Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala: Film je medij koji pokazuje kompleksnu sliku ljudskog stanja

Razgovarala: Elma Hodžić
Naslovna fotografija: Edvin Kalić

Jovan Marjanović je rođen u Sarajevu 1980. godine. Preko 25 godina radi na Sarajevo Film Festivalu, jednom od najznačajnijih filmskih festivala u ovom dijelu Evrope. Direktorom SFF-a imenovan je 2022. godine. Producent je višestruko nagrađivanih filmova, bio je savjetnik i član žirija nekoliko svjetskih filmskih festivala i instituta (Doha Film Institut, Torino Film Lab, Sam Spiegel FilmLab Jerusalem, Visions du Réel u Švicarskoj). Magistrirao je menadžment sa specijalizacijom za filmsku industriju na Cass Business School City Univerziteta u Londonu, Velika Britanija (2008.). Predstavnik je Bosne i Hercegovine u Upravnom odboru fondacije Vijeća Evrope za podršku evropskoj kinematografskoj koprodukciji – Eurimages.

Godine 2019. Sam Spiegel International Film Lab dodijelio mu je The Almost 40 Award, nagradu koja se dodjeljuje za doprinos svjetskoj kinematografiji. Priznanje mu je uručeno u Jerusalemu, a internacionalni žiri iz SAD-a, Njemačke, Kanade i Izraela, jednoglasno je glasao za Marjanovića. The Almost 40 Award je priznanje koje se dodjeljuje inspirativnim i inovativnim osobama koje su postigle izuzetne rezultate u oblastima obrazovanja, finansiranja produkcije i promocije filma, osobama koje u svojim kasnim 30-im ili ranim 40-im godinama čine značajan iskorak u djelovanju i promjenama u svojoj zemlji ili regiji.

“Sa strašću prema filmu i emocijama koje stalno ulaže, Jovan je faktor promjene bosanskog, balkanskog i evropskog filma“, navedeno je u obrazloženju pomenute nagrade.

Jovan Marjanović je šef katedre i vanredni profesor na Odsjeku za produkciju i menadžment na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu. Producirao je niz nagrađivanih kratkih, dokumentarnih i igranih filmova, među kojima i “1395 dana bez crvene” (2010), “Mostovi Sarajeva” (2014), “It Must Be Heaven” (2019), „Deset u pola“ (2021), “Trougao tuge” (2022) i “Club Zero” (2023).

Film kao nasušna ljudska potreba

Kako započinje Vaša povezanost sa filmom kao umjetnošću?

Moji počeci u vezi sa filmom su, u stvari, izgledali slično kao i moj posao u filmskoj industriji danas. U srednjoj školi vodio sam kino klub koji se bavio projekcijama filmova za učenike internata subotom navečer. Radio sam na programiranju filmova i organizaciji rada kino kluba. U isto vrijeme, nas nekoliko koji smo bili okupljeni oko tog kluba, tada smo snimili i prvi amaterski ali dugometražni film. Ja sam bio zadužen za drugu kameru i specijalne efekte. Tako su mi i produkcija i programiranje oduvijek bili bliski, nešto na što sam orijentiran i danas, i čemu sam bio i ostao posvećen.

Šta je za Vas film?

Film je za mene medij koji još uvijek može na najdublji način, najvećem broju ljudi, prikazati kompleksnu sliku ljudskog stanja.

Pred kojim izazovima ste se našli u procesu preuzimanja direktorske pozicije Sarajevo Film Festivala?

Najveći izazov svakako je bila pandemija korona virusa 2020. godine, i to je naravno bio izazov ne samo za organizaciju festivala, nego za sve segmente života u tom periodu. Prebacivanje Festivala u “online” format u toj godini u kojoj sam bio ko-direktor s Mirsadom Purivatrom, vjerovatno je bio najveći izazov, ali ni godina poslije, koja je još bila uvijek pandemijska, nije bila puno lakša. Mi smo na Festivalu i prije radili na razvijanju digitalnih servisa, ali ti su nas izazovi koronavirusa potaknuli, sigurno pet godina unaprijed, da već tada digitalne alate razvijemo do potpuno novog nivoa. Istovremeno, ti su izazovi još jednom pokazali značaj međuljudskog kontakta i značaj festivala kao mjesta okupljanja, kao tačke susreta, na kojima uživo zajedno gledamo filmove i razgovaramo o njima. Još jednom se pokazala moć filma kao medija, kao nasušne ljudske potrebe i činjenica koliko je zajedničko iskustvo gledanja filma važno ljudima kao društvenim bićima. Ono što je bio izazov tih pandemijskih godina, je istovremeno bila i najveća prilika: da shvatimo koliko su festivali važni; da, na kraju krajeva, i sami sebi potvrdimo koliko je značajno to što radimo.

