Piše: Klementina Nuk-Vuković, psihologinja
Dešava li vam se nekada da se uhvatite u razmišljanjima o vašim mladalačkim snovima, koji se nekako baš nisu ostvarili, da su se vaši nekadašnji ideali rastopili, prijateljstva razvodnila, ili vas jednostavno povremeno obuzme osjećaj iznenadne praznine ili nezadovoljstva? Misao o davanju otkaza vam nije užasavajuća i možete se zamisliti da uzgajate životinje na nekoj farmi, ili da vozite reli utrke po svjetskim pustarama do kraja života?
Ako se u bilo čemu od ovoga prepoznajete, možda upravo imate simptome nečega što se uobičajeno naziva “krizom srednjih godina”. Dosta je uvriježen stereotip da ljudi srednjih godina, iz straha pred drugom polovinom života u koju su kročili, nizom promjena – od iznenadnih novih ljubavnih priča do skupih automobila, odnosno naglim promjenama životnog stila – pokušavaju dati smisao i novu dimenziju svojim životima. Navedeno se češće odnosi na muškarce nego na žene, međutim, istraživanja srednje životne dobi i promjena koje se dešavaju, kako je i za očekivati, ukazuju da se niz promjena u doživljavanju i ponašanju odnosi na oba spola.
Mnogi će na ovo reći da je “kriza srednjih godina” kulturološki konstrukt, kojeg se ne može povezati sa stvarnim simptomima, ali je činjenica da većina ljudi prođe kroz fazu života kada preispituju svoju situaciju, životne prioritete i buduće planove. Uopće, točno odrediti koji period života je srednja dob, kao i definirati promjene koje ga prate, gotovo je nemoguće uzevši u obzir mnoštvo faktora koji čine različite životne uloge i različita životna iskustva.
Često se osobe iste kronološke dobi nalaze u različitim životnim fazama u pogledu obiteljskih ili radnih uloga. Primjerice, netko iste dobi može po prvi put postati roditelj, dok netko drugi iste dobi može imati i unuke, a netko može tada ili još ranije donijeti odluku da neće imati djecu. Ovakva različita životna iskustva i uloge, barem djelomično, utječu i