Piše: Elma Hodžić
Foto: Amna Geljo

Aleksandra Lovrić, dizajnerica koja širokom lepezom talenata osvaja domaću modnu scenu, ali djeluje i na internacionalnom planu, završila je Srednju školu primijenjenih umjetnosti, a potom i Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Kroz modu i dizajn propituje pojavnu stvarnost i pomaže nam da prevazilazimo stereotipe. Za Aleksandru je moda sredstvo da iskomunicira važna pitanja savremenog društva!

Kada ste napravili prve profesionalne korake? Kako je sve počelo?

Umjetnost kao izbor u procesu formalnog obrazovanja je prirodna selekcija koja se desila tokom mog odrastanja. Izražavanje kroz umjetnost u opkoljenom Sarajevu i „odlazak“ u svijet kreiranja, te stvaranja druge i ljepše stvarnosti, pomogao mi je da oblikujem svijet kakav sam zaista željela za sebe i druge. Umjetnost je bila i ostala moja veza za tranziciju. Upis u Srednju školu primijenjenih umjetnosti (1993. godine), a potom na Akademiju likovnih umjetnosti (1997. godine), učenje od sjajnih profesora, traganje za znanjem o dizajnu i tekstilu su mi definitivno podarili snažne temelje da svoj put nastavim graditi kroz modni dizajn i oblikovanje tekstila, proučavajući pritom odnos prema tijelu i okolini, a kroz reflektovanje individualne estetike. Moji prvi koraci su se desili dok sam bila student ALU, te sam sa svojim divnim i talentovanim prijateljima iz klase kreirala prvu kolekciju koja se predstavila na sarajevskoj sedmici mode. Sjećanje koje datira iz tog perioda i danas stidljivo dijelim sa drugima s obzirom na to da smo toliko bili odvažni i vjerovali u svoju ideju u koju su i drugi „morali vjerovati“, pa smo naivno krenuli da ubjeđujemo tadašnje kompanije kucajući im bukvalno na vrata – u nadi da nas finansijski podrže… Osjećam stid i sada od prevelike doze samouvjerenosti… Nas troje stojimo pred direktorom Fabrike duhana Sarajevo, moj drug Almir i Slaven (koji, nažalost, danas više nije sa nama), i izgovaramo rečenicu: “Znate, mi hoćemo da postanemo modni dizajneri i imamo super ideju za kolekciju, a ovo još niste vidjeli… ali znate šta, mi nemamo mogućosti da je sprovedemo“. I naša suluda hrabrost biva prepoznata! Dobivamo osnovna sredstva da pod reflektorima prezentiramo zajedničku kolekciju, koja je u tom periodu bila revolucionarna za naše podneblje. Moj izbor je bila avangarda, odmak od konvencionalnog trenda, koristeći inovativne tehnike, dizajn i materijal. I tako je sve počelo… Moji drugovi su se naposljetku opredijelili za grafički dizajn, a ja sam nastavila i dalje da slijedim svoj san. Uslijedili su mnogobrojni pozivi za predstavljanje u drugim gradovima, individualni dizajn u radu sa klijentima i kompanijama, rad na reklamama, video spotovima, rad na kostimu, pisanju modnih rubrika i stylingu. U 2005. godini put kojim sam dotad koračala se oblikovao u jedan sasvim drugi put koji me odveo u korporativni svijet modne industrije. Svoju karijeru započela sam kao brand manager i fashion buyer prve poslijeratne multibrand koncept galerije u Sarajevu, Sam Shopa, a poslije i kao general manager upravljajući sa više od preko 30 internacionalnih modnih brendova. Nakon toga, svoju karijeru sam gradila kao modna dizajnerica branda Granoff, senior manager i trainer manager turskog brenda, i jednog od najvećih modnih lanaca u svijetu, LC Waikiki, a potom i kao executive director brenda Oxette u BiH. Iskustvo od preko 17 godina me je naučilo šta znači strateški planirati, kako se razvija jedan brand, proces nastajanja serijskih kolekcija. Kada odrastate u ovoj kulturi gdje je „brza moda“ imperativ a kreiraju je potrošači shodno potrebama ne toliko nužnim, prosto zanijemite od količine procesa i postajete dio matrixa. Moja druga strana je povremeno i dalje koketirala sa dizajniranjem – no sve to nije bilo dovoljno posvećeno. Nedavno sam se ohrabrila da stečeno iskustvo preoblikujem u razvijanje ličnog modnog brenda LoveRich koji je baziran na individualnom radu sa klijentima i modnim projektima.

Moda kao igralište za vježbanje mašte

Šta je za Vas moda i dizajn?