Sarajevo Film Festival kao mjesto uspostavljanja vrijednosti

Šta je, po Vašem mišljenju, specifikum Sarajevo Film Festivala? Po čemu je ovaj festival drugačiji od ostalih?

Postoji jako puno festivala koji imaju snažan razlog za svoje postojanje, kao i oni koji baš i nemaju. Sarajevo Film Festival je jedan od onih koji ima jako snažan razlog za svoje postojanje, prije svega iz same njegove priče o nastanku. Sarajevo Film Festival pokrenulo je udruženje Obala Art Centar u opkoljenom Sarajevu: prvo izdanje je nazvano Prvi ljetni filmski festival Sarajevo 95. To je prvo izdanje, zbog ofanzive na Sarajevo, umjesto u ljeto, održano od 27. oktobra do 5. novembra 1995. godine, i bez obzira na vremensku razliku zadržao je naziv Prvi ljetni filmski festival. I u svom drugom izdanju, Sarajevo Film Festival se održao u poratnom periodu, ali je od početka služio za povezivanje između svih ljudi na ovim prostorima, za ponovno sagledavanje nakon ratne kataklizme gdje se, kada su kultura i film u pitanju, nalazimo u cijeloj ovoj regiji. I prije samog pokretanja festivala 1995. godine, u organizaciji Obale su održavani različiti programi u opkoljenom Sarajevu – od izložbi među kojima se izdvaja „Svjedoci postojanja“, do pokretanja prvog ratnog kina Apollo u februaru 1993. godine, do organizacije raznih sedmica filma i retrospektive svjetskih festivala… Sve te Obaline aktivnosti rezultirale su pokretanjem Sarajevo Film Festivala. Od samog početka, Obala je u organizaciji svih tih događaja, u takvim apokaliptičnim uvjetima, naglašavala važnost „zajedničkog dijeljenja radosti gledanja i otkrivanja novog, gdje upravo tu prestaje preživljavanje i počinje življenje, a organizovani programi su sačinjeni u slavu dostojanstva filmske umjetnosti i slavu života dostojnog čovjeka“. Prvo izdanje festivala u organizaciji Obala Art Centra održano je u Bosanskom kulturnom centru, gdje je danas glavni Festivalski centar. Te 1995. godine, u 12 dana prikazano je 37 filmova iz 15 država, svaku noć u punoj sali BKC-a, festival je privukao 15.000 ljudi i značajne goste iz svijeta filma, kao što su Leox Carax, Alfonso Cuarón, Marco Müller i drugi. To je pokazalo potrebu jednog kruga kreativnih ljudi da okupe druge ljude i da s njima kroz film podijele svoju sliku svijeta, čak i u najtežim trenucima, jer to je očigledno osnovna ljudska potreba. Na tim temeljima počiva Sarajevo Film Festival, a danas vidimo u što se razvio gotovo tri decenije poslije. Po vremenu u kojem je nastao i na temeljima koje je Obala Art Centar postavila, razlikuje se od svih i, kao takav, naš festival i dalje ima jako snažan razlog za postojanje.

Možete li podijeliti sa nama neki detalj iz bogate historije Sarajevo Film Festivala koji Vam je ostao u sjećanju kao historijski trenutak – ili kao trenutak vrijedan pažnje?

Sigurno da ih ima mnogo u 25 godina koliko ja radim na Festivalu i uz prve godine postojanja Festivala koje su, kao što sam već spomenuo, bile istorijske. Jedan od trenutaka koji je bio istorijski jeste pokretanje prvog ljetnog kina – kina Open Air – koje je počelo s radom na drugom izdanju Sarajevo Film Festivala, 1996. godine. Nakon četiri godine opsade Sarajeva, mogućnost da se ljudi bez straha u većem broju okupe i gledaju zajedno filmove na otvorenom, u ljetnom kinu, bio je istorijski trenutak, važan za veliki broj ljudi. To je također nešto što nas i dalje vodi, a ljetno kino Open Air i danas je generacijama i generacijama naše publike jedna od omiljenih festivalskih lokacija.

