Razgovarala: Elma Hodžić
Foto: Romano Kuduzović

Elmedina Imamović, arhitektica iz Sarajeva, još je u djetinjstvu razvila strast prema prostoru kroz istraživanje i crtanje, a formalizirala ju je obrazovanjem na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Uz pomoć svoje sestre Latife, koja djeluje u oblasti  marketinga i biznisa, Elmedina je osnovala studio ”ei__atelier”, koji se bavi arhitekturom, umjetnošću i dizajnom. Elmedina vjeruje da je arhitektura alat za društvenu promjenu, a u svom radu promišlja o održivosti, etičkim principima i inovacijama, dok istovremeno razvija liniju avangardnog namještaja koju želi plasirati na globalnom tržištu.

Šta Vas je inspirisalo da se odlučite za arhitekturu kao životni poziv i kako ste došli do toga da otvorite svoj vlastiti studio?

Arhitektura kao pojava koja nas okružuje u svakodnevnom životu iz perspektive konzumenta, korisnika prostora, je neminovno sveprisutna i nije je moguće ignorisati. Tako i u mom slučaju, arhitektura je uvijek bila prisutna i prepoznata – kroz poimanje svijeta i života – još od najranijih trenutaka moje svjesnosti. Kao dijete nisam znala kako se ta pojava označava, ali sam uvijek osjećala istinsku povezanost i potrebu za analizom  prostora, posmatranjem prostora iz različitih perspektiva i zamišljanjem kako taj isti prostor može da se materijalizira u formi crteža. Paralelno s tim procesima se kroz medij umjetnosti i liniju kao formu komunikacije razvijala percepcija mene kao činioca prostora i vremena.  Koristeći se prozorom na kojem se stvarao kondenz, papirom ili Paintom, računarskim programom, svoje sam zamisli i ideje realizovala kroz različite prostorne kompozicije, najčešće u domenu kombinovanja dispozicija tj. rasporeda prostorija ili kroz konfiguracije koje komuniciraju arhitektonski prostorni kontekst. Kroz život sam održavala tu vezu, a potom ostvarila svoje zamisli kroz obrazovni proces, sticanjem zvanja dipl.ing.arh. / MA / na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Potreba za prostorom / kućom / studijem, kako to ja volim reći, u kojem čovjek razmišlja, djeluje i doživljava progresiju je bio prirodan slijed, a ekstenzija toga je bila i realizacija birokratskih okvira, otvaranje studija ei__atelier d.o.o., u kojem se primarno djeluje kroz sve srodne oblasti arhitekture, umjetnosti i dizajna. Studio ei__atelier pokrenule smo zajedno moja sestra Latifa Imamović i ja. Latifa ima veliko iskustvo u oblasti marketinga, kreative i biznisa, tako da naš studio djeluje u široj kreativnoj i biznis domeni.

Izazovi kao prilike

Koje su bile najveće prepreke kada ste tek počinjali – i kako ste ih prevazišli?

Svaki početak i proces donosi nove izazove, ali izazovima se treba radovati i pristupati im sa zadovoljstvom. Život je nepredvidiv, a upravo u toj nepredvidljivosti kriju se nevjerovatne riznice novog iskustva, mudrosti i jedan cijeli spektar spoznaja koje nas čine bogatijim i kompletnijim ljudskim bićem. Prepreka je za mene prilika za novu progresiju, kako personalnu u duhovnom i intelektualnom polju, tako i u profesionalnom. Sve što dolazi u dodir s nama ima svoje razloge, stoga čovjek treba sagledati iz različitih uglova te pojave, kontemplirati ih i prihvatiti na najprirodniji način. Zaključak je da prepreka ne postoji, to je pojava kroz koju se ostvaruje novi rast i progresija.

Koji arhitekta ili umjetnik Vas posebno inspiriše? Koje vrijednosti ili filozofiju njegujete u oblikovanju prostora?

Inspiracija je u intenzivnoj korelaciji s autentičnošću bića i kreativnošću. Smatram da najveća snaga i inspiracija leži upravo u nama samima, u komunikaciji sa samim sobom, otkrivanju novih slojeva i izvora koji su neiscrpni, ali potrebno ih je pronaći i istinski vjerovati u njihovu supstancu. Autentičnost je ključ dugoročnog uspjeha, ne samo u profesiji, nego u sveukupnosti života. Prije svega treba krenuti od sebe, promatrati sebe, ne iz perspektive egoizma, već iz potrebe za spoznajom višeg reda. U svakom čovjeku iz našeg bližeg i daljeg okruženja se može pronaći nova datost, neovisno o tome kojoj profesiji pripadaju ili životnom okviru. Kroz moje kretanje, najviše su me inspirisali prije svega umjetnici iz različitih umjetničkih pravaca, arhitekti, te svakodnevni procesi i pojave iz mog okruženja. Moj pristup je multidisciplinaran, total design, s akcentom na autentičnost i avangardu, holistički i humani princip, a sve u svrhu očuvanja i stvaranja novih vrijednosti arhitekture kao sveprisutne pojave u našim životima.

Život u studiju

Kako izgleda svakodnevni rad u Vašem studiju? Da li imate neki specifičan pristup u vođenju projekata, od inicijalne ideje do finalnog rješenja? Kako balansirate estetske i funkcionalne zahtjeve u svojim projektima?

