Piše: Ismar Duhović, pedagog
Kako u Norveškoj, tako i u BiH, ljeto nosi topao vjetar, šetnje po gradu, vožnju biciklom, sladoled. Radujemo se prvom cvijeću, beharu, konačno toplom suncu. Proljeće je kao neki novi početak. Zima k'o zima, ali djeca su, ipak, najsretnija zimi. Bar ja tako mislim, jer nijedno godišnje doba nema ono što zima ima. Snijeg donosi skijanje, grudvanje, Snješka Bijelića, sankanje. Proljeće je varljivo, ljeto je vruće, jesen nam se smije kada pokisnemo, dok je zima oštra ili blaga, spokojna ili nemirna. Ipak, jedno godišnje doba donosi nešto prelijepo, a to je jesen. Kako nama, tako i djeci, bliži se kraj ljeta i počinje nova školska godina. Neka djeca se raduju, neka su nervozna, neki bi htjeli još da spavaju, da se druže, da šetaju, da sanjaju. Prvi dan škole je najradosniji dan koji dijete može imati u toku godine. Hajde da kažem, poslije rođendana. Na prvi dan škole, djeca dobivaju najljepši poklon – drugu djecu. Veliki klipani, od deset godina i više, smiješe se, umišljajući da su rock stars, ali ako obratite pažnju, izdaje ih izgled. Dan prije se ‘žale’, jer je to dio dječije kulture o kojoj ćemo pisati neki drugi put. Interesantan je fenomen ta dječija kultura.
Za prvi dan škole curice se šminkaju, trude se da što ljepše izgledaju, iako žele da odaju dojam negodovanja. Čekajući svoju malecku ispred škole, kojoj je trinaest godina (iako neuspješno pokušava da bude dvadeset pet!), namjerno dolazeći deset minuta ranije, uvjerio sam se u ovo što sam naveo. Mala banda laže! U školskom dvorištu sve djevojčice se grle i vrište od radosti. A dječaci? Svaki dječak, ili svaki iole super skockan, je – mamino djelo. Ujutro je bila prepirka oko te košulje i cipela, dok su drugi dan već u svom elementu – duks, farmerke, tene. Radeći kao pedagog u Norveškoj sa uzrastom djece 0-6 godina, i živeći u Bosni i Hercegovini, uvidio sam da je ta dječija kultura ista. Djeca su djeca, i djeca se raduju djeci! Kao i u BiH, dvorišta bruje od dječije graje. Prvačići, koliko se raduju, toliko i ne znaju šta ih čeka, tako da o njima neki drugi put. Ovog puta bih volio pisati o najmlađoj djeci. Djeci koja tek polaze ili koja nastavljaju svoj boravak u obdaništu. Iako sam živio u gradu koji ima više od tri stotine kišnih dana, radeći u obdaništu kao takozvani pedagoški leder, bio sam svjedok i uzrok da djeca provode mnogo vremena vani. Kroz svoju praksu, radio sam sa djecom iz Kine, Tajlanda, Švedske, Irana, Bosne i Hercegovine, Ugande, Kenije, Šri Lanke, Indije, Somalije, Njemačke, Norveške. Isto tako, kroz praksu sam spoznao da su sva djeca kao voda. Sposobna da preuzmu formu u koju ih ‘nalijete’. Nalijte vodu u čašu, voda se pretvara u čašu; naspite vodu u vaznu i voda poprima oblik vazne. Djeca su bistra i čista kao voda, međutim, kapne li kap tinte u vodu, ona postaje drugačija. Stoga, hajde da pokušamo nešto novo formirati, pa makar to za početak bila samo misao.
Trivia 1: Znate li u kojim slučajevima je izložena zastava na ulazu u obdanište? Odgovor je na kraju ovog teksta.
Hladno-vruće
Prije nego što počnete razmišljati o ovim sitnim stvarima o kojim pišem, zamolit ću vas da ne gledate Norvešku vašim očima, jer suditi jednu kulturu iz svojih premisa, nije fer. Uvrijedili biste nekih 5.000.000 ljudi, a to nije lijepo. Zar ne? Dakle, mitovi koje ste čuli da djeca u Norveškoj jedu, piju, spavaju vani, presvlače se, uče, rade zadatke, crtaju su – istina. Svaki dan! O toj, takozvanoj, cijeloj filozofiji odrastanja vani, ćemo pričati neki drugi put. Ovaj put ću pisati o praktičnim stvarima. Ali, i pored ovoga što slijedi, bitno je istaknuti da je jesen jedna mudra lisica koja se krišom uvuče i koja slabi organizam i dovodi do raznih lopovluka unutar dječijeg organizma, opet sve u zavisnosti od djeteta do djeteta. Ovo godišnje doba slabi imuni sistem, ali pogodite šta? Djeca postaju jača! Pa, da počnem i napišem koju rečenicu šta jedno dijete u Norveškoj ima na sebi u obdaništu i, isto tako, čime ih roditelji opremaju.
Trivia 2: Da li znate zašto na sjeveru Norveške u nekim komunama pedagozi nose sa sobom pušku kada idu u šetnju sa djecom? Odgovor je na kraju ovog teksta.
Odjeća i obuća
Obucite svoju djecu slojevito. Djeci kupite vunenu odjeću kao, na primjer, potkošulje, štrample, čarapice, kapu, rukavice. Karakteristika vune je da diše, tj. lako se suši, dok se toplina ne gubi. Ako je dijete alergično na vunu, preporučujem posjetu doktoru. Veoma je važno reći da se sloj odjeće od vune, zastupljene sa nekih 70 do 85 procenata, prvo navlači na golo tijelo. Ovdje moramo biti oprezni što se tiče većeg uzrasta djece od 3-6 godina. U Norveškoj su ova djeca veoma aktivna. Stojeći u sredini, kad ih posmatrate, imate osjećaj da ste u jezgru mravinjaka. Tako treba da bude. Što su djeca aktivnija, to su djeca zdravija. No, ovdje je veoma bitno naglasiti da se djeca ove dobi, tako rečeno, puno ‘troše’ i time isto tako i znoje.
Ukoliko imate dijete u ovoj dobi, kupite mu odijelo koje ima mogućnost samosušenja i vjetrenja. Svjedok sam da se organizam kod ovog uzrasta toliko zna pregrijati da neka djeca samo dožive Shot Down, odnosno samo sjednu i postanu pasivna. Nemojte zaboraviti da će djeca, kad im je hladno, sama potrčati i zagrijati se.
Što se tiče kišnih odijela, ova odijela bi se trebala kupovati kao dvodijelna. Zašto? Zato što djeca imaju mogućnost da skinu jaknicu ako kiša ne pada i vani je toplije. Vuna je sasvim dovoljna i bez džempera ispod poluzimskog odjela. Na nogicama se moraju, naravno, imati gumene čizme, ali ne kupujte futrovane. Ako ste u mogućnosti, neka vaše dijete ima par običnih gumenih i par futrovanih. Rana jesen zna biti mokra, ali i topla, tako da bi futrovana gumena čizma dovela do pregrijavanja djece ove dobi, pod razumijevanjem da je dijete u igri. Obična gumena čizma sa vunenom čarapicom je super dobra opcija, s tim da se čarapica može zamijeniti sasvim običnom. Dobro pazite šta djeci kupujete na jesen ili zimu iz još jednog razloga, a to je tvrdoća materijala koja ima učinke na njihova stopala. Ako je djetetu lijepo da hoda, ono će se lijepo igrati i koristiti svoje tijelo u svakakvim uslovima. Ne dozvolite da vašem djetetu bude hladno ili vruće, ili da mu odjeća ili obuća bude neudobna iz nekih vaših ličnih razloga. Što se tiče kape, moram naglasiti da otprilike 75% tjelesne topline nestaje ili dolazi sa hlađenjem ili utopljavanjem glave. Neka starijoj djeci glava bude nepokrivena, kako se ne bi oznojila pod kapom. Ako želite da vam gruba motorika kod djece bude još bolja, neka toplinu traže u igri, a ne u odjeći. Djeca starosne dobi do 3 godine u Norveškoj su vani, isto tako često kao i njihovi stariji drugari. Bilo da je +30 ili -20 stepeni i ova djeca su vani. I znate šta? Svi su preživjeli! Nemojte pomisliti da je to ‘genetski’ i poslije toga prestati čitati, neka vas još malo. Ako je genetski predodređeno da skandinavijska djeca mogu puno više nego druga, sjetite se da sam napisao da sam imao djecu iz svakog kutka naše planete. Šta ćemo sad? I mi imamo zimu, zar ne? Ako mislite da ova djeca sjede na krilima odraslih, koji su vani zajedno s njima, opet se varate. Ne, ova djeca su od starta uključena u život i puls jednog obdaništa, o čemu ću probati pisati neki drugi put. Pored vune, slobodno obucite još jedan sloj vune ako imate. Preko toga dođe flis, kapica, rukavice, okovratnik i odijelo.
Ako su uzrasta do 3 godine, neka vaša djeca imaju kvalitetne kapice i futrovane čizmice, jer su ova djeca pasivnija, odnosno, ne kreću se i ne prelaze velike razdaljine, niti se kreću istim tempom kao starija djeca. I hopala! Dijete vam je sasvim osigurano da provede par sati vani. Osim toga, odrasli koji rade u obdaništima u Norveškoj, bilo da je riječ o asistentima ili pedagozima, posebno su opservantni na ovu malu djecu, te još više na one koji tek počinju. Zvijezda vodilja neka vam bude jednostavan recept koji glasi: Bolje je da u hladnije dane dijete traži toplinu, nego osvježenje.
Neka je sretan prvi dan, kako u obdaništu, tako i u školi! Za kraj, kao što se kaže u Norveškoj: Ønsker dere en god dag videre, mine kjære venner! (Želim vam ugodan ostatak dana, moji dragi prijatelji!)
Trivia 1: Zaposleni u obdaništu dižu zastavu u posebnim slučajevima, kao na dan državnosti 17.05. ili kada neko dijete ima rođendan.
Trivia 2: Pedagozi na sjeveru Norveške nose puške u slučaju susreta sa polarnim medvjedom.
