zadnje vrijeme je povećan odziv, naročito u većim sredinama. Najdraži mi je radni dan koji provedem čavrljajući i pregledajući zdravu žensku populaciju koja je osvijestila da treba doći jednom godišnje ne pregled. Naravno, nisu sve žene u kategoriji zdrave populacije. Ima žena koje dođu s problemom ili u panici. Onda to pokušamo riješiti što brže i što bolje – da otklonimo sumnje i strahove. Sve je rješivo, samo je važan pristup doktora. Što se ranije otkrije ima perspektivu ka potpunom izlječenju. Pored kontrole je važna i samokontrola. Međutim, samokontrola ne smije isključiti redovni pregled kod ljekara, specijaliste radiologa. Zašto? Redovne mamografije mogu registrovati prije nego su one palpabilne, prije nego se mogu osjetiti na dojci. Nije svaka dojka ista. U većim dojkama je teže napipati promjenu. Potrebno je, ponekad, da promjena naraste da bi se mogla osjetiti. Ako radimo redovne mamograme, mi ćemo uhvatiti promjenu prije nego postane palpabilna. Cilj nam je da osvijestimo žene da, osim samopregleda, idu jednom godišnje kod ljekara. Nije sve što napipamo karcinom. Postoji mnogo drugih promjena, pogotovo kod žena u fertilnoj dobi. Naravno, ukoliko nešto primijetimo, ne trebamo to ignorisati, već se trebamo javiti na pregled.

Koji su alarmi? Koji su simptomi karcinoma dojke?

Palpabilna kvržica, kuglica. Osim toga, može biti iscjedak iz bradavice. Tu je i bradavica koja se uvukla i ne može se izvući, kao i pojava rupičastog, crvenog dijela dojke koji liči na narančinu koru. Povećanje limfnih čvorova na pazuhu s jedne strane. Ponavljam, to sve ne mora značiti da je kancer u pitanju, ali je važno napraviti pregled.

Svijet izvan okvira medicine

Una, kako izgleda odmor? Šta je Vaša terapija protiv umora? Gdje je Vaše utočište?

Ja sam dugogodišnji član Gorske službe spašavanja Sarajevo. Većina mog vremena mimo posla se odvija u outdoor aktivnostima, naravno, u zavisnosti od godišnjeg doba i vremenskih prilika. Jako puno vremena provodim vani, u šumi, na planini, hodajući. Imam desetogodišnjeg sina Arijana, koji me prati u svemu. Tako da nas dvoje pobjegnemo na Trebević, vozimo bicikl, popenjemo feratu. Uglavnom, u zdravom tijelu – zdrav duh. Volimo da smo u prirodi. Mislim da je priroda najbolji učitelj i lijek za sve.

Šta je, po Vašem mišljenju, bolja opcija za slobodno vrijeme: koncert ili knjiga?

Koncert!

Odakle crpite inspiraciju? Šta Vas motivira da energično pristupate svom poslu?

Prije svega, ja volim svoj posao. Drugo, vjerujem u dobru energiju u svemu: u poslu, u druženju. Vjerujem u karmu. Mislim da se dobra energija vraća dobrim. Imam podršku porodice i imam super dijete. Život gledam kroz pozitivne stvari i trudim se da gradim dobre odnose. Mislim da se ljepše živi ako pristupiš s pozitivnom energijom prema svima. Dan jednostavno bude ljepši kada se podigneš, kada odlučiš da si raspoložen i kada pristupiš svojim obavezama bez tegobe. Do sada mi se to pokazalo kao ispravan kodeks ponašanja.

Centar po mjeri pacijenta

Da li često putujete? Gdje tražite edukaciju? Ili profesionalni savjet, kada je to potrebno?

Ostala sam u dobrim odnosima sa svojom profesoricom iz Amerike. Ona mi je uvijek tu kada je potrebno riješiti neku dilemu ili tražiti drugo mišljenje. Tu je i Bosanskohercegovačko-američka akademija nauka i umjetnosti, a tu je i naša doktorica Lejla Hažikadić Gušić, koja je uvijek raspoložena da ponudi drugo mišljenje. Čovjek, ako želi i ima mogućnosti, uvijek može ići na edukacijske evente. Međutim, rad na sebi je najvažniji. Ja nemam nikakav problem da tražim pomoć ili konsultacije s kolegama. Moj cilj je da pacijent dobije dijagnozu i da bude dobro, a ne da se ego zadovolji. Na konziliju za dojku sve specijalnosti koje se bave liječenjem dojke odlučuju o daljnjem toku procesa liječenja pacijenta. Ja se trudim da djelujem u najboljem interesu pacijenta.

Šta su Vaši poduhvati i planovi za budućnost na privatnom i profesionalnom planu?

Profesionalno… Želim da Centar za dojku zaživi i da žene dobiju mjesto gdje mogu doći ako imaju problem i riješiti ga vrlo brzo. Važno mi je da žene u Centar dolaze bez stresa i straha. Zamislila sam da je prostor u kojem se sve dešava ugodan. Ne znam da li ćemo ići u ekspanziju Centra, ali bih voljela da u Centru prepoznaju kvalitet i sigurnost.

Privatno… samo putovati! Najegzotičnija destinacija na kojoj sam bila je Island, a sada bih željela otići na Grenland.