Festival se uvijek trudi biti mjesto uspostavljanja novih vrijednosti. Iz novije istorije Festivala, mogu izdvojiti potpisivanje Sarajevske deklaracije o rodnoj ravnopravnosti u Evropskoj filmskoj industriji 2015. godine, kao opredijeljenje posvećenosti borbi za rodnu ravnopravnost.

Uz to, od ranih 2000-ih u vrijeme kad su međunarodne koprodukcije u regionu bile incident, Festival je kroz svoj CineLink segment bio platforma za uspostavljanje i razvoj regionalnih koprodukcija, koje su danas vodeći način financiranja filmske industrije u regiji. To su samo neki od trenutaka koje pamtim kao istorijske, naše inicijative koje su tek kasnije pokrenute i zaživjele u nekim puno bogatijim državama, manje opterećenim prošlošću i s manje problema.

Tri ključna segmenta Sarajevo Film Festivala: Programiranje, industrija i edukacija, filmsko obrazovanje

Kako danas funkcionira Festival? Šta nam to donosite u Sarajevo ove godine?

Sarajevo Film Festival i ove godine donosi izuzetno kvalitetan program, to je ono po čemu smo prepoznatljivi. U Sarajevo dovodi više od 2000 filmskih profesionalaca, više od 700 predstavnika medija iz 35 zemalja i okuplja oko 100.000 gledatelja na projekcijama u osam dana održavanja.

I danas funkcionira na isti način – ima prepoznatljiv i priznat koncept kao međunarodni festival s jasnim fokusom na filmsku industriju Jugoistočne Evrope, čija je platforma za otkrivanje, promociju i razvoj.

Tri su ključna segmenta Festivala. Jedan je programiranje: Festival ima 18 programa, od kojih pet takmičarskih, a filmovi se prikazuju na 20 kino platana u 13 dvorana te online putem VOD platforme Kino Meeting Point OnDemand. Drugi segment je industrija i edukacija, što Festival pokriva svojim programima CineLink Industry Days i Talents Sarajevo. Oba su ova segmenta integrirana i održavaju se paralelno tokom trajanja festivala, a sve kulminira svečanom dodjelom nagrada. Treći stup Sarajevo Film Festivala je filmsko obrazovanje, platforma CineSchool namijenjena mladoj publici od 12 do 14 godina koja ima za cilj promovirati i educirati o filmu u Bosni i Hercegovini tokom cijele godine. Kao rezultat toga, Sarajevo Film Festival istovremeno privlači široki krug lokalne i međunarodne publike te otkriva, podržava i promovira regionalne filmske autore. Uz sve to, široka mreža međunarodnih partnerstava Festivala služi kao pristupna tačka drugim europskim i globalnim tržištima za širu audiovizualnu industriju u regiji.

Već 29 godina Sarajevo Film Festival živi prema svom motu “Vraćanje našoj zajednici”. Sada nas to potiče da promičemo promjene u društvenoj svijesti, potrebne za postizanje poboljšanih ekoloških standarda i praksi, kako lokalno tako i globalno.

Film kao ogledalo stanja svijesti

Za bosanskohercegovačko društvo je od velike važnosti program Sarajevo Film Festivala koji obrađuje teme u vezi sa pitanjima suočavanja sa prošlošću. Kako danas, u jeku još jednog rata na evropskom tlu, govoriti o konfliktu i njegovim posljedicama? Može li nam film pomoći da govorimo o teškim temama – može li umjetnost biti ljekovita?

Može, sigurno. Festival upravo zbog priče o svom nastanku koju sam dijelom ispričao i koja je puno šira, zauzima važan stav kada su u pitanju teme ljudskih prava i suočavanja s prošlošću. Tim se temama Festival bavi na jako ozbiljan način i uvijek su, pa tako i sada, zauzimale bitan dio našeg programa i, nažalost, ne samo ratovima na području Evrope nego i ratovima koji ne prestaju na svim drugim područjima konstantno. To je nešto s čime se čovječanstvo kontinuirano mora suočavati i Festival kao što je naš ima odgovornost da nastavi inzistirati na tim temama. Film i kultura su, u povijesti čovječanstva i kao što smo vidjeli i od prvih dana našeg Festivala, prijeka ljudska potreba i ogledalo stanja duha svijesti ljudskog postojanja. To su teme koje ne smiju biti zanemarene i važne su kao kontrast površnosti: festivali su rijetka mjesta gdje se može ići u dubinu i sa ovakvim temama proširiti diskurs svijesti i djelovanja.