Mogla bih definitivno ponuditi više odgovora. Modu je teško objasniti ili definisati, jer kao promjenjiva forma ima različite karakteristike i iznova me fascinira. Moda je osnovni dio čovjekovog života i čovjeka se može razumjeti uz pomoć odjeće. Za mnoge je ona sredstvo identifikacije, raspoznavanja među ljudima, služi kao komunikacija, simbolika, i da, ona je sve to. Za mene su dizajn i moda medij za inovativno, beskompromisno, romantično, provokativno, podražavajući snagu emocija i dodira ljudske ruke i sve su to elementi koji opisuju modu. Moda je za mene i igralište za kreativnost, za vježbanje nemirne i visoko stimulirane mašte.

Koliko egzistencijalna pitanja savremenog društva utiču na dizajn? Može li moda pomoći u boljem snalaženju čovjeka pred izazovima savremenosti?

Mnogo utiču, zapravo savremeno društvo je stvorilo modu i trendove koristeći potrebe čovječanstva. A dizajn reflektira socijalne promjene! Danas dizajn reflektira različite aspekte kao što su imidž, politika, standardi ljepote i tehnološke inovacije. Odnos između mode i društva je dvosmjerna ulica. Tako da je jedno direktno pod uticajem drugog.

Promjene se već dešavaju i tržište se potpuno mijenja. Novi brendovi, sa kreativnim i ekološkim praksama, pronalaze put do uspjeha. Oni ne samo da propagiraju zdraviju planetu, već su zabrinuti i za uslove svojih radnika i pravedne plate.

Modna industrija se suočava sa erom koja do sada nije viđena. Društvo preuređuje svoje vrijednosti, stavljajući manjine i životnu sredinu u centar pažnje. Potrošači zahtijevaju transparentnost, raznolikost, ekološku svijest kada je u pitanju proizvodnja. Modna industrija je počela shvaćati ozbiljnost i promišljati o novim načinima proizvodnje.

Brza moda je ogromna industrija koja stvara 15 miliona tona tekstilnog otpada svake godine. Dio društva je počeo shvaćati važnost usvajanja održivih praksi. Drugim riječima, polako, društvo u cjelini uviđa ovu realnost i usvaja održive prakse u svom svakodnevnom životu.

Homage slavnoj fotografiji supermodela Petera Lindbergha, objavljenoj 1990. u britanskom izdanju magazina Vogue

Kako oblikovanjem progovoriti o životnim temama

Po čemu je specifičan LoveRich dizajn?

Promjenjiv je i prolazi faze, shodno temi koju obrađujem, inspiraciji i okolini. Fantazije i nadrealni oblici su osnovni postulati kada sam u procesu dizajniranja modela. Često je provokativan, s osjećajem da sam stvorila vlastiti svijet kad god bih pokazala svoj rad. Volim da rušim pravila na lijep način, upotrebljavajući elemente drame, osobito kada je u pitanju revijalna prezentacija. Koristim često historijske elemente, uklapajući ih u različite geografske i kulturološke aspekte – i u svijet futurizma. Modna avangarda sa elementima nosivog je nešto što njegujem uz geometrijske forme i draperije. Ono što je bitno za moj dizajn je da oblikovanjem progovaram o životnim temama, nekada kroz bunt prenosim različite životne priče i emocije. Glas koji treba da se čuje koristeći tkaninu kao bazu, jer moda jednim djelom treba biti osviještena i društveno odgovorna.

Kako je rođen No Nation Fashion? Kako je izgledao rad u kampu? Kako je otvaranje teme migracija u kontekstu dizajna i mode utjecalo na Vaše poimanje stvaralaštva?

NNF je rođen iz vizije da migracije mogu donijeti nove mogućnosti migrantima i zajednicama domaćinima, a njegova misija je stvaranje otpornijih i inkluzivnijih društava kroz modu. To je proizvod talentovanih pojedinaca koji dolaze iz različitih dijelova svijeta, koji dijele svoja znanja, vještine i kulturu, kako bi stvorili nešto značajno što nas sve obogaćujuće. Internacionalna organizacija za migracije (IOM) 2021. godine organizirala šivaće/modne kutke u Privremenim prihvatnim centrima za migrante (PRC) – Miral (Velika Kladuša), Blažuj (Ilidža) i Ušivak (Hadžići), i tako je krenula nadogradnja i razvoj projekta za osobe u pokretu, koristeći modu kao univerzalni jezik kojeg svi razumijemo. Oni su postali sastavni dio mene, mi smo prijatelji koji slušamo jedni druge. Znate, oni su za sobom ostavili gotovo sve što su posjedovali, ali nisu došli praznih ruku. Dali su nam inspiraciju za novi brend. Zahvalna sam na ovom iskustvu i prilici zahvaljujući kojoj, napokon, modom možemo da djelujemo kao društveno odgovorna bića.

