Piše: Josipa Anđelić, dipl. prof. sporta i tjelesnog odgoja
Foto: Vanja Lisac
Fleksibilnost igra veoma veliku ulogu kako u trenažnom procesu, tako i u svakodnevnom životu. Teorija kaže da mišić što je duži, to je i kvalitetniji. U praksi svakodnevno nalazimo i dokaze za to. Nije bitna samo estetska funkcija, istegnut i izvajan mišić, ovdje bih ipak prvo mjesto dala funkcionalnosti.
Ako pogledamo iz ugla čovjeka koji je fizički neaktivan i vodi jedan sjedilački način života, njegovi mišići su u većini slučajeva skraćeni i oslabljeni. Imala sam priliku kroz svoj rad susretati se sa ljudima koji su imali strašne bolove u leđima bez vidnog razloga ili oboljenja. Nakon baterije testova, uglavnom bih dobijala rezultate skraćenih mišića skeleta ili nedovoljno jakih određenih mišićnih grupa zaduženih za posturu tijela. Pretežno su bili skraćeni mišići zadnje lože (m. biceps femoris) i bočnoslabinski mišić (m. iliopsoas), koji pravi najveće probleme kada se javi sindrom bolnih leđa.
Iliopsoas ili bočnoslabinski mišić nastaje spajanjem tri mišića zdjelice (m. psoas minor, m. psoas major i m. iliacus). Ima funkciju pregibača kuka, igra važnu ulogu kod stajanja, hodanja i trčanja. Prilikom skraćenja ovog mišića ozbiljno se narušava postura tijela. U uspravnom položaju tijela, on povlači slabinski dio kičme dolje prema bedrenoj kosti i povećava prirodnu zakrivljenost kičme (lumbalna lordoza), što je čest uzrok bolova u donjem dijelu leđa.
S druge strane, oslabljen iliopsoas ne može spriječiti povlačenje zdjelice prema nazad jer ne može parirati mišićima zadnje lože (m. biceps femoris), koji su uglavnom u takvim slučajevima skraćeni i zdjelicu vuku nazad. Zbog toga je naša kičma osjetljivija na povrede, najčešće povrede intervertebralnih diskova, tzv. diskus hernije.
Do skraćenja iliopsoasa ili “mišića duše”, kako ga mnogi autori nazivaju, dolazi od prekomjernog sjedenja i neaktivnosti. U paketu uvijek ide i skraćenje zadnje lože. Prva pomoć kod ljudi sa ovakvim problemom je streaching navedenih mišića, a ujedno i jačanje. Vježbama aktivacije i snage, te vježbama fleksibilnosti dobijamo željeni rezultat, a to je eliminisanje boli u leđima, popravljanje posture tijela i poboljšanje kvalitete života.
Bol u koljenima bez nekog konkretnog razloga je još jedan primjer koji se manifestuje zbog skraćenih mišića i disbalanasa antagonista i agonista. Najčešći problem je skraćenje prednjeg bedrenog mišića (m. quadriceps) i oslabljene zadnje lože (m. biceps femoris) i kao rezultat imamo bol u koljenima. I ovdje važi pravilo istezanja i jačanja mišića natkoljenice.
Ako pogledamo iz ugla čovjeka koji je fizički aktivan, redovito vježba, trči, pliva ili već upražnjava svoj omiljeni hobi, fleksibilnost je također jedna vrlo bitna stavka.
Radi kvalitete same vježbe, moramo istezati svoje mišiće i tetive redovno. Kada nam je obim pokreta umanjen zbog nefleksibilnosti, svakako da vježbu više nećemo raditi kvalitetno i u punom kapacitetu. To onda vuče i to da nam rezultat neće biti 100%-tni. Svakako bih napomenula da fleksibilan i kvalitetan mišić može puno više da doprinese u trenažnom procesu kod žena i kod muškaraca.
U praksi sam se susretala sa mnogo ljudi koji streaching jednostavno preskoče jer im je ili “dosadan” ili “nekoristan”. Uglavnom su se izjašnjavali da je to gubljenje vremena. Ne bih se složila s tom konstatacijom. Najveći broj povreda dolazi uglavnom zbog skraćenih i prenapetih mišića i tetiva.
Zato, pokušajte izdvojiti mali dio svog treninga na istezanje i prosudite sami koliko ćete koristi imati od streachinga. Sigurna sam da će većina vas prepoznati dobrobiti istezanja. Osjetit ćete to kroz učinkovitost vježbi na svakom idućem treningu i sigurna sam da ćete osjetiti relaksaciju nakon napornog treninga.
Estetsku ulogu nisam još spomenula, a i nju ćete prepoznati nakon istezanja. Bit vježbanja je na prvom mjestu zdravlje, ali i izgled. Vretenast mišić je sigurno kvalitetniji, izdržljiviji i ljepši mišić. Lijepo oblikovani fleksibilni mišići = ljepša postura i gipkiji hod.
