Razgovarala: Elma Hodžić
Kroz razgovor s Amrom Ćebić, historičarkom umjetnosti i kustosicom koja radi u JU “Centar za kulturu” Tuzla pri Međunarodnoj galeriji portreta, saznajemo više o kulturnom razvoju Tuzle kroz historiju, izazovima na polju zaštite kulturne baštine i planovima za buduće projekte. Amra Ćebić nas vodi u dinamičan svijet kulture i umjetnosti u Tuzli.
Možeš li predstaviti osnovne crtice iz svoje profesionalne biografije čitateljima Urban magazina?
Osnovni i master studij sam završila na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na odsjecima za historiju umjetnosti i turski jezik i književnost. Od 2018. godine radim kao kustosica u JU “Centar za kulturu” Tuzla pri Međunarodnoj galeriji portreta. Moje radne obaveze su vrlo raznolike i uključuju održavanje i istraživanje muzejskih zbirki, vođenje muzejske dokumentacije, organizovanje izložbi i drugih kulturnih programa, uspostavljanje saradnje sa umjetnicima i srodnim ustanovama kulture i udruženjima. Također, vodim kustosko vođenje kroz izložbe i stalnu postavku te organizujem interaktivne radionice. Spisak radnih obaveza je mnogo duži zato što je u posao u ustanovi kulture dinamičan, kreativan i ne podrazumijeva samo rad na poslovima navedenim u ugovoru, nego obuhvata i mnoge druge aktivnosti koje treba obaviti s ciljem realizovanja određenog projekta ili posla. Stoga, moje kolege kustosi i ja se prilagođavamo različitim obavezama i okolnostima kako bismo došli do krajnjeg cilja. Moj profesionalni interes je naročito usmjeren na aktivnosti zaštite i promocije kulturnog i umjetničkog naslijeđa Bosne i Hercegovine, a učestvujem i u projektima koji se odnose na sprječavanje ilegalne trgovine umjetninama i kulturnim dobrom.
Tuzla kroz historiju
Koje su osnovne odlike djelovanja na polju kulture u Tuzli? Ovo je pitanje koje dopušta da blago odlutamo u prošlost i komentarišemo razvoj kulturne scene u Tuzli kroz historiju…
Tuzla je doživjela industrijski i rudarski zamah naročito nakon Drugog svjetskog rata i pozicionirala se među privredno razvijene sredine. Upravo iz tog razloga je zanimljivo istraživati i upoznavati rast i razvoj kulturnih prilika u Tuzli jer je na takvom području postojao izražen entuzijazam i poriv za kreativnim i umjetničkim stvaralaštvom. Ne možemo započeti ovaj razgovor bez pomena Đorđa Mihajlovića, prvog akademski školovanog slikara iz Tuzle, koji je 1902. godine upisao akademiju u Mihnenu i prvog tuzlanskog kipara Franje Ledera, sa kojima u Tuzli započinju prvi ozbiljni koraci bosanskohercegovačke moderne umjetnosti, dok je u cijeloj tadašnjoj zemlji preovladavala izuzetno nepogodna umjetnička klima za razvoj i egzistenciju umjetnika. Najznačajniji doprinos kulturnom procvatu u industrijskom gradu dao je veliki Ismet Mujezinović, čiju likovnu ostavštinu naročito njeguje ustanova u kojoj radim. Povratak Ismeta Mujezinovića u njegovu rodnu Tuzlu, početkom 60-ih godina, uticao je na sve veće širenje kulturnog, umjetničkog i likovnog kruga u gradu, a njegov angažman se posebno odrazio na formiranje tadašnje “Galerije istaknutih ličnosti osnovne škole Centar” 1964.godine, preteče naše današnje galerije, a prema inicijativi Mevludina Ekmečića. Mujezinović je također bio i predsjednik osnivačke skupštine Univerziteta u Tuzli, dajući na taj način svoj doprinos razvoju znanja i nauke, bez čega kultura ne bi mogla opstati. Neizostavan dio na planu ustanova kulture u Tuzli je i Narodno pozorište, osnovano 1949. godine, a izraslo je iz dramske sekcije radničkog-kulturno umjetničkog društva. Uz Tuzlu se vežu i imena književnika Meše Selimovića i Derviša Sušića, a ovim velikanima je posvećena stalna postavka u Domu književnosti u Tuzli. Popis značajnih imena i zbivanja na polju kulture bi bio mnogo duži, međutim u ovom razgovoru smo se dotakli samo crtica iz prošlosti grada koje ne smijemo zaboraviti. Navedene ustanove i danas obavljaju svoju kulturnu misiju i kreiraju sadržaje prema današnjim mogućnostima, zahtjevima vremena i trenutne publike. Navela bih nekoliko redovnih manifestacija koje potvrđuju kontinuitet u njegovanju kulturnih vrijednosti, a to su INTERBIFEP – Internacionalni bijenalni festival portretnog stvaralaštva, Književni susreti ”Cum grano salis”, Tuzlanski pozorišni dani i Međunarodni bijenalni festival umjetnosti minijature, uz mnoge druge sadržaje.
