Razgovarala: Elma Hodžić
Foto: Agdal Nuhanović
Knjiga “Duh bosanskog ćilima” autorice Amile Smajović predstavlja prvo djelo koje istražuje bosanski ćilim kroz likovne, komunikološke i geometrijske aspekte. Ova opsežna studija nas vodi u svijet simbola i motiva bosanskog ćilima, razotkrivajući ne samo njegov estetski značaj, već i duboke duhovne, kulturne i historijske korijene. Knjiga “Duh bosanskog ćilima” je više od akademskog rezimea – to je zanimljivo vizualno iskustvo, traganje za odgovorima na pitanja identiteta, kulturne baštine i uloge umjetnosti u društvu. Kroz ovu knjigu, Amila Smajović je doprinijela očuvanju i razumijevanju ovog važnog segmenta kulturne baštine Bosne i Hercegovine, koji tiho i ubrzano nestaje. U razgovoru s autoricom, otkrivamo početke njenog istraživačkog puta, te izazove i uvide koje je stekla tokom skoro tri decenije proučavanja teme: šta je to, zapravo, duh bosanskog ćilima?
Amila Smajović; Foto: Agdal Nuhanović
Kako ste došli na ideju da se posvetite ovom istraživačkom projektu i što Vas je motiviralo da duboko proučite ovu temu?
Knjiga „Duh bosanskog ćilima“ je prva knjiga koja se sistematski bavi analizom bosanskog ćilima, i to kroz prizmu likovnog i komunikološkog jezika. Meni se još kao djetetu dopadala ta „šarena geometrija“ bosanskih ćilima, ali nisam znala zašto. U toku magistarskog studija na grafici, na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, radila sam seriju drvoreza u sklopu svog umjetničkog projekta „Država Amila“. Na tim drvorezima sam se bavila likovnom i geometrijskom stilizacijom vlastitog imena – Amila. Kada je moj profesor grafike Dževad Hozo vidio te drvoreze, rekao je da ga neodoljivo podsjećaju na šare sa bosanskih ćilima. Ja sam, doslovno, od tog trenutka napravila zaokret u svojoj karijeri, pa sam od konceptualne umjetnice i grafičarke postala istraživačica bosanskog ćilima. To je period pred kraj rata, period velikih razaranja, to je vrijeme propitivanja vlastitog identiteta, razmišljanja o svojim kulturnim korjenima: ko sam? šta sam? i koja je to svrsishodna misija bavljenja umjetnošću? Istraživanje bosanskog ćilima, njegove likovnosti, geometrijskih motiva na ćilimu otvorilo se kao misija, kao lična platforma za odgovore na sva ova pitanja. Možda u toj samozadatoj misiji leži odgovor na pitanje motiviranja da duboko uronim u ovu temu. Ja sam bosanski ćilim i njegove motive doslovno analizirala do najsitnijih detalja, tragajući za porijeklom i izvorom tog likovnog nadahnuća, što me odvelo daleko u prošlost i otkrilo čitavo jedno vrelo duhovnosti. Zato se knjiga i zove „Duh bosanskog ćilima“.
Amila Smajović; Foto: Agdal Nuhanović
Otkrivanje tajne bosanskog ćilima
Knjiga je plod Vašeg istraživanja koje traje već 28 godina. Možete li podijeliti s nama neke od najvećih izazova na koje ste naišli tokom rada na knjizi, naročito pri prikupljanju podataka i ilustracija? Možete li nam objasniti kako ste istraživali porijeklo motiva na bosanskom ćilimu kroz kulturološke i historijske okvire Bosne i Hercegovine?
