Foto: Raisa Šehu

Jučer je u punoj dvorani JU Centra za kulturu općine Travnik izvedena premijera multimedijalnog klavirskog performansa u formi monodrame pod nazivom “U inat tami”, u režiji i izvedbi pijanistice Marije Bajo. Autorica je projektom privukla brojne posjetitelje. Riječ je o izvedbi koja prožimanjem muzike, vizualne umjetnosti te scenskog pokreta istražuje ratne traume, kulturu sjećanja i pomirenje.

Na premijeri su se okupili umjetnici, kulturni radnici te predstavnici javnog i političkog života, koji su po događaju odreda naglašavali važnost ovakvih umjetničkih projekata u otvaranju dijaloga o temi kulture sjećanja u Bosni i Hercegovini.

Koncept i izvedba

“Ideja ovog projekta rodila se iz potrebe da se progovori o onome što se tijekom devedesetih godina dogodilo u Bosni i Hercegovini te da se prestane šutjeti”, izjavila je autorica. Klavirom i vizualnim elementima, Marija Bajo je stvorila prostor za sjećanje i promišljanje. Autorica je za vrijeme izvedbe mijenjala uloge tijekom kojih je svirala klavirske kompozicije (“U ime holokausta” Johna Cagea, “Sarajevske ratne razglednice” Josipa Magdića, “Das Lebewohl” Ludwiga van Beethovena), što je popratila recitacijom mjesta stradanja širom Bosne i Hercegovine. Sve su upotpunile fotografije, video animacije te audio isječci koje je u studiju producirao Omer Blentić.

Vizualni segment događaja dodatno je obogatio doživljaj publike. Izdvojene fotografije mjesta stradanja u Bosni i Hercegovini, lokacija na kojima su se tijekom rata dogodili zločini, projicirane su tijekom izvedbe. “Naša prošlost jest tamna, ali suočavanje s njom ključno je za ozdravljenje našeg društva”, objasnila je Marija Bajo.

Reakcije publike

Sanela Kapetanović: ,,Mislim da je umjetnost jako važan alat za propitivanje i prošlosti i vlastitog kolektivnog iskustva kako bismo na neki način uspjeli da se lakše suočimo i lakše krenemo u neku svjetliju budućnost u kojoj će biti jednostavnije da govorimo o stvarima koje su nam bolne, a koje nas na neki način čine jako dugo zarobljenima. Svaka vrsta umjetnosti nam pruža mogućnost da se oslobodimo i da izađemo iz tih prostora koji nas odvajaju, drže u nekim ljušturama i tami iz koje je potreban iskorak, kako i govori naslov performansa.”

Adi Šehu: ,,Vrlo je bitno imati ovakve projekte koji govore o stradanjima i o ulozi kulture sjećanja. Izuzetno je važno za mlade da se osvijeste, da uče, da razumiju, shvate i da potom razgovaraju. Kako naprijed? Jedino dijalogom, razgovorom, prihvatanjem činjenica. Istina nije samo ono što nas uče kod kuće, istina je šira. Treba istraživati, čitati, slušati i razumijevati u stalnom procesu.”

Nikola Matošević: ,,Moj dojam o koncertu je impresivan. Želim zahvaliti Mariji što nas u Bosni i Hercegovini želi dozvati pameti. Poslala nam je puno važnih poruka, velikih i neizmjerno važnih za svu našu kulturu. Trebamo je slušati, trebamo slušati ove teme, trebamo se prisjećati i razlikovati što je dobro i što je zlo te tko nam želi dobro, a tko zlo.”

Istraživanje za projekt podržala je Kreativna Europa, program Europske unije, kroz Culture Moves Europe kojeg implementira Goethe-Institut, a izvedbu je podržala Općina Travnik.