Tokom rada u Međunarodnoj galeriji portreta u Tuzli imala si priliku raditi i na polju istraživanja nestalih umjetničkih radova i muzejskih zbirki. Koje su to praznine u trenutnom zakonodavstvu i muzeološkim praksama koje su utjecale na ovakve pojave? S druge strane, zanima me kako je rad galerije utjecao na javnu svijest i razumijevanje zaštite kulturne baštine u Bosni i Hercegovini?
Moje znanje i svijest o nestalim umjetninama iz Bosne i Hercegovine, kao i načini zaštite od krađe, ilegalne trgovine i uništavanja su bili veoma oskudni, sve dok se prvog radnog dana nisam susrela sa istim problemom. Nažalost, tim činjenicama se ne posvećuje dovoljno pažnje tokom formalnog obrazovanja, a mnogo godina ranije, mediji nisu ostavljali dovoljno prostora za ovu temu. Veliko i neugodno iznenađenje sam doživjela kada su me moje kolege informisale da u fundusu Međunarodne galerije portreta nedostaje više od 70 umjetničkih djela, za što ne postoje nikakvi dokazi na koji način su nestali ili izneseni iz ustanove – i da to nije jedini slučaj u Bosni i Hercegovini. Volim istaknuti da sam najviše znanja i prakse o borbi protiv ilegalne trgovine umjetninama i kulturnim dobrima stekla zahvaljujući našem bivšem direktoru ustanove, Dženanu Jusufoviću, ujedno i osnivaču “Centra protiv krijumčarenja umjetninama”. Neke od aktivnosti i ciljeva na kojima centar radi i insistira su uspostavljanje nacionalne baze nestalih umjetnina, formiranje specijalne policijske jedinice za umjetnine, obrazovanje i usavršavanje stručnih kadrova koji rade na prevenciji krađe i nestanka umjetnina i kampanje o podizanju svijesti o značaju zaštite našeg naslijeđa i muzejskih zbirki. Tokom nekoliko godina rada, prisutvovala sam postupku povrata dvije nestale umjetnine iz naše galerije, koje su čak bile uvrštene na INTERPOL-ovu listu, a trenutno imamo jedan otvoren slučaj povrata. Taj proces ide veoma sporo zbog loše koordinacije između nadležnih organa vlasti. Veliki problem u muzejskoj praksi predstavljaju nedostatci u zakonodavstvu i propisima iz muzeologije, kojima se treba preciznije urediti i aktualizirati ova oblast. U cilju bolje zaštite, muzeji i galerije trebaju redovno vršiti popise i revizije fundusa, međutim nisu doneseni jedinstveni propisi o tome na nivou Federacije ili BiH. Također, neophodno je uvesti i unificirane propise i softver za digitalizaciju zbirki, primarne i sekundarne muzejske dokumentacije. Mnoge aktivnosti koje smo realizovali su dale pozitivne rezultate, tako da se povećao broj anonimnih dojava o lokacijama gdje bi se mogle nalaziti neke od nestalih umjetnina, a sve češće nas građani kontaktiraju sa upitima o legalnim procedurama za izvoz i uvoz umjetnina u zemlju, na što smo posebno ponosni jer je to vidljiv pokazatelj širenja svijesti o zaštiti baštine u našem društvu.
