Piše: Ismar Duhović, pedagog
Za početak, čitateljima Urban magazina želim čestitati Novu godinu, da vam bude ugodna, lijepa i da vam se svi planovi i snovi ostvare! S obzirom na to da ću, kao i do sada, pisati na temu roditeljstva, djece i pedagogije, početkom nove nam godine napisat ću koje slovo o tome šta bi to nova godina trebala donijeti vama i vašoj djeci. Nova godina je uvijek neka prelazna stepenica. Iz nekog čudnog razloga osjećamo se odmorniji na tom prelasku iz stare u novu godinu. Mnogi je osjećaju kao novi početak, kao neko novo odbrojavanje tih 365 dana. Međutim, ovaj novi početak i nije početak ako se ne odlučimo šta u njoj želimo promijeniti, jer sama ideja o novom početku, bez plana, često ostaje samo misao u našim glavama ili rečenica ispisana na papiru. Ideja ili odluka bez ikakvog plana, u većini slučajeva, kako rekoh, ostaje samo lijepa zamisao. Ali, da li to treba tako da bude?
Zašto ono što pomislimo da trebamo promijeniti u boljem pravcu ostaje samo zamisao? Nije to toliko teško. Bitni su plan i ustrajnost. Znate, ja lično ne vjerujem u motivaciju. Motivacija po meni ne postoji. Motivacija dolazi i odlazi onako kako ona hoće. Kako se brzo javi, tako i nestane, kao slika koja polako izblijedi. I, onda kažemo ”nada zadnja umire”. Međutim, to nije tačno. Volja zadnja nestaje. Da pojasnim jednostavnijim primjerom. Mene niko ne može motivirati da sada, dok pišem ovaj tekst, npr. odem i popenjem se na Annapurnu planinu na Himalajima. To nije moguće iz više razloga jer, između ostalog, motivacija nije dovoljna da odjednom promijeni moj način života. Ali, ako imam plan kako to postići, svi nejasni dijelići te velike slike će se kao puzle sklopiti da bih ja ostvario svoj cilj. Počet ću se hraniti zdravije, bacit ću poroke koji štete mom tijelu, počet ću trenirati, educirat ću se o planinama, počet ću se družiti sa istomišljenicima, počet ću se baviti planinarenjem i alpinizmom, pa čak i žrtvovati prijateljstva. Tek kada sam iskren prema sebi šta je to što ja želim, dolazi motivacija koja služi kao zrak već zagrijanom motoru dajući nam brzinu da postignemo taj željeni cilj. Sa novom godinom dolaze i razna obećanja koja milioni ljudi baš u ponoć sebi daju, da će na nečemu raditi od prve minute nove godine. Ljudi prestaju pušiti, piti, jesti slatko. Neki su sami sebi obećali da će biti bolji drugovi, bolji suprug, supruga itd. Zašto i kao roditelji ne bismo donijeli novogodišnje odluke koje će ispraviti nešto što ne želimo u narednoj godini vidjeti kod svog djeteta ili nešto što će nas učiniti još boljim roditeljima?
Jer, šta god vi poboljšate kod svog djeteta, indirektno ćete ispunjavati dvije odluke, djeca će doživjeti znatno poboljšanje u svom odrastanju, a isto tako i vi ćete se bolje osjećati kao roditelj gledajući kako vaša djeca ili dijete ide po tom vašem isplaniranom novogodišnjem putu. Međutim, lagana je pisana riječ, ali u stvarnosti ona traži mnoge promjene na privatnom planu, od vremena, pa sve do rizika od konflikata. No, ako je to cijena da se neke stvari poboljšaju, onda je vrlo niska. Pitanja koja dobivam od roditelja su mnogobrojna, ali najviše se odnose na metode rješavanja problema, odnosno započinjanje promjena. Neka pitanja su manje važna, neka su vrlo bitna, ali ako ih gledamo iz perspektive roditelja, čak je i najmanji problem u njihovim očima ogroman. Veoma česta pitanja koja dobivam od roditelja glase:
- Kako da postignem da dijete prestane jesti slatkiše?
- Kako da odviknem ili zabranim djetetu preveliku upotrebu telefona, igrica (socijalnih medija)?
