Kako to u Bosni i Hercegovini često biva, uprkos a ne zahvaljujući okolnostima, u opustjeloj Posavini, u Šamcu, slikarka Ivana Kurešević stvara nakit kojim u savremeni dizajnerski jezik prevodi bosančicu i simbole sa stećaka, istovremeno podižući svijest o važnosti očuvanja životne sredine i iskoristivosti materijala koji bi nekome bili tek otpad. Iz njenog Ivy Q studija izlaze ahromatski komadi nakita prilagodljivi savremenom načinu života i stilu odijevanja, proslavljajući vrijednosti naših predaka, životnu radost i fizičku snagu.
Foto: Ines Selimović i Ivy Q studio
Ivana Kurešević diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju. Ondje je i počeo njen interes za različite vidove kreativnog izražavanja, koji ju je vremenom doveo do dizajna nakita. „U toku studija me najviše interesovao crtež i tehnologija materijala. Eksperimentisala sam s kombinovanjem crtačkih, slikarskih i grafičkih tehnologija, sama pekla ugalj za svoje crteže, i uvijek me interesovalo kako napraviti nešto lijepo a funkcionalno i kako materijali reaguju jedan s drugim na molekularnoj bazi. Profesorica Metka Kraigher-Hozo je bila moj uzor i superheroj, i sigurna sam da bih nastavila studije u tom pravcu da sam imala priliku. Ljubav prema crtežu je evoluirala u instalacije od žice, konstrukcije za pozorišne kostime i na kraju u nakit od bakarne žice“, priča nam o svojim počecima.
Život ju je potom odveo na sjever Bosne i Hercegovine, u Šamac, gdje sa suprugom vodi štampariju, a upravo je štamparija mjesto na kojem se počeo razvijati i studio Ivy Q, zahvaljujući već dostupnim materijalima, hemikalijama i mašinama. „Kad pomeneš štampariju, ljudi uglavnom pomisle na štampu na papiru, ali u stvari se radi o istraživačkim centrima u kojima se nerijetko pri novoj narudžbi eksperimentiše s različitim materijalima i tehnologijama, smišljaju novi alati, nekad i mašine kako bi se dobio najbolji rezultat. Klijenti i klijentice dolaze s različitim upitima za personalizovane narudžbe, a nekada njihove ideje nije jednostavno sprovesti u djelo. Dok sam radila s bakrom, koristila sam kiseline za ecovanje i patiniranje, hemikalije iz mašina za razvijanje filmova koje imaju određeni postotak srebra, i čak sam sa svekrom napravila mali galvanizator“, pojašnjava.
Za svoj nakit danas koristi materijale koji joj preostanu nakon štampanja reklama i plakata, ali i materijale koje druge firme u okolini smatraju otpadom. „Sada za nakit uglavnom koristim ostatke lijevanog pleksiglasa, graverske plastike i okume šperploče iz naše firme, ali u okolini postoje i druge firme čiji mi je otpad interesantan, kao što je na primjer firma koja se bavi proizvodnjom cipela. Iza njih ostanu komadi kože, koju oni više ne mogu iskoristiti i inače bi je spalili, a meni su i dalje iskoristivi. Za pakovanja koristim reciklirane sendvič lepenke i reciklirani papir, za koje sam prethodno napravila dizajn i pripremila tako da je iskoristivost materijala najbolja. To pakovanje nije fancy, ali je dizajn i sastav ekološki prihvatljiv i što je najvažnije, pokazalo se praktično i sigurno za slanje na duže relacije poštanskim saobraćajem.