Foto: Nedžad Žiško

Kulturu izlazaka u Bosni i Hercegovini, te ostatku Evrope, bilo da se radi o noćnom provodu ili dnevnom druženju uz obaveznu kafu, nemoguće je zamisliti bez ugostiteljskih objekata koje kolokvijalno nazivamo kafići. Sam naziv sugeriše da se radi o mjestima koja su, prije svega, namijenjena ispijanju kafe, ali je obavezni dio tradicije, također, i da se druženja, nerijetko do kasno u noć, odvijaju uz alkoholna pića. Inače, legenda kaže da je prvi lokal, doduše namijenjen isključivo konzumiranju kofeinskog napitka, nakon Istanbula, otvoren upravo u Sarajevu u 16. stoljeću, da bi tek poslije glavnog grada BiH i evropske metropole dobile svoje kafane.

S vremenom, kafane postaju mjesta u kojima se može popiti i nešto više od same kafe, a dašak modernog ugostiteljstva u Sarajevo donose, tokom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, prvi kafići. Izmjene enterijera koje se odnose, prije svega, na izbacivanje rudimentarnog kafanskog namještaja, te opremanje lokala modernijim dizajnom, naravno u skladu sa finansijskim mogućnostima vlasnika, uvođenje kvalitetnije audio opreme, uz nezaobilaznu pop i rock muziku, otvaraju novo poglavlje u društvenim navikama mlađih generacija.

Prvi kafići, sasvim očekivano, otvaraju se u današnjoj istorijskoj jezgri Sarajeva, dok su nova naselja, ponikla nakon Drugog svjetskog rata, uskraćena za takve ugostiteljske sadržaje, pa se socijalizacija uz modernu muziku i zanimljivu unutrašnjost odvijala ‘u gradu’. Međutim, situacija se mijenja povratkom Seada Seje Drljevića, koji je, okončavši svoj desetogodišnji rad u Njemačkoj, kupio poslovni prostor u naselju Čengić vila 1, u današnjoj ulici Džemala Bijedića, i 1977. godine otvorio, sada već kultni, Adams’s Caffe, prvi u novoizgrađenim dijelovima bh. prijestolnice.

Jedan kuriozitet veže se upravo za naziv same ulice, jer je Sejin blizak rođak bio jedan od najpoznatijih bh. političara svih vremena, upravo Džemal Bijedić, tadašnji predsjednik jugoslovenskog Saveznog izvršnog vijeća. Naime, drugi čovjek u hijerarhiji tadašnje SFRJ bio je možda i prvi posjetilac koji je zakoračio u Adams’s, prije zvaničnog otvorenja, a kao dokaz tome ostalo je Indonezijsko žestoko piće sa kobrom u boci, koju je drug Bijedić dobio na poklon od čuvenog indonezijskog lidera Sukarna i potom Seji poklonio ‘na naselje’.

Ono što je Adams’s u to vrijeme izdvajalo od ostalih lokala, jeste enterijer na koji vlasnik nije žalio potrošiti devize. Kao inspiracija za uređenje unutrašnjosti, poslužili su neki od njemačkih caffe barova, kakvi još nisu bili viđeni na ovim prostorima, a prije svega, istoimeni lokal u Münchenu. Nije trebalo dugo da se društveni život počne okretati od starog ka novom Sarajevu. Najpoznatiji sportisti, estradne zvijezde, umjetnici, pa i političari, iz čitave bivše Jugoslavije, pravili su društvo redovnim gostima, među kojima ima i onih koji od dana otvaranja, pa sve do danas, posjećuju svoj omiljeni kafić.

Ovaj kultni lokal također je u direktnoj vezi i sa najvećim sportskim događajem u istoriji BiH i bivše države, čuvenim XIV zimskim olimpijskim igrama, jer je vlasnik organizacionom odboru, u vidu doprinosa donirao, za fizičko lice, priličnu sumu deviza. Ne treba ni spominjati da je tokom Olimpijade bilo jako teško pronaći slobodno mjesto, a neki od brojnih gostiju iz inostranstva i danas se jave razglednicom. Nažalost, Adams’s, osim lijepih, pamti i jako teška vremena, četverogodišnju opsadu Sarajeva i gotovo nemoguće uslove za život. Ali i tada su vrata bila otvorena, makar za čašicu razgovora.

Sasvim sigurno nije bio prvi, ali je ostao kafić s najdužim, neprekidnim, radnim vijekom od svih sarajevskih ugostiteljskih objekata tog tipa. Prva pomisao na tu temu može biti da četrdeset i pet godina nije dug period, međutim, od prvog gosta, pa sve do danas, zajedno sa svojom rajom sakupio je mnoštvo priča i, na neki način, utisnuo se u istoriju grada Sarajeva. A to se svakako osjeti pri prvom ulasku, jer Vintage Look, koji posjeduje Adams’s, odiše originalnošću i slojevima zanimljive istorije koja je sakupljana decenijama.