Razgovarala: Elma Hodžić
Sarajevo Photography Festival, čija je osnivačica poznata bh. fotografkinja Aida Redžepagić, slavi i promovira fotografiju, ujedno pozivajući na razgovor i razmjenu ideja između fotografa i djelatnika u oblasti kulture i umjetnosti. Festival je mjesto susreta i učenja! U narednim redovima, predstavljamo novo izdanje Sarajevo Photography Festivala koje će se održati u periodu od 30. maja do 2. juna, dok će ceremonija dodjele nagrada biti upriličena u Bosanskom kulturnom centru.
U fokusu Vašeg fotoaparata su lica, arhitektura, život. Djelujete na različitim poljima fotografije, i to izuzetno uspješno! Aida, bilo bi mi zadovoljstvo da čujem od Vas kako definirate i opisujete fotografiju. Fotografiju danas prati teret sveprisutnosti. Šta je za Vas fotografija – taj najpopularniji oblik ljudskog kreativnog djelovanja u savremenom svijetu?
U današnjem svijetu, u kojem smo bombardovani vizualnim sadržajem na svakom koraku, fotografija je zaista postala neizostavan dio našeg svakodnevnog iskustva. Ona je postala način komuniciranja, dokumentiranja života, stvaranja identiteta i izražavanja identiteta. Za mene, fotografija je način sagledavanja svijeta iz nove perspektive. Kada kroz objektiv posmatrate stvari ispred sebe, kao da izlazite is svoje subjektivne uloge “učesnika” i odjednom dobijate mogućnost da stvari sagledavate sa distance, objektivno, kroz vizir. Za mene je to vizualni jezik koji prenosi emocije, ideje, priče i perspektive, na način koji može biti istovremeno intiman i univerzalan.
Festival kao prostor za promišljanje
U 2022. godini ste pokrenuli Sarajevo Photography Festival, a danas djelujete kao direktorica festivala. Kako je nastao festival?
Sarajevo Photography Festival je nastao iz želje da se pruži platforma za promociju fotografije kao umjetnosti, ali i kao sredstva za društvenu promjenu i angažman. Ideja je potekla iz prepoznavanja bogatog talenta i kreativnosti u oblasti fotografije u Sarajevu i širem regionu, ali i nedostatka adekvatnih prostora i platformi za prezentaciju i razmjenu ideja. Kao fotografkinja i zaljubljenica u fotografiju, osjetila sam potrebu da se kroz festival stvori prostor gdje će se umjetnici, fotografi, kustosi i ljubitelji fotografije moći okupiti, te razmijeniti iskustva.
Cilj je bio da se kroz festival podstakne dijalog, promovišu različite estetike i stilovi fotografije, te da se otvore prostori za razmišljanje i diskusiju o društvenim, političkim i kulturnim pitanjima putem vizualnog izraza.
Još od prvog dana, festival je privukao pažnju fotografa i kreativaca iz čitavog svijeta. U čemu je tajna prisutnosti festivala na domaćoj i međunarodnoj sceni?
Prvi koraci u organizaciji su bili izazovni, za mene je to bilo prvo iskustvo ovakve vrste, ali već prva godina festivala je bila izuzetno dobro prihvaćena i dala mi je volju da nastavim dalje. Druge godine su se timu pridružili ljudi bez kojih sada ne mogu zamisliti festival, to je prvenstveno Jelena Janković, direktorica programa, moja desna (i lijeva) ruka, kolegica, ali i prijateljica. Imamo producenticu koja planine pomjera. Grafičku dizajnericu Anu Lukendu koja sjajno prenosi “vajb” festivala kroz naše vizuale. Neplanski i zaista spontano su se u glavnom timu festivala okupile žene. Energija koja vlada organizacijski je snažna, nepokolebljiva, uporna, vrlo često tvrdoglava i nema te prepreke koju do sada nismo uspjele prevazići zajedno. Jedan od najvažnijih članova našeg tima je svakako i Armin Ćosić, dizajner svih izložbi koje vidite na festivalu, kreativni konsultant i drug.
Mislim da je “tajna” upravo u toj sjajnoj energiji tima koju mi iza scene osjećamo i prenosimo na festival. Vrijedno radimo cijelu godinu da bi festival živio tih nekoliko dana punim sjajem. I ono što je najvažnije, svi uživamo u tome.
Do sada su članovi žirija bili renomirani fotografi i umjetnici. Možete li nam predstaviti ovogodišnje izdanje festivala?
Ovogodišnji SPF će ugostiti impresivan niz poznatih ličnosti iz oblasti vizualnih umjetnosti, od uglednih članova žirija do voditelja radionica i predavača. Ove godine nam se na festivalu pridružuje tim Vogue Adria: Filip Koludrović (kreativni urednik Vogue Adria) će raditi pregled portfolija, a Petar Trbović, modni urednik Vogue Adria je član žirija u modnoj kategoriji. Uz njih, tu je i bosanskohercegovačka, a svjetski poznata, konceptualna umjetnica Selma Selman, zatim dokumentarna fotografkinja Tanya Habjouqa, dobitnica nagrade World Press Photo, Nanna Heitmann, dokumentarna fotografkinja čiji rad krasi stranice vodećih svjetskih časopisa i koja je ujedno i Magnumova fotografkinja. Pored toga, festival će ugostiti Larsa Lindemanna, istaknutog kustosa, izlagača i kreativnog direktora iz Hamburga, kao i mnoge druge.
Festival od prvog izdanja sarađuje s kulturnim institucijama, pa se tako program do sada održavao na Akademiji likovnih umjetnosti, u muzejima i galerijama (Art Aevi, Umjetnička galerija, Historijski muzej, Europe House, Goethe institut, Vijećnica, itd.). Kroz ove saradnje, SPF ne samo da obogaćuje kulturnu scenu Sarajeva, već jača veze između festivala i šire umjetničke zajednice.
Festival na različitim koordinatama
Pohvale vrijedna činjenica je da festival nije sarajevocentričan i da se aktivnosti festivala realiziraju i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Možete li sa nama podijeliti iskustva predstavljanja fotografije i festivala u Kaknju, Srebrenici, Bihaću… Kakve su reakcije publike? Planirate li Sarajevo Photography Festival predstaviti u još nekim gradovima?
Predstavljanje Sarajevo Photography Festivala u drugim gradovima Bosne i Hercegovine bilo je izuzetno važno meni lično, prije svega. Svima nam je jasno da je Sarajevo grad u kojem se sve izložbe predstave, festivali i drugi kulturni događaji dešavaju, dok manja mjesta veoma često ostaju uskraćena. Izlaganja u gradovima poput Kaknja, Srebrenice, Bihaća i drugih, imala su za cilj da približe fotografiju široj publici, ali i da doprinesu kulturnom životu u tim zajednicama.
Planovi za budućnost uključuju dalje širenje festivala i predstavljanje u još više gradova širom Bosne i Hercegovine. Cilj nam je da još većem broju ljudi omogućimo pristup izložbama koje prethodno realiziramo u Sarajevu, ali i da podstaknemo razmjenu ideja i iskustava među fotografskim zajednicama u različitim dijelovima zemlje. Smatramo da je važno da Sarajevo Photography Festival bude dostupan i relevantan za sve ljubitelje fotografije, bez obzira na to gdje se nalaze.
Ono što bih voljela istaknuti za ovu godinu je i činjenica da je festival ostvario saradnju sa još nekoliko drugih festivala u regiji i Evropi, te već od ove godine planiramo razmjenu sadržaja sa nekima od njih, pa će tako izložbe iz Sarajeva putovati ove godine u Kranj (Slovenija), dok će Kranj foto fest nama poslati dvije svoje izložbe.
O sadašnjosti i budućnosti
Koje važne društveno angažirane teme je festival otvorio? Možemo li fotografijom progovoriti o onome što obično prešućujemo? I obratno, kako danas dekodirati fotografiju?
Pažljivo biramo program tokom cijele godine i namjerno izazivamo lokalnu i regionalnu scenu odabirom ponekad čak i kontroverznih tema, često vezanih za društvene probleme, kulturu i historiju, a sve kako bismo potaknuli otvoreniji razgovor. Od svog prvog izdanja festival ponosno govori o ljudskim pravima i/ili drugim, možda još uvijek kontroverznim pitanjima u Bosni i Hercegovini i time daje glas i otvara diskusije.
Jedan od istaknutih događaja ovogodišnjeg festivala je izložba “Occupied Pleasures” Tanye Habjouqa. Ova izložba istražuje otpornost ljudskog duha u pronalaženju radosti usred izazovnih okolnosti u okupiranoj Zapadnoj Obali, Jeruzalemu i Gazi. “Occupied Pleasures” istražuje dvostruko značenje okupacije: biti pod izraelskom kontrolom i “okupirati” sebe jednostavnim zadovoljstvima kao činom otpora i prkosa. Više od četiri miliona Palestinaca živi na Zapadnoj Obali, u Gazi i Istočnom Jeruzalemu, gdje politička situacija redovno narušava najobičnije trenutke. Kretanje je ograničeno, a prijetnja nasilja često visi u vazduhu. To stvara najjače želje za najmanjim zadovoljstvima, stoga i naziv projekta “Ocupied Pleasures”. TIME magazin i Smithsonian su ovaj projekat proglasili jednom od najboljih knjiga, a Tanya Habjoqua je za isti projekat osvojila i World Press Photo award.
Kakvi su planovi za razvoj Sarajevo Photography Festivala u budućnosti?
Želimo da festival postane prepoznatljiv ne samo u Bosni i Hercegovini, već i širom svijeta. Planiramo jačanje međunarodne saradnje sa drugim festivalima, umjetnicima, institucijama i organizacijama kako bismo promovisali regionalnu fotografiju i omogućili umjetnicima iz Bosne i Hercegovine veću vidljivost na globalnoj sceni. Nastavit ćemo da pružamo podršku mladim fotografima kroz organizaciju besplatnih edukativnih programa, mentorstva, nagradnih fondova i drugih aktivnosti koje će im pomoći u razvoju njihovih vještina i karijere.
Jedna od najdražih aktivnosti na festivalu su i “after” networking događaji koje organizujemo, a koji se često pretvore u nezaboravne trenutke za fotografe kojima je dolazak u Sarajevo za vrijeme festivala i prilika da se susretnu sa kolegama koje ne viđaju u toku godine, pa nas je neko nedavno vrlo simpatično nazvao “Coachellom fotografije”, i meni je to fantastično!