Svaki dan u sedmici sam u studiju, nekad tokom cijelog dana i noći, nekada 20 minuta, ovisno o intenzitetu trenutnih procesa i obaveza, ali ne mogu da odolim porivu da uđem u prostor, koji odiše vitalnošću i svježinom, a koji me iznova svaki put iznenadi i inspiriše. U studiju radim i odmaram, slikam, skiciram, pravim koncepte, realizujem ih kroz zadate arhitektonske normative, komuniciram mailovima i jedan na jedan, pronalazim rješenja. Kroz studio je procirkulisao veliki broj ljudi s različitim ulogama, i cilj studija jeste da se procesi dešavaju “in situ”.

Projektima pristupam tako što prije svega razapnem na zid nekoliko metara kontinuiranog papira, krećem od linije, skice, forme, kreiram prve koncept. Posmatram, zapisujem, oduzimam i dodajem. Iz tog prvog zapisa se postepeno razvija šira slika, koja postaje konkretan produkt arhitektonsko-umjetničke misli. Funkcija i estetika se prožimaju u jednakom intenzitetu i otvaraju mogućnosti za inovativnost. Nekad estetika blago pobjedi funkciju, a nekada ipak funkcija ima prednost. Sve se to balansira jednostavno i stapa u jedan snop koji za cilj ima da učini prostor, interno ili eksterno, ugodnim, inspirativnim, intrigantnim i jedinstvenim.

Možete li podijeliti neki trenutak u karijeri ili projekat koji Vam je bio prekretnica u profesionalnom razvoju?

Svaki projekat nosi svoje specifičnosti, emocije, rast i spoznaje. Kroz svoja dosadašnja kretanja, kao student i kao poduzetnica – arhitektica, učestvovala sam na više od deset arhitektonskih javnih natječaja koji su imali različite tematske zahtjeve, a taj format arhitektonske prakse je meni izuzetno privlačan, prije svega zbog izazova i različitosti tema koje se mogu obrađivati kroz medij arhitekture i  umjetnosti, različitih načina na koje se može doći do rješenja, ali isto tako zbog otvaranja mogućnosti za sazrijevanje arhitektonsko-umjetničke ličnosti. Istakla bih projekat enterijerskog tretmana, adaptacije, redizajna office prostora od 135m2 u Sarajevu, te office prostora od 350m2 u Zagrebu. Predmetni procesi su bili kompleksni ne samo u pogledu koncepta i kvadrature, već u pogledu organizacije i realizacije svih elemenata koji čine idejno i glavno rješenje. Trenutno radim na jednom projektu, o kojem ne mogu puno toga reći zbog povjerljivosti informacija, ali svakako je vrijedno spomenuti da je od izuzetnog značaja za društveno-historijski kontekst, te da kroz upravo taj proces svakodnevno širim spektar znanja i umijeća.

Arhitektura treba koristiti čovjeku

Kakvi su Vaši planovi za budućnost? Da li imate neke specifične projekte ili vizije koje želite da ostvarite?

Moj cilj je da kroz svoje djelovanje, na najbolji i najetičniji način, implementiram svoja znanja i umijeća, da pozitivno utičem na kolektiv i društvo u sveukupnosti. Smatram da je čovjekova obaveza da koristi svoj intelekt i medij struke tako da se teži ka višim etičkim i moralnim vrijednosti, te da se te vrijednosti usmjeravaju u društveno dobro. Svako od nas ima ulogu na ovom svijetu, koju treba prepoznati, te na najbolji mogući način istu realizovati. Kapitalizam je naša stvarnost, ali održivost zdravog duha i uma se ne realizira dugoročno kroz gore navedenu pojavu, nego kroz ličnu i kolektivnu progresiju. Konkretno, cilj mi je biti prepoznatljivo ime u oblasti arhitekture, umjetnosti i dizajna. Ispred ei__ateliera, trenutno radimo na razvijanju linije namještaja koji ima predznak avangarde, kontemporalnosti i skulpturalnosti. Neki prototipi su već proizvedeni, ali cilj za ovu godinu jeste da se s namještajem različite namjene izađe na tržište ne samo lokalno i regionalno, nego i svjetsko.

Kako vidite razvoj arhitekture u budućnosti, i kako mislite da će tehnologija i održivost oblikovati arhitekturu narednih decenija? Koji su, po Vašem mišljenju, najvažniji izazovi sa kojima će se arhitekti suočavati u narednim godinama?

Teško je predvidjeti šta nam donosi budućnost, prije svega zbog intenziteta promjena u društvenom kontekstu, a koje se oslikavaju na sve druge slojeve naše stvarnosti. Ono što mogu sa sigurnošću konstatovati jeste da nas čekaju izazovna vremena upravo zbog stanja društva i usudit ću se reći društvene i kulturne dekadence, najviše uzrokovane manjkom kritičke i organske misli u javnom prostoru. Došlo je do pojave umanjenja standarda, devalorizacije autentičnosti ideje i misli. Misaoni procesi su zanemareni, a kapitalističke dogme zauzimaju prostor u kojem se dešava disbalans uloga. Arhitekta kao individua i kao pojava, te njen značaj u slojevitosti društva, je degradiran, prije svega od same struke, a zatim i od šire zajednice. Bez kvalitetnog i temeljitog promišljanja nije moguće postići kvalitetna rješenja. Arhitektura kao struka ima naučni predznak i izuzetan značaj za društvo u širem kontekstu. Arhitektura je jako široko polje djelovanja, kroz koje se može ostvariti nevjerovatan napredak i koja, prije svega, treba da koristi čovjeku, kao biću određenom vlastitom društvenošću. Tehnologija kao sredstvo je pozitivna pojava, ali u balansu s ispravnim načelima čovjeka i njegovih svjetonazora.