“ U izradu nakita se i upustila zahvaljujući materijalima, mašinama i tehnologijama koje je imala na raspolaganju, dodaje, a od njih počinje i izrada svakog komada nakita Ivy Q. „Tek tada slijedi ono pitanje šta bih od ovoga mogla napraviti. Materijal me inspiriše, a nakit mi je bio logičan izbor po više kriterija. Manji objekti su prilagodljivi u smislu da ih možeš uglaviti u nepravilne oblike ostataka materijala ili čak planirati iskoristivost unaprijed. S druge strane, nakit nema samo dekorativnu već i upotrebnu vrijednost, a taj spoj me je uvijek interesovao jer podliježe specifičnom setu pitanja. ‘Ok, to sad dobro izgleda, a da li je nosivo?’, ‘Grebe li?’, ‘Je li previše teško ili neugodno?’, ‘Možeš li taj par naušnica staviti ujutru kad kreneš na posao, nositi ih cijeli dan i naveče kad kreneš u izlazak promijeniti komplet garderobu, a ostaviti naušnice na ušima?’, Ako je odgovor na većinu pitanja pozitivan, they are good to go.“
Nakon ovih razmatranja Ivana napravi par testnih primjeraka, fotografiše ih, objavi na društvenim mrežama i ako ljudi na njih dobro reaguju kreće u izradu većih serija tog modela i ulaže više novca u fotografiju i marketing. Njene objave, kao i sam nakit i pakovanje, pomno su osmišljene i izuzetne kvalitete, a pri izradi svakog modela vodi se kombinacijom lične estetike i saznanja o tome šta u stvari nakit jeste i kakvu mu funkciju i značaj pridajemo. „On može biti funkcionalan, može označavati neki oblik pripadnosti, ličnog ubjeđenja ili socijalnog statusa, može izražavati samo lični osjećaj za stil i ukus ili biti simbol nekog značenja. Uvijek biram da moj dizajn bude kombinacija svega navedenog i da mu osim same forme dodijelim i neko dublje značenje.“
Inače minimalistični i ahromatski nakit Ivana začinjava bosančicom i simbolima sa stećaka, za koje kaže da vjeruje kako su nepravedno zanemareni i nedovoljno iskorišteni u priči o kulturnom naslijeđu i tradiciji Bosne i Hercegovine. „Stećci slave život, radost, fizičku snagu i veselje. Tih nekoliko redaka na kamenu sadržava čitav život pokojnika, istoriju, porodično stablo, ljubav prema ženi i zemlji, i strahopoštovanje pred smrt. Lovci u lovu, zemljoradnici na poljima, ratnici koji se takmiče na turnirima, plesači, žene u haljinama, cvijeće, vukovi, medvjedi, divlje svinje i psi – to su slike postavljene u kamenu koje bi trebale trajati cijelu vječnost i impresionirati generacije koje dolaze. Zanemariti ih i ne sačuvati od zaborava bilo bi krajnje neodgovorno. Ljepota stare bosančice bi bila zaboravljena da još uvijek nema malo umjetničkih duša koje pokušavaju spasiti staro bosansko pismo tako što će ga ugraditi u svoje djelo i prikazati zajedničku kulturnu prošlost svih etničkih grupa u BiH.“
Ivy Q nakit se, osim na online na platformi Etsy, trenutno može naći u sarajevskoj koncept radnji Bazerdžan, u Galeriji PLUS u Banjoj Luci, koncept radnji Dalga u Bihaću, kao i u One Piece Concept radnji u Abu Dhabiju. Zahvaljujući ovoj potonjoj, nakit Ivane Kurešević nedavno je predstavljen i na izložbi Exploring Bosnia u galeriji Etihad Modern Art u Abu Dhabiju, što je bila i prva kolektivna izložba bosanskohercegovačkih umjetnica i umjetnika, dizajnerica i dizajnera na Bliskom istoku, organizovana s ciljem predstavljanja savremenog stvaralaštva u našoj zemlji. „Do sada smo imali sreću da pronađemo partnere koji s nama dijele viziju očuvanja životne okoline i kulturnog naslijeđa i koji na adekvatan način mogu prezentovati naš dizajn. To su radnje s vizijom, koje svoje poslovanje grade na kulturološki značajnim vrijednostima i doprinose sredini u kojoj se nalaze“, ističe Ivana za kraj našeg razgovora.
