Vizualna umjetnica Šejla Kamerić ljubiteljicama i ljubiteljima savremene umjetnosti u nekoliko bh. gradova predstavlja svoju umjetničku instalaciju Uhvaćeni. Izložba je najprije u maju zaživjela u Domu Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ) u Bihaću, potom su je početkom juna mogli pogledati posjetiteljke i posjetioci u industrijskoj hali Željezare u Zenici, a trenutno je na putu prema Sarajevu, gdje će u augustu biti postavljena u dvorani Mirza Delibašić.
Foto: KRAK Centar za savremenu kulturu
Šejla Kamerić svoje radove realizuje u različitim medijima, koristeći se filmom, videom, instalacijom i crtežom. Ovog puta, riječ je o pop-up intervenciji koja broji 14 crnih i bijelih heklanih radova velikih dimenzija, kojom umjetnica uspostavlja dijalog s neposrednom prostornom okolinom, njenom logikom i zakonitostima, unutar kojih zanemarena i od ljudi ispražnjena mjesta postaju poprišta kreiranja, saradnje i participacije.
Pod budnim kustoskim okom Irfana Hošića, izložba je organizovana zajedničkim naporima Udruženja Realstage iz Sarajeva i Naša djeca iz Zenice, uz pomoć sarajevskog Obala Art Centra i Centra za savremenu kulturu KRAK iz Bihaća, dok su realizaciju izložbe pomogli i Kulturni centar Bihaća i Fudbalski klub Željezničar iz Sarajeva.
Postavka Uhvaćeni je tihi komentar s uključenom povijesnom perspektivom, aluzijom na morbidnu sadašnjost, i strahom od krajnje neizvjesne budućnosti građevinskih objekta na koje se rad oslanja. Ujedno, rad se obraća i konzervativnom svijetu muškaraca kroz pitanja o položaju žene kao glavne protagonistice osmišljavanja i proizvodnje miljea u brojnim domaćinstvima.
Kustos Irfan Hošić podsjetio je da je izložba Uhvaćeni, postavljena u opustošenim prostorima javnog života za kulturu i sport u Bihaću, Zenici i Sarajevu, dio serije koju je umjetnica započela 2010. godine i dosad u različitim oblicima prikazala na izložbama u Beču, Berlinu i Göteburgu.
„Svjestan ulazak u zapuštene prostore objekata (Dom USAOJ-a u Bihaću, Hala Željezare u Zenici, Dvorana Mirza Delibašić u Sarajevu) pritom nudi barem dva moguća čitanja. Prvi je vezan uz derutno graditeljsko naslijeđe socijalizma, čija percepcija se artikulira kroz nemar vlasti i javnosti u pravcu njegovog (ne)razumijevanja. Drugi je aktuelna situacija izazvana pandemijom koronavirusa, koja je u periodu od svoga početka napravila globalnu pometnju, a boravke u zatvorenim javnim mjestima predstavila kao nepoželjne.
Imajući u vidu maskulinost graditeljstva i robusnost arhitekture, Šejla Kamerić interveniše, uslovno rečeno, ženskim jezikom ručnoga rada odnosno heklanja i time u napeti kontekst praznine i zapuštenosti smjerno uključuje rodnu poziciju žene. U žargonu poznat kao „milje“, taj iglom i koncem oblikovani ukras dio je opće vizuelne kulture mnogih domova u Bosni i Hercegovini i šire, a nastao je sa svrhom ispunjavanja praznina u domaćinstvu. Po nekoj logici straha od praznog prostora (horror vacui), koji je svojevrsna premisa srednjovjekovne estetike i likovnosti, domaći miljei nastaju s istom željom rekreiranja bezdušnih površina kao što su televizor, komoda, stol i slično. Iako su se činili uzaludnim i kroz generacijsku marginalizaciju obezvrijeđeni, miljei ostaju dijelom lokalne narodne kulture čiji je cilj oplemenjenje i unapređenje postojećih, već dizajniranih predmeta.
Trenutnost, odnosno temporalnost izvedbe rada Uhvaćeni, zadire i obuhvata nekoliko dodatnih perspektiva kao što su pitanje publike, pitanje institucionalne umjetnosti, ali i pitanje zanatstva u kontekstu masovne industrijske proizvodnje. Povrh svega, Šejla Kamerić nudi dio sopstvene intime jer objelodanjuje jednu od svojih, vrlo osobnih matrica balansiranja između intuicije i razuma, a koja posebno dolazi do izražaja u vremenu opće izolacije i fizičke distance, jer Pandemiju vidi kao mogućnost introvertnog poniranja u sebe.
Prekrivajući svojim ‘metama’ i ‘krugovima’ površine enterijera nekada okupiranih od strane ljudi, Uhvaćeni je tihi komentar s uključenom povijesnom perspektivom, aluzijom na morbidnu sadašnjost, i strahom od krajnje neizvjesne budućnosti građevinskih objekta na koje se rad oslanja. Rad se obraća i konzervativnom svijetu muškaraca kroz pitanja o položaju žene kao glavne protagonistice osmišljavanja i izvođenja miljea u brojnim domaćinstvima. Adresirajući rodne odnose, a imajući u vidu repetitivnost rada i postupak njegovog nastanka, Uhvaćeni je svojevrsna metafora ulovljenosti, tj. uhvaćenosti u kavezu društvenih konvencija ideoloških, klasnih i rodnih relacija“, zapisao je Hošić o izložbi Uhvaćeni.
Međunarodne nagrade i priznanja Šejla Kamerić dobila je za socijalni komentar i dirljivu intimnost kojom su prožeti njeni radovi nastali na temelju ličnih iskustava, sjećanja i snova, ali i dubokog osjećaja empatije. Šejla Kamerić je 2011. primila nagradu Evropske kulturne fondacije (ECF Princess Margriet Award for Culture) za kulturne raznolikosti. Sudjelovala je na bezbroj međunarodnih izložbi, a njena umjetnička djela dio su prestižnih kolekcija važnih evropskih umjetničkih institucija, kao što su: TATE Modern u Londonu, Musée d’Art Moderne de la Ville u Parizu, MACBA – Muzej savremene umjetnosti u Barceloni, Muzej Boijmans Van Beuningen u Rotterdamu, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Kontakt Collection u Austriji ERSTE Collection u Beču, ArtTelekom – Njemačka, Vehbi Koç zaklada u Istanbulu i druge.