Ozbiljno istraživanje sam započela 1996. godine, tako što sam krenula da tragam za literaturom o bosanskom ćilimu i prve adrese su bili muzeji, njihove kolekcije i biblioteke. Krenula sam od Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, pa nastavila u Muzeju Grada Sarajeva, Muzeju u Zenici, Zavičajnom muzeju u Travniku, Muzeju „Bitke za ranjenike na Neretvi“ u Jablanici, Muzeju Hercegovine u Mostaru, Muzeju Hadžimejlića u Kaćunima… Zatim sam slikala bosanske ćilime po džamijama, privatnim kućama, prikupljala podatke po arhivama. Razgovarala sam sa ženama koje su umjele da tkaju i zapisivala podatke iz njihove memorije. Pronašla sam tekstove etnografkinja Bratislave Vladić Krstić i Marice Filipović, koje sam koristila kao prvu teoretsku spoznaju o bosanskom ćilimu. Ali, svi ti prikupljeni podaci nisu davali odgovore na pitanja zašto se motivi i „šare“ na bosanskim ćilimima ponavljaju pravilno u različitim vremenskim periodima i u različitim geografskim prostorima. To me je ponukalo da napravim likovnu analizu bosanskog ćilima i da ćilim posmatram kao umjetničko djelo. Vrlo brzo sam otkrila da motivi i kompozicije motiva na ćilimu imaju geometrijski izraz i da se spajaju po određenom obrascu. Onda sam počela da analiziram kada se na našem prostoru, tačnije prostoru Bosne i Hercegovine, pojavio geometrijski stil. To istraživanje odvelo me daleko u prošlost u doba neolita, gdje sam povezala geometrijske motive sa neolitske keramike i uočila da se oni ponavljaju na najstarijim ćilimima i ponjavama. Oslanjala sam se na istraživanja akademika Alojza Benca, Aleksandra Stipčevića, Špire Kulišića. Koristila sam literaturu koja obrađuje ćilime iz Turske, posebno iz oblasti Anadolije, zatim ćilime sa prostora Balkana, sa posebnim osvrtom na pirotski ćilim. Sve to sam povezala i usporedila sa katalogom bosanske tkaonice ćilima koja mi je poslužila kao katalog uzoraka bosanskih ćilima. Ovakav pristup mi je pomogao da otkrijem sve kulturološke slojevitosti koje se čitaju na bosanskom ćilimu. Kreirala sam mapu geometrijskih motiva koji se susreću pod različitim nazivima i koji imaju određena simbolička značenja. Ovakva analiza me je uvela u svijet komunikologije i komunikoloških znanosti. Dakle, knjiga je izuzetno složena, jer iz puno različitih naučno-umjetničkih polja pristupa analizi bosanskog ćilima da bi otkrila sve njegove tajne.
Amila Smajović; Foto: Agdal Nuhanović
Koji su najvažniji uvidi koje ste otkrili prilikom istraživanja bosanskog ćilima?
Ja volim da kažem: istražuj lokalno da bi shvatio globalno. I doslovno se za bosanski ćilim može reći da nas on sa svojom „šarom“ i geometrijskim izrazom svrstava u red najstarijih civilizacija, jer čudesna geometrija tradicionalnih bosanskih ćilima posjeduje zlatni rez (za one koji ne znaju šta je to, riječ je o savršenoj proporciji koju još nazivaju i božanskom proporcijom). Na bosanskom ćilimu svaki motiv, u odnosu na drugi i u odnosu na cijelu kompoziciju, je otkan u zlatnom rezu. I to nije djelo tkalje koja je odlučila da smišlja „šare“ pa joj naum palo da baš svaki tradicionalni ćilim išara u zlatnom omjeru, nego je to djelo osmišljeno od strane kreativnog genija. Tragajući za razlogom koji je doveo do kreiranja ovog savršenog sklada, ušla sam u svijet duhovnosti, zbog čega se i knjiga zove „Duh bosanskog ćilima“. Naziv je dobila od urednika Hadžema Hajdarevića, koji nažalost nije više sa nama. Tradicionalni bosanski ćilimi su izvedeni po principima univerzalne geometrije i to je bilo najveće otkriće za mene – a vjerujem da će biti i za čitatelje ove knjige.
“Duh bosanskog ćilima”; Dizajn: Vanesa Prodanović Durmišević
Koji su, prema Vašem mišljenju, ključni elementi koji čine bosanski ćilim prepoznatljivim i posebnim u odnosu na druge tradicije tkanja ćilima u svijetu?
Ja volim da ističem zajedništvo, odnosno vezu koja nas sve povezuje poput niti na bosanskom ćilimu. Mene je fasciniralo kako su se određene mustre ponavljale na jednom prostoru i kako su ostale nepromijenjene veliki broj godina. Odgovori leže u tkanju po određenom uzorku, koji opet ima svoj duhovni imperativ. Unutar tog zajedništva, unutar tog univerzuma, pojavljivali su se ćilimi koji su oponašali zadatu strukturu. To su ćilimi koje krasi umijeće tkalje koja kreira tzv. narodne rukotvorine. I to su ćilimi koji imaju lokalni specifikum, koji je još karakterističan po izboru boja, pogotovo prirodnih, koje su se pravile od raznih biljaka i trava što im je dodavalo i geografsku odrednicu. Što se tiče tehnika tkanja, tehnika klečanja ili pretkivanja je ona kojom se izvode bosanski ćilimi. Ta je tehnika omogućava da su obje strane ćilima glatke. Bosanki ćilimi, u odnosu na ćilime sa Balkana, karakteriše oštra linija oko motiva, dakle nije zaobljena kontura odnosno zaobljena nit. Ja volim da kažem da smo mi u Bosni i Hercegovini tvrdoglavo izabrali ćilime sa naglašenim geometricizmom i ekspresivnim koloritom.
