Obilježavanje jubilarne, 75. godišnjice 25. oktobra, Dana oslobođenja Stoca od fašizma, ove je godine obogatio najdugovječniji alternativni, samoorganizovani hor i orkestar s naših prostora, Horkestar. Izvodeći partizanske i revolucionarne pjesme, pjesme poznatih pjesnika s naših prostora ali i autorske uratke, Horkestar već gotovo dvije decenije nastupa u svim prilikama u kojima je potrebno ukazati na društvenu nepravdu, podsjećajući na vrijednosti antifašizma, zajedništva i solidarnosti.
Piše: Tamara Zablocki
Horkestar je osnovan u, za Srbiju znamenitu, jesen 2000. godine, u sklopu projekta umjetničke grupe Škart, te je u svojim počecima djelovao pod imenom Horkeškart. Šest godina kasnije, Horkestar je svoj muzički i aktivistički put nastavio samostalno i pod novim imenom, a premda su se tokom dugih godina rada članice i članovi mijenjali, a ansambl rastao, ova skupina je ostala dosljedna principima na čijim temeljima je i nastala. „Naš sastav je nastao sa idejom da se energija i poruka pesama izgradnje i radničkih pesama prenese u novo vreme. Da se u drugačijem aranžmanu ove poruke saopšte ljudima koji su u Srbiji ulazili u 21. vek u trenutku kada je delovalo da počinje novo doba obnove. Ideja je bila izgradnja boljeg društva. To je razlog zašto smo na repertoaru zadržali deo tih pesama. Mi ćemo istrajati sa prenošenjem te poruke – svi uglas – dokle postojimo“, ističu članovi Horkestra u razgovoru za Urban magazin.
‘Grupa ljudi pevajući može i sme reći više nego pojedinac dok priča’
Horkestar je do danas zadržao dio repertoara Horkeškarta, sastavljenog od revolucionarnih i radničkih pjesama, pjesama komponovanih na stihove domaćih pjesnika poput Vaska Pope i Duška Radovića, obrada pjesama new–wave bendova kakvi su Šarlo Akrobata, Paraf i Dobri Isak, a dodao je i pjesme komponovane na tekstove filozofkinja i filozofa, te autorske pjesme članova hora. Kako kažu, pri izboru pjesama i njihovom nastanku obično se vezuju za neku aktuelnu temu. „Bilo da pravimo muziku na tekstove domaćih bendova, pisaca i filozofa, bilo da sami pravimo neku stvar, aktuelnosti u društvenim događajima su merilo. Ili, ponekad, trenutak inspiracije u kome su se našli članovi koji umeju da komponuju.“
Iza Horkestra su snimljeni albumi i gostovanja širom svijeta, ali ono na šta su najponosniji jeste filozofija koja stoji iza samoorganizovanog hora, a na čijem temelju su pokrenuli i Festival samoorganizovanih horova. Upitani šta je sve stalo u 19 godina djelovanja, članovi skupine odgovaraju: „Malo šta nije. (smijeh) Motivisanje ljudi koji nisu imali pevačkog iskustva da se priključe bez audicije. Pre svega, odricanje od takvih formalnosti i pokazivanje da je mnogo toga u društvu u kom živimo moguće. Pevamo radničke pesme bez ideološke obojenosti, skrećemo pažnju na probleme i nepravde u društvu, imamo bend, što je malo horova na ovim prostorima pre nas imalo. Sve to zajedno sa stvaranjem sopstvenih pesama. Nekoliko objavljenih albuma, od toga dva u Japanu. Mnoga putovanja i saradnja sa umetnicima sa ovih prostora čiji su stihovi često postajali deo naših pesama ili parola. Ali je među najvažnijim stvarima koje su spakovane u ovih 19 godina osnivanje Festivala samoorganizovanih horova. Počelo je u Beogradu 2011. godine i okupilo slične sastave iz ex-YU i dijaspore, a sada se širi. Za ovo vreme je kroz naš neobično izdržljiv hor i orkestar prošlo stotine pevača, desetak dirigenata i niz muzičara. Sve to uz ono neodvojivo – grupa ljudi pevajući može i sme reći više nego pojedinac dok priča.“
Horkestar je nedavno objavio album Ain't Gonna Happen i to – u Japanu. „To je jedan neobičan splet okolnosti koji se dogodio na obostranu korist. Japanski strip umetnik Harumichi Mikami je čuo za nas interesujući se za umetnost na Balkanu, pre svega strip umetnost. Došao je do podatka da je Horkestar, tada Horkeškart, početkom dvehiljaditih objavio album u Japanu i zainteresovao se za našu muziku. Dopao mu se naročito spot za našu verziju pesme ‘Aj Carmela’ koji je objavljen početkom 2017. godine. Kontaktirao nas je i ponudio ugovor po kome bi objavio naš album u malom tiražu, za japansko tržište.“ To se u junu i desilo, a album je promociju imao tri mjeseca kasnije u beogradskom Kulturnom centru Grad.
‘Učešće u kolektivu daje dimenziju zajedništva’
Horkestar se često može čuti i vidjeti na mjestima neuobičajenim za nastupe hora: na ulicama, trgovima, pijacama, u domovima za stare ili za nezbrinutu djecu, gradskom prevozu, parkovima. To svakako i priliči horu koji svojim djelovanjem ukazuje na različite negativne pojave u društvu, u Srbiji ali i šire, poput jačanja desnice, ugrožavanja ženskih prava i prava stigmatizovanih grupa, kršenja radničkih prava, problema u državnim institucijama kulture, aerozagađenja i nepravdi koje prate izgradnju „Beograda na vodi“. Kako kažu, hor i orkestar su dobar način aktivističkog djelovanja i oruđe razvijanja političke svijesti jer se pjevanjem u grupi glasno šalje poruka.
„Iskustvo pokazuje da tako ljudi lakše izgovore neke stvari kojih se ustručavaju, a tište ih. S druge strane, publika to onda i bolje čuje, tako glasno, upakovano u pesmu. Skrećemo pažnju na niz problema koje u društvu primećujemo. Među njima je svakako fašizam najjači razlog da se podigne glas. Nažalost, desnica se u političkom smislu stimuliše na celom ex-YU prostoru, pa je to muka koja tišti i naše susede. Otud pozivi na ovu vrstu skupova, koje rado prihvatamo. Rado se odazivamo humanitarnim akcijama i svima kojima pesmom i nastupom možemo bar malo pomoći.
Čovek je danas svakodnevno preplavljen osećanjem nemoći u odnosu na nepravdu s kojom se susrećemo na svakom koraku. Kao pojedinci smo limitirani, dok učešće u kolektivu daje jednu drugačiju dimenziju, dimenziju zajedništva. A muzika i posebno horsko pevanje još pojačava lični osećaj zajedništva, ujedno uključujući i publiku. Pesma artikuliše misli i zajedničke poruke. Pokreću se emocije i pokrećemo se na zajedničku akciju. Više nismo samo nezadovoljni pojedinci, već deo šireg pokreta. Nema uspešnog političkog pokreta koji nije obeležen i specifičnim pesmama. Zajedničko dizanje glasa je prvi korak ka promeni.“
U revizionističkom vremenu koje živimo, jedna od misija Horkestra je i sačuvati od zaborava revolucionarne i radničke pjesme. Njihove teme svakako su aktuelne i u današnjem kontekstu, ističu. „U trenutku u kom živimo radnička prava su veoma ugrožena, treba na to skrenuti pažnju. O stigmatizovanim grupama i zanemarenim pravima pojedinaca da ne govorim. Stare radničke pesme kao i revolucionarne, ukoliko su adekvatno uklopljene u kontekst, mogu da pomognu. Svedoci smo da su u regionu, a i šire, na snazi desne ideologije, nacionalizam, individualizam. I ljudi i države su vođeni isključivo trenutnim ličnim ‘interesom’, bez uzimanja u obzir iskustva iz prošlosti ili uticaja na budućnost. Ova pozicija je svakako neodrživa. Branimo od zaborava revolucionarne i radničke pesme, kao opozicija dominantnim ideologijama i podsećanje na drugačije vrednosti. Ove pesme su nam potrebne kako bismo shvatili da smo svi u istom ‘sosu’ i da je potrebno da se udružimo.“
U istom sosu smo, svakako, i daleko šire od nacionalnih granica, zbog čega je važan i nastup Horkestra na obilježavanju Dana oslobođenja Stoca. Dio cjelokupnog rada Horkestra je uvezivanje s antifašističkim organizacijama s čitavog prostora bivše Jugoslavije jer je, kako kažu, važno svako djelovanje koje apeluje na to da se nedjela ne ponavljaju. „Tragični bratoubilački ratovi devedesetih ostavili su i ostavljaju negativan uticaj na desetine generacija. Mnogi mladi ljudi danas druge narode iz bivše Jugoslavije smatraju nacionalnim neprijateljima. Vera i nacija su toliko dugo bile tačke razdvajanja i sukoba. Jako nam je važno povezivanje sa istomišljenicima antifašistima iz čitave bivše Jugoslavije i šire i podsećanje da su se naši preci borili protiv zajedničkog neprijatelja i pobedili.“