Koliko često kao društvo zatvaramo oči pred ljepotom zbog predrasuda?

Zbog predrasuda zaziremo od svega drugačijeg, različitog. Nevjerovatno je koliko imamo empatije kada na daljinu posmatramo osobe koje odlaze iz ratom razorenih zemalja, klimatskih uslova, ekonomske situacije… Nedavno se desio zemljotres u Turskoj i Siriji – sve nas je potresao i spremni smo pomoći. No, šta se desi kada te osobe sutra vidimo na našim ulicama, zašto okrećemo glavu?

Otvaranje teme migracija u mom stvaralaštvu me definitivno preoblikovalo i iskopalo najdublje skrivene emocije. Tu je stao čitav svijet, forma života sazdana od emocija u raznim oblicima sa različitih krajeva svijeta. Nada, radost, smijeh, tuga, suze, ljubav, euforija, neizvjesnost osoba u pokretu, slile su se u svaku poru tkanine. Odlučili smo da kreiramo modele kroz organske osjećaje i snove, prikazujući puni potencijal kroz emotivno-duhovnu stranu koja je razvijena uz životni opstanak.

Kreiranje odjeće je zasnovano prvenstveno na ideji da dam identitet svim dušama, osobama koje se nalaze na putu u pronalasku svojih snova. Kreacije iz kolekcije “Made in BiH by People on the Move” su opipljiv simbol nade, ne poznaju granice, otvorenog su uma i srca. Slavimo i poštujemo različitost, kroz igru i kreaciju.

To je The Story About Us, ime prve kolekcija branda No Nation Fashion (NNF) powered by IOM, kojeg je podržala Europska Unija. Kolekcija utemeljena na slobodi i koja pripada svima.

Brend želi lansirati univerzalnu poruku da kreativnost nema granica i da inovacija nadilazi granice i statuse. Što se migrantima pruža više prilika da budu uključeni, to više mogu pozitivno uticati na lokalnu zajednicu. Najznačajniji dio je pružanje prilike ljudima da izrastu iz traume, osmišljavajući i izrađujući odjeću.

Radni dan u kampu ne postoji, postoji dan u kojem vlada osmijeh i stvaralaštvo. Druženje kroz muziku, priču i poneki ples gdje slobodnom voljom kreiramo. Modni kutak je otvoren za sve osobe koje nam dolaze sa različitih strana svijeta, a koje žele da se kreativno izraze, da skrenu misli sa svakodnevice, te da se osjećaju kao normalna ljudska bića. Slobodan je pristup svakom pojedincu koji izrazi želju da provede vrijeme u kutku razmjenjujući vještine i talente između sebe, pronoseći dio kulture i podneblja iz kojih dolaze.

Šta je za Vas odjeća: čini li odijelo čovjeka?

Ne smatram da je tako. Moda ima kratak vijek trajanja i varljivu ljepotu, te se može povezati sa socijalnim mehanizmom ljudi, međutim ako zagrebemo ispod površine, primijetit će se kako osobu zapravo ne čini odjeća. Ako je osoba dobro i skupo odjevena, ne znači da je uspješnija od ljudi koji ne vode brigu o skupoj i brendiranoj odjeći ili obrnuto. Mišljenja sam da bi odijelo trebalo davati značaj dobrom držanju tijela, o tome kako se odjeća nosi, bila ona u trendu ili ne, kao i vlastitom samopouzdanju osobe koja je istinski izraz duhovnosti. Moda, a prvenstveno odjeća, je osnovni dio čovjekovog života i čovjeka se može razumjeti uz pomoć odjeće. Prema ovome, modu možemo povezati s identitetom osobe, jer potrošači imaju priliku odabrati što im odgovara i kako će modu nositi, te kakav će individualni identitet stvoriti. Na taj se način ulazi u svijest kupaca i oni automatski postaju pobornici određene marke.

Na koje do sada realizirane projekte gledate s ponosom?

Svaki dosadašnji projekt ima svoju važnost i na svakom sam zahvalna jer sam imala priliku iznova učiti i raditi ono što volim. Jedna od najranijih, ali značajnih kolekcija, koja me je izvela van granica BiH jeste Cosmos kolekcija predstavljena na Bienallu mladih umjetnika iz Europe i Mediterana. Bila sam predstavnik BiH, te sam nakon modne revije ocijenjena kao inovativna mlada dizajnerica sa kojom je TV kuća CNN napravila poseban prilog o nastanku kolekcije.