“Duh bosanskog ćilima”; Dizajn: Vanesa Prodanović Durmišević
Polje čiste duhovnosti
Kako je izgledao proces osmišljavanja dizajna knjige? U kojoj mjeri je vizualna dimenzija igrala važnu ulogu u prenošenju poruka ove studije?
Knjiga je pripremana jako dugo, skoro pet godina. U prvoj fazi na dizajnu knjige je radila moja draga prijateljica, Meliha Teparić. Ona je iscrtavala motive, doslovno ih pretvarajući u ogromnu mrežu sitnih detalja. Većina tih motiva se nalaze u knjizi. U drugoj fazi, na dizajniranju knjige, radila je Vanesa Prodanović Durmišević. Ona je knjizi dala jedan jak likovni pečat, obogatila je svojim nevjerovatnim dizajnerskim talentom. Knjiga obiluje vizuelnim sadržajem, obiljem iscrtanih geometrijskih motiva, fotografijama različitih ćilima. Mi smo pokušale da slikom, odnosno crtežom, dočaramo kakvo se bogatstvo krije unutar bosanskog ćilima. Meni kao likovnjaku je jako važna vizuelna dimenzija knjige, jer ona otkriva umjetničke vrijednosti svakog motiva i svake šare sa bosanskog ćilima – uvodi nas u energetsko polje čiste duhovnosti.
Amila Smajović; Foto: Agdal Nuhanović
Planirate li promociju knjige? Ili možda izložbu? Kako će ovaj projekt živjeti u budućnosti?
Promociju knjige sam planirala organizovati na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, u drugoj polovini decembra, tačnije 23.12.2024. godine. Knjiga je krenula na svoj put upravo sa mjesta odakle je sve počelo. Tek sam sada svjesna tog kruga. Nisam sigurna da ću stići realizovati svoju izložbu KOD DEKOD, koja na likovno-umjetnički način nastavlja priču o geometrijskim motivima sa bosanskog ćilima, jer sa komunikološke analize svi ti motivi su svojevrsni kodovi. Promocija knjige širom Bosne i Hercegovine i regiona je naredni zadatak i moram priznati da postoji veliki interes za knjigom i kod naših ljudi raseljenih po bijelom svijetu. Promocija knjige je veliki posao i ja se nadam da će me izdavači Buybook i Dobra Knjiga pratiti na tom putu.
“Duh bosanskog ćilima”; Dizajn: Vanesa Prodanović Durmišević
Bosanski ćilim, kao simbol kulturne baštine, suočava se s izazovima, naročito zbog opadanja interesa za ručnu izradu. Kako vidite budućnost bosanskog ćilima u današnjem društvu i šta bi, prema Vašem mišljenju, trebalo poduzeti kako bi se očuvala ova tradicija?
Bosanski ćilim danas u Bosni i Hercegovini skoro da nema ko da tka. Tehnike tkanja su izuzetno teške i za njihovu vještinu potrebno je višegodišnje iskustvo. Većina tkalja je u poodmakloj životnoj dobi, a ne postoje škole koje izučavaju ovaj stari zanat na način koji bi bio adekvatan. Danas možemo govoriti o izumiranju tehnika tkanja, a samim time i bosanskog ćilima u formi kojoj nam je on obilježio dom u kome smo živjeli. Ta veza sa bosanskim ćilimom kao dijelom našeg identiteta, kulturnog simbola i simbola kulturne baštine zauzimat će mjesto u kolektivnoj memoriji bar u našoj generaciji. Mislim da je ova prva knjiga baš zato dragocjena, jer će sačuvati generacijama koje dolaze ozbiljnu i referentnu studiju o bosanskom ćilimu. Što se tiče budućnosti, ja bih voljela da se napravi Muzej bosanskog ćilima, koji bi sigurno bio važan za očuvanje ovog dragocjenog kulturnog blaga – a sigurno bi bio i velika kulturno-turistička atrakcija Grada Sarajeva. Budućnost opstanka bosanskog ćilima ili „šara“ ja vidim u korištenju novih medija. Mislim da tome danas i svjedočimo, kako se u modernom društvu pojavljuju motivi na različitim predmetima. To znači da je duh bosanskog ćilima živ i neuništiv. Možda će ova knjiga pokrenuti proces očuvanja i zaštite bosanskog ćilima – to je zaista zadatak vlasti, a ne pojedinca, ma koliku ljubav taj pojedinac imao. Ipak je bosanski ćilim nacionalno i kulturno blago države Bosne i Hercegovine.