Na koji način Sarajevo Film Festival pomaže domaću kinematografiju? Koji su izazovi pred kojima se filmski radnici u Bosni i Hercegovini nerijetko nalaze?

Festival je prozor u svijet za filmsku industriju u BiH i jedan od četiri nosioca kinematografije u Bosni i Hercegovini, uz ustanove koje se bave edukacijom, Ministarstva i Fondacije koji se bave financiranjem filma, uz javne servise i društveno odgovorne kompanije, među kojima se BH Telecom svojim ulaganjem značajno uključio u domaću produkciju. Bilo bi dobro da su svi ovi stubovi kinematografije u zemlji uvijek na najvišem nivou. Trenutno su to Festival i BH Telecom koji pokazuje kako dobro osmišljeno strateško djelovanje može brzo promijeniti kompletnu paradigmu cijele jedne privredne grane, u ovom slučaju bh. kinematogafije. Otkako je BH Telecom ušao u posao sa filmskim i TV sadržajem, domaća proizvodnja je učetverostručena, ostvarena je potpuna zaposlenost u sektoru, a interes domaće publike za domaći proizvod se vratio.

Sarajevo Film Festival posebno služi kao platforma za regionalni i međunarodni plasman domaćeg sadržaja i već vidimo vrlo osjetne proboje i na strana tržišta, prije svega sadržaja koji proizvodi BH Telecom. Javni servisi nalaze se u teškoj situaciji, nadam se da će ojačati i preuzeti svoju ulogu, a institucije koje se bave obrazovanjem u ovom sektoru također se trebaju na određen način osavremeniti i pronaći module za obrazovanje novih kadrova koji će biti spremni da iskoriste i prilike i nedostatke koje trenutno imamo u industriji.

Trenutni izazovi su manjak profesionalaca za sadašnju produkciju, neka su zanimanja potpuno nestala, i utoliko smatram da su nam potrebni i novi kadrovi i prekvalifikacija nekih zanimanja.

Koji su planovi za širenje i obogaćivanje festivalskog programa – i, više od toga, djelovanja Sarajevo Film Festivala?

Sarajevo Film Festival stalno mora da bude relevantan za filmsku industriju, ne samo u BiH, nego i u regiji na kojoj je naš fokus. Naš stalni princip je da predvidimo ono što će u sljedećih četiri, pet godina biti relevantno u filmskoj industriji i to odmah inkorporiramo i unaprijedimo kroz naše djelovanje. Tako smo se do sada održali, a planiramo i dalje. U posljednjem periodu fokus je bio na visokokvalitetnim TV serijama, čija je produkcija u regiji u ovom periodu postala dominantna. Taj inicijalni period produkcije serija u kojem su pojedinačni TV servisi i telekom operateri proizvodili svoje serije za svoje kanale, pretpostavljamo da je na izmaku. Novi period donosi nove izazove – vjerujem da slijedi period koprodukcija serija između televizija i telekoma u regiji, kako bi se stvorili veći financijski kapaciteti i kako bi se viši budžeti serija mogli isfinancirati.

Kada je u pitanju institucionalno djelovanje, Sarajevo Film Festival je prije tri godine okupio više od 450 profesionalaca iz regije koji glasaju za nominacije, a onda i dobitnike nagrada za najbolja ostvarenja u TV serijama. Od ove godine uspostavljamo i godišnje nagrade za regionalne filmove, koji će se birati po istom principu, i čija će prva dodjela biti održana u januaru 2024. na Jahorini. Očekujemo da će glasačko tijelo do tada rasti: očekuje se prijem novih članova i postepena transformacija ovog neformalnog tijela u Regionalnu filmsku i TV akademiju. Ta Akademija će pored odlučivanja o godišnjim nagradama, na sebe preuzeti i ideju prenosa znanja i iskustava na novu generaciju filmskih i TV profesionalaca te služiti promociji i zaštiti struke u cijeloj regiji. To je ujedno i odgovor na neka od Vaših pitanja i kada je riječ o izazovima i misiji Sarajevo Film Festivala. Ponosni smo na to.

29. Sarajevo Film Festival bit će održan od 11. do 18. augusta 2023. godine.