Ana Milijević, umjetnica: Za stvaranje je potrebna sloboda

Razgovarala: Elma Hodžić

Ana Milijević, slikarka po formalnom obrazovanju, okušala se u različitim oblastima umjetnosti i dizajna. Nerijetko se igra s granicama između figurativnog i apstraktnog, spajajući tradicionalne umjetničke tehnike sa savremenim. Kroz sintezu slikarstva i grafičkog dizajna, Ana istražuje načine na koje se različiti vizualni jezici mogu međusobno nadopunjavati. U ovom razgovoru Ana dijeli svoju filozofiju umjetnosti, analizira stvaralački proces i povezanost mode i umjetnosti – otkriva nam zašto je umjetnost tako moćno sredstvo introspekcije i ispisivanja društvenih komentara.

Kako biste opisali svoj umjetnički stil i koje teme najviše istražujete?

Balansirajući između figurativnog i apstraktnog, moj stil se kreće na granici sna i stvarnosti, često spajajući klasične umjetničke tehnike s digitalnim eksperimentima. Slikajući portret, ne želim prikazati samo fizički izgled osobe, već i njenu suštinu – kroz simbolične elemente, specifične boje ili apstraktne oblike koji sugerišu misli, navike i emocije. Razlažem i preklapam fragmente stvarnosti u slojevite kompozicije, stvarajući blag osjećaj enigme i otvarajući prostor za ličnu interpretaciju posmatrača. Moj rad je sinteza fascinacije podacima – načina na koje se informacije mogu prevesti u boje, obrasce i strukture – s jedne strane, i intuitivnog pristupa inspirisanog tradicijom i simbolikom, s druge. Posebno me zanima odnos slikarstva i grafičkog dizajna, istraživanje načina na koje se ti vizuelni jezici mogu preplitati i nadopunjavati. Dok slikarstvo donosi ekspresivnost, teksturu i osjećaj spontanosti, grafički dizajn unosi strukturu i preciznost. U tom spoju realnog i digitalnog, analitičkog i emotivnog, nastojim kreirati djela koja komuniciraju na više nivoa, dopuštajući svakom elementu da otkrije dio priče, koji ponekad, nije odmah vidljiv.

Kako izgleda Vaš stvaralački proces?

Obzirom na to da profesionalno djelujem u okviru marketinške agencije, moj stvaralački proces često podrazumijeva racionalan i strukturiran pristup. Međutim, nastojim osloboditi intuiciju i omogućiti stvaranju da se odvija spontano. Proces započinjem istraživanjem vizuelnih referenci i eksperimentisanjem s oblicima, teksturama i kompozicijama. Na svakom početku, ključno pitanje koje sebi postavljam jeste suština onoga što nastojim prikazati—bilo da je riječ o slici ili plakatu. Proces ne počinjem isključivo vizuelnim skicama, već i promišljanjem teme kroz zapisivanje ključnih pojmova na papir, čime budim ideje i usmjeravam kreativni tok. Na taj način, intuitivna i analitička strana moje ličnosti stapa se u stvaralački proces. Često se desi da moj stvaralački proces počinje daleko od studija i na način koji nisam baš predvidjela. Raduju me momenti nekih rutinskih radnji, koji nenadano rode novu ideju.

Kako vidite povezanost između likovne umjetnosti i mode? Koje elemente iz svijeta mode često koristite u radu – i obratno?

Moda je jedan od najmoćnijih načina na koji komuniciramo sa svijetom oko nas. Kroz odjeću i stil izražavamo identitet, stavove, pripadnost, a često i emocionalno stanje. Naša odjeća šalje poruke o tome ko smo, šta volimo, i šta želimo da drugi misle o nama. Moda, baš kao i umjetnost, predstavlja osobnu slobodu i način komunikacije sa svijetom, a oboje koriste slične elemente izraza poput boje, teksture i oblika. Moda i likovna umjetnost pričaju istim jezikom. Baš zato, u svom radu često koristim elemente iz svijeta mode, posebno kroz pristup boji, kompoziciji i teksturi, kako bih stvorila složene, dinamične vizuale. Na primjer, u mojim portretima ili apstraktnim kompozicijama, igram se s bojama i uzorcima koji podsjećaju na modne kreacije – kontrastne boje ili geometrijske oblike koji evociraju dizajn odjeće. Smatram da su moda i umjetnost nerazdvojno povezani jer se ponekad umjetničko djelo toliko jako dojmi da sutradan, nesvjesno, obučeš nešto što osjećaš kao prirodni odgovor na to djelo. Isto tako, u procesu crtanja portreta, osim same vanjštine, odjeća koju osoba nosi može ispuniti prostor neizrečenog o toj osobi – njezinoj unutarnjoj svijesti, statusu ili čak osjećanja. Na taj način, moda i likovna umjetnost međusobno komuniciraju i dodaju složenost našem razumijevanju svijeta i ljudi oko nas.

Umjetnost i istina

Kako biste opisali svoju filozofiju umjetnosti? Šta umjetnost može reći o Vama, a šta o društvu u kojem živimo?

Još od pećinskog slikarstva umjetnost je bila odraz osobne unutrašnje stvarnosti i načina na koji pojedinac percipira svijet oko sebe. Pećinski čovjek je kroz ono što sada tumačimo kao umjetnost izražavao svoje misli, emocije, sumnje, strahove, ali i nade, pokušavajući savladati bizona crtajući ga na zidovima pećine. Time nam je otkrio svoje unutrašnje borbe, rekao nam o sebi, o svojim željama i vrijednostima. Dakle, crtež pećinskog čovjeka nam reflektira društvo njegovog kreatora. Zbog toga je umjetnost, u svojoj srži, intimna ispovijest umjetnika, čak i kada se čini da je potpuno apstraktna ili konceptualna. Svako umjetničko djelo nosi pečat svog kreatora, jer umjetnost ne može postojati odvojeno od osobe koja ju je stvorila, baš kao što ni mi sami ne možemo postojati bez uticaja naše okoline i društva u kojem živimo. Kao što pećinski crteži odražavaju svijet i težnje njihovih autora, tako i svaka linija, boja ili simbol u savremenoj umjetnosti nosi trag historije, misli, jezika i emocija svog stvaraoca. Čak i kada bismo pokušali isključiti sebe iz vlastitog rada, to bi bilo nemoguće, smatram da naša iskustva, naši strahovi, način na koji gledamo svijet, uvijek su nesvjesno utkani u ono što stvaramo. Kroz umjetnost otkrivamo vlastitu istinu, ali i istinu vremena u kojem živimo.

Kada se suočavate s kreativnim blokadama, koji su načini da ponovno počnete raditi? Postoji li neka posebna rutina ili mjesto koje Vam pomaže da se ponovno povežete s vlastitim stvaralaštvom?

U blokadi, često mi najviše pomaže da se potpuno odmaknem od rada. Okretanje nekoj drugoj vrsti umjetnosti, dobar film, nova playlista ili čak bilježenje misli u notes, uvijek je produktivnije od beskrajnog forsiranja nečega što jednostavno u tom trenutku ne ide. Stvaralaštvo ne mora uvijek značiti slikanje ili dizajn; ponekad je to i priprema kolača ili gledanje epizode ”Prijatelja” sa dečkom, jer ako su se oni uspjeli izvući iz svih svojih problema, mogu valjda i ja iz kreativne blokade. Za stvaranje je najpotrebnija sloboda.

Koji su izazovi s kojima se suočavate kao mlada umjetnica na početku svoje karijere?

Balans između profesionalnog rada u dizajn studiju “od 9 do 5” i traganja za umjetničkim identitetom može biti izazov. Prebacivanje iz jednog načina razmišljanja u drugi nije uvijek lako, posebno u danu koji ima samo 24 sata. Nakon sati provedenih u dizajnerskim zadacima, pronaći energiju i prostor za vlastito umjetničko istraživanje može biti iscrpljujuće, ali i neophodno za očuvanje kreativnog identiteta. Umjetnost i potraga za autentičnošću traži vrijeme, slobodu i istraživanje. Još jedan izazov s kojim se suočavamo jeste prezasićenost tržišta kreativnošću. Nikada nije bilo više dostupnih alata i platformi za stvaranje i dijeljenje vizuelnih radova, ali istovremeno, nikada nije bilo teže istaknuti se. U toj trci više nismo sami jer pored nas sada stoji i vještačka inteligencija, koja svakim danom sve više redefiniše pojam kreativnosti. Bojimo se da će nas nadjačati i da će biti kreativnija od nas. Postavlja se pitanje gdje je tu uopšte mjesto umjetnika. U momentima straha, uzdam se u svoj rukopis, emociju, intuiciju te u svoju vlastitu nesavršenost.

Putovanje kao inspiracija

Možete li izdvojiti neko iskustvo ili mjesto koje ste posjetili, a koje je imalo utjecaj na Vaš rad?

Putovanja su mi često izvor inspiracije i vjerujem da svakome od nas posjeta nekim dalekim gradovima širi vidike, i podstiče naš kreativni potencijal, ali postavlja se pitanje koliko zapravo možemo istinski osjećati nešto što je nije dio nas.

Prije nekoliko dana sa dečkom sam razgovarala o filmu ”La grande bellezza” i on je izgovorio misao koja me podstakla na razmišljanje, a to je da se u svakom segmentu Sorrentinovog filma osjeća da je režiser rođen i odrastao u Italiji, i da mi nikada ne bismo mogli napraviti takav film, jednostavno zato što nismo iz Italije. Razmišljaljući o tome, shvatila sam koliko je to tačno. Jedino sa čime se istinski možemo povezati cijelim bićem jeste nešto nama blisko, nešto što je korijen nas samih, a to je naša okolina i naša tradicija. Zato se u svom trenutnom projektu najviše bavim bosanskim ćilimom, njegovim bojama, motivima i simbolima. To je jezik koji razumijem, nešto što mogu da osjećam cijelim bićem i da pretočim u svoj rad na autentičan način.

Kakvi su Vaši planovi za daljnji razvoj i rad? Postoji li neka specifična tehnika ili proces koji želite istražiti?

Trenutno radim na knjizi za djecu koja istražuje vizuelne i simboličke elemente tradicionalnih bosanskih ćilima kroz savremeni dizajn. Fokus mi je na povezivanju historijskih motiva sa modernim načinom pripovijedanja, uz interaktivne elemente koji podstiču kreativnost i istraživanje. Projekat je još u razvoju pa ne bih otkrivala previše, ali mogu reći da spaja tradiciju i savremeni pristup na način koji će biti zanimljiv i malim i velikim čitaocima. Osim toga spaja moje dvije strasti, slikarstvo i dizajn.