Svaki roditelj bi trebao znati gdje želi da mu dijete bude u budućnosti. Ne samo u narednoj godini, nego daleko dalje. Tek onda možemo početi kreirati plan. Promjena dolazi onda kada odrasli, tj. roditelji, sjednu i dogovore se da žele promjenu.
Razvoj zdravih prehrambenih navika kod djece
Ako vam je cilj da vam djeca prestanu jesti slatkiše kako se ne bi debljali, onda je to kratkoročni cilj koji ćete moći kontrolirati zabranivši djetetu da jede određenu vrstu hrane. Međutim, ako vam je cilj da se dijete bavi zdravim aktivnostima ili sportom, puno će vam jednostavnije biti kontrolirati novu situaciju, jer onaj koji gleda daleko, izdaleka će i predvidjeti probleme. Ali, roditelji moraju biti složni. Ne samo u svom domaćinstvu, nego i kada ste u posjeti kod nekoga. Neka vas ne brinu pogledi drugih ljudi, pa makar to bili i vaši roditelji. Neka vas ne brinu krokodilske suze djeteta. Važno je da vi to želite, da imate dogovor i plan. Ne odstupajte od svoga plana ni zbog čega. Jer, zdrave navike se stiču rano, ali isto tako i loše. Nemam ja ništa protiv kolača. I ja ih jedem redovno, ali bitno je imati granicu. Iznosite zdrav šećer svojoj djeci u vidu voća, slatkih žitarica ili granola. Ali, ne zaboravite da ova promjena traži da kroz cijeli proces i vi, zajedno sa vašom djecom, mijenjate svoje navike. Jer, vi ste njihovo ogledalo. Stoga, kao što sam rekao, svaka promjena traži malu žrtvu.
Stavite ovo pitanje na svoju moralnu vagu:
Da li mi je bitnije trenutno zadovoljstvo svih prisutnih oko mene, ako dozvolim kolač viška svom djetetu, ili mi je važnije dugoročno zadovoljstvo koje ću osjećati posmatrajući zdrave navike kod svog djeteta?
Neka slatkiš bude nagrada, a ne motiv da se nešto uradi, plus opet kolač viška za nagradu.
Socijalni mediji, igrice i drugi karijesi za dječji um
Postavit ću vam jedno pitanje, a vi koji čitate pokušajte sami sebi odgovoriti.
Zašto dozvoljavate svojoj djeci da toliko borave pred malim ekranima?
O ovoj temi ćemo pisati opširnije u nekom od narednih tekstova. Zamijenite telefon knjigom, dijalogom, aktivnom igrom sa svojim djetetom, lijepim šetnjama, slikovnicama, puzlama, plastelinom, lego kockicama, bojankama, igrom kartama. Neka vam dijete pomogne oko običnih stvari, bilo čime što će njegov um zaokupirati na zdrav način. Kao što je opštepoznato da je šećer malo slatko zlo za njihovo tijelo, tako je i Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization) ovisnost o igricama uvrstila u spisak mentalnih bolesti. Svaka ovisnost o telefonu ili playstationu se tretira kao i šizofrenija, psihoza, depresija i sve ostale nama poznate mentalne bolesti. Svaki put kada vidite svoju djecu da se protive vašoj odluci da prestanu sa surfanjem po netu, ili gore navedenim primjerima, neka vam nečujni glas titra u potiljku ”ja svojoj djeci dajem podlogu da mentalno obole“. Ne kockajte se malim čistim umovima koji su željni avanture sa vama. Ne dopustite da se truju na ovaj način. Neka njihova upotreba digitalnih medija bude nagrada, a ne džep bez dna u koji ste upali, jer ste dozvolili da dijete manipuliše vama ovom užasnom kugom za nove generacije.
Jedan kratak, ali sasvim dovoljan tekst da početkom nove 2023. godine, odlučite nešto što je ispravno, kako za djecu, tako i za vas, roditelje. Godina je duga, ali sa lijepim promjenama duže se spava. Odlučite se i krenite željenim putem. I držite se novog pravca sve dok vaši koraci ne postanu lagani i automatski, poput običnog hoda, na vašem novom putu kojim idete.