Kulturna scena danas
Na kojim projektima trenutno radite? Šta nas to očekuje u Tuzli u toku 2024. godine na planu kulture?
Trenutno je našem objektu Kuća i atelje “Ismeta Mujezinović” otvorena izložba umjetnika Kemila Bektešija “Atlantis: Intermezzo”. Za septembar pripremamo izložbu slika Aleksandre Kokotović i 19. po redu festival portreta INTERBIFEP, za čiju realizaciju je potrebno dosta vremena i truda. U pripremi je i redovni godišnjak ustanove, u kojem objavljujemo informacije o programskim aktivnostima i stručne radove koji obrađuju teme iz lokalne kulturne historije. Do kraja godine je svakako planirano nekoliko koncerata, promocija knjiga, radionica i okruglih stolova i drugih sadržaja o kojima se čitaoci mogu informisati na društvenim mrežama JU “Centar za kulturu” Tuzla.
Kakva je saradnja Međunarodne galerije portreta sa srodnim institucijama?
JU “Centar za kulturu” Tuzla veoma često realizuje partnerske saradnje i programe sa srodnim institucijama i udruženjima iz lokalne zajednice, ali i drugih gradova. Stoga se u prostoru Međunarodne galerije portreta, osim izložbi i programa posvećenih likovnim i vizualnim umjetnostima, održavaju programi u saradnji sa drugim muzejima i galerijama, univerzitetima, muzičkim školama, omladinskim i aktivističkim udruženjima i državnim institucijama. Međusobna razmjena znanja i ideja može znatno da ojača i kapacitet ustanove ali i da publici i lokalnoj zajednici pruži kvalitetniji sadržaj i program u oblasti kulture, te da bude podsticaj za nove projekte i saradnje važne za umrežavanje srodnih ustanova, prvenstveno u BIH. Međusobna podrška, saradnja i solidarnost mogu značajno unaprijediti položaj ustanova kulture u našoj zemlji, naročito u vremenu krize i ugroženog opstanka mnogih značajnih ustanova i institucija.
Koliko je podrška lokalne zajednice važna u razvoju muzejskih institucija – a koje pozitivne prakse je Međunarodna galerija portreta u Tuzli do sada implementirala kada je u pitanju rad s publikom?
Smatram da muzeji i galerije trebaju više raditi na tome da saradnja s lokalnom zajednicom bude sve češća, a ne samo da se ostvaruje radi realizacije samih projekata i podnošenja izvještaja. Lokalna zajednica i njena publika mogu biti snažni pokretači promjena i komunikacija između ustanova i zajednice treba biti obostrana. Uključivanje zajednice u procese kreiranja i realiziranja može ponuditi aktuelnije i zanimljivije sadržaje za različite tipove publike. Veoma je teško napraviti odmak od tradicionalnog principa rada gdje na sadržaje najviše utiču upravljačke strukture, no treba se odvažiti i mijenjati modele u načinu rada. Nadam se da je to izvodljivo, a ne samo ideal kojem teže naše mlađe generacije radnika u kulturnim ustanovama. Kao pozitivnu činjenicu iz prakse u radu s publikom bih navela to da je ulaz u Međunarodnu galeriju portreta, kao i u sve ostale objekte ustanove, besplatan. U mnogim zemljama je privilegija konzumiranje sadržaja iz kulture, a jedan od načina približavanja muzeja zajednici je omogućavanje jednakog i ravnopravnog pristupa publici, a ne samo eliti. Naravno, neophodno je razviti i druge mehanizme finansiranja koji će u tom slučaju osigurati opstanak i rad ustanove. Također bih navela da iniciramo saradnju sa odgojno-obrazovnim i predškolskim ustanovama kroz organizovane posjete i radionice na kojima se najmlađa publika upoznaje sa svrhom i ulogom muzeja u društvu i razvija svijest i potrebu za posjećivanjem galerija i muzeja. Osim toga, ustanova sa svim svojim kapacitetima pomaže organizaciji brojnih drugih programa sa ugroženim skupinama društva ili pojedincima i grupama koji nemaju svoj kreativni prostor i mogućnost da svoje ideje pretvore u djelo i samostalno realiziraju programe.