Tu je i modna revija u Amsterdamu u okviru manifestacije ‘Bosanci dolaze i donose svoju kulturu’. Cilj manifestacije je bio razbijanje negativnog publiciteta o BiH i njenim građanima, i u tome su svi učesnici zasigurno uspjeli. Kolekcija TNT Crew, inspirisana stripom Alan Ford, opisana je kao hrabra i odvažna, originalna i inovativna. Energičnom i naratorskom kolekcijom željela sam oživjeti strip i iscrtane karaktere, evocirati emocije. Odjećom se, uz pomoć humoristično-satiričnih citata apliciranih na torbe u obliku strip oblaka, prenosi priča preuzeta iz romana.

A sadašnji projekt, No Nation Fashion je – snaga, nada i san. Podsjetit će nas da smo svi sanjari i da nosimo vlastite snage i strasti gdje god da lutamo. To je priča koja je i aktuelna i vanvremenska. Za mene je to mnogo više od mode. Prolazim kroz najizazovnije umjetničko putovanje u karijeri, na putu svoje lične metamorfoze koja je i meni vratila i snagu, i nadu, i san.”

Vijest o NNF projektu je odjeknula svijetom, objavljeno je na stotine tekstova, od regionalnih i lokalnih medija, do Washington Posta, US Newsa, TRT Worlda, ABC Newsa, Independenta.. Jer, odjećom koju kreiram zajedno sa korisnicima, rušimo predrasude: prenosimo ovu poruku dalje i pravimo promjene.

Linija, prostor, volumen, tekstura

Koji likovni elementi su presudni u Vašem oblikovanju i stvaranju? I zašto? Šta Vam pomaže da se najbolje izrazite?

Linija, prostor, volumen i tekstura. Iz ovih elemenata gradim oblik, biram materijal, razmišljam o konstrukciji i tehnici izrade. Formom odjeće pratim oblik ljudske figure i na određenim dijelovima naglašavam linije i oblik tijela. Time unosim trodimenzionalnost te živost i dinamičnost kompozicije pojedinog looka.

Upotrebljavam tkanine različitih tekstura i sastava, tehnički više volim nedovršene krojeve i šavove ili nesavršene obrade. Pojedini odjevni komadi sadrže više različitih tkanina. Različitim teksturama volim da prizivam osjetilo dodira, taktilnost.

Na kojim projektima trenutno radite?

Trenutno sam angažovana kao kreativna direktorica branda No Nation Fashion i koordinatorica sam modnih ateljea u migrantskim centrima nadomak Sarajeva, osnovanih od strane Međunarodne organizacija za migracije (IOM). Drugi projekt, na kojem paralelno radim, nosi naziv Rhythm and you – to je zajednica koja povezuje kulturu i umjetnike iz različitih područja Evrope i Amerike. Osnivač ovog projekta je John Adams koji me je kontaktirao u želji da LoveRich kreacije predstavim u dijelu modno-muzičkog performansa koji se desiti krajem marta u Frankfurtu. Ujedno dovršavam nacrt za još jedan modni projekat čija se ideja rodila prošle godine i koji prvenstveno ima za cilj da propagira odvažnost i slobodu, podižući iz pepela zaboravljene vrijednosti. S obzirom na to da je sve toliko nepredvidivo i da mnogo faktora utiče na zamisljene ideje, izvježbala sam sebe da izbjegavam unaprijed javno govoriti o planovima ili najavama za budućnost.

Kuda idemo? Šta će budućnost donijeti u svijetu dizajna?

Modni dizajneri budućnosti bavit će se hibridizacijom između fizičkog i digitalnog svijeta, otkrivajući i razvijajući nove načine transformacije procesa dizajna, kao i inovacija u smjeru ekološki prihvatljivije odjeće.

Trenutno možete kreirati, modificirati, mijenjati i uređivati modni odjevni predmet za 60% manje vremena nego tradicionalnom metodologijom, isporučujući virtuelne uzorke i radeći zajedno i na daljinu. Također je moguće dizajnirati odjevne predmete koristeći virtuelne tkanine, što omogućava da prilagodite dužinu i završnu obradu, te dotjerivanje i virtualnih avatara, što dovodi do toga da dovedemo u pitanje cijeli proces dizajna. Nova generacija dizajnera raste širom svijeta, uče nove digitalne vještine i iznova izmišljaju modele, čineći ga bržim, ekološki prihvatljivim, potpuno preciznim i vizualno zadivljujućim. Umjetna inteligencija donosi velike promjene u modi.