Međunarodni olimpijski komitet je 1978. godine u Atini odabrao Sarajevo za domaćina XIV zimskih olimpijskih igara, nakon što su u konkurenciji bili japanski Sapporo i zajednička kandidatura švedskih gradova Faluna i Geteborga.

Sarajevo je postalo epicentar svjetskog i medijskog zanimanja tokom održavanja XIV zimskih olimpijskih igara, koje su trajale od 8. do 19. februara.

Na Igrama su nastupila 1.272 takmičara iz 49 zemalja (998 muškaraca i 274 žena), što je bilo najviše u historiji Igara do tada. Takmičenja su obuhvatila šest sportova, uključujući alpsko skijanje na stazama Bjelašnice i Jahorine, bob i sankanje na Trebeviću, hokej i umjetničko klizanje na ledenim površinama Zetre i Skenderije, te biatlon, nordijsko skijanje i skokove na planini Igman. Sarajevo je širom otvorilo svoja vrata i srdačno poželjelo dobrodošlicu svim učesnicima!

Organizacija XIV zimskih olimpijskih igara zahtijevala je značajna ulaganja. Godinama su trajale pripreme koje su rezultirale ne samo izvanredno organiziranim igrama, već su i ostavile naslijeđe u vidu izgrađenih hotelskih kompleksa, kako na planinskim lokacijama (Bjelašnica, Igman, Jahorina) tako i u samom gradu, te izgradnjom sportskih centara poput Skenderije i Zetre, žičara, i ski liftova. Grad je dobio novu i modernu infrastrukturu uključujući saobraćajnice, aerodrom, automatsku telefonsku centralu i mnoge druge objekte, čime je Sarajevo postalo moderniji i bolje opremljen grad nakon završetka Igara. Nova naselja poput Mojmila i Dobrinje su izgrađena, a fasade u centru grada su obnovljene. Sveukupno, u potpunosti je izmijenjeno lice Sarajeva koje je, kako su se Igre približavale, svakim danom sve više dobivalo obličje modernog evropskog grada.

Vučko

Maskota XIV Zimskih olimpijskih igara bio je Vučko – smeđi vuk s crvenim šalom, za čiji je dizajn zaslužan Jože Trobec. Vučko je i danas jedan od prepoznatljivih simbola Sarajeva.

Glas Vučku, maskoti Zimskih olimpijskih igara, posudio je Zdravko Čolić. Legendarni pjevač je kasnije istaknuo da je ta uloga bila jedna od najdražih u njegovoj karijeri.

Olimpijada je prezentovala Sarajevo svijetu kao grad mladosti, mira, prijateljstva, ljubavi i svega što olimpizam u sebi nosi. Tih dana, Sarajevo je bilo glamurozno mjesto okupljanja sportista, turista i novinara iz cijelog svijeta. Pred sami početak Igara, vrijeme je bilo bez snijega, a cijeli grad užurban, čekajući da igre konačno počnu.

Neposredno prije početka Igara, Sarajevo je dočekao iznenadni preokret u vremenskim prilikama. U noći sa 7. na 8. februar, grad je obasjao gusti snijeg, transformirajući ga u pravi zimski raj. Stadion Koševo, koji je bio prekriven snježnim pokrivačem, bio je pripremljen za svečano otvaranje. Ujutro nakon snježne noći, učenici Prve i Druge gimnazije ručno su očistili stadion kako bi primio sve goste i osigurao da svako ima svoje mjesto za sjedenje. Ova spontana akcija simbolizirala je zajedništvo i spremnost grada da se prilagodi iznenadnim promjenama kako bi osigurao uspješno održavanje Igara.

Otvaranju XIV Zimskih olimpijskih igara pratilo je oko 60.000 građana Sarajeva na stadionu Koševo, dok je događaj pratilo još oko dvije milijarde ljudi putem televizije diljem svijeta.

Takmičenja na XIV Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu su počela 7. februara 1984. godine s utakmicama u hokeju na ledu, dok su Igre službeno otvorene 8. februara. Bojan Križaj, skijaš, položio je olimpijsku zakletvu u ime sportista, dok je Dragan Perović to učinio u ime sudija. Olimpijski plamen na stadionu Koševo zapalila je najbolja jugoslovenska klizačica, Sanda Dubravčić.

Jure Franko (Jugoslavija, srebro), Max Julen (Švicarska, zlato) i Andreas Wenzel (Lihtenštajn, bronza)

Igre su ostale duboko urezane u sjećanjima učesnika i gledatelja. Domaćinima su posebno dragi trenuci kada je slovenski alpski skijaš Jure Franko osvojio srebrnu medalju u veleslalomu – bila je to prva zimska olimpijska medalja za Jugoslaviju. Sarajlije su podržavale Franka na skijalištu s transparentima na kojima je pisalo “Volimo Jureka, više od bureka”.

Ipak, najveće zvijezde sarajevske Olimpijade bili su učesnici u umjetničkom klizanju. Poseban dojam ostavio je britanski par Jayne Torvill i Christopher Dean, koji je osvojio zlatnu medalju. Njihov nastup je ocijenjen maksimalnim brojem bodova, što je do danas neponovljeno u historiji olimpijskog umjetničkog klizanja. Također, na Igrama je zlatnu medalju osvojila i istočnonjemačka klizačica Katarina Witt, koju je sarajevska olimpijada učinila jednom od najvećih sportskih ikona kraja 20. stoljeća.

Ono što je obilježilo ovaj zlatni period Sarajeva su i nevjerovatni ljudi koji su se potrudili da budu bolji nego ikada ranije.

Kada su u rano jutro 9. februara strani novinari izašli na ulice kako bi ovjekovječili kolaps Igara, nakon velikog snijega koji je napadao prethodne noći, ostali su zaprepašteni jer snijega nije bilo. Građani, od najmlađih do najstarijih, samoinicijativno su uklonili snijeg sa svih saobraćajnica, bez ikakvog poziva da to urade. Radno vrijeme prodavnica, restorana i banaka nije bilo ograničeno, radili su dok god je bilo potrebno.

Na ceremoniji zatvaranja Zimskih olimpijskih igara 19. februara, tadašnji predsjednik Međunarodnog organizacionog komiteta Juan Antonio Samaranch je rekao kako je Sarajevo bilo najbolji organizator Zimskih olimpijskih igara do tada u historiji. “Doviđenja, drago Sarajevo”, bile su riječi Juan Antonia Samarancha.

Izvor: www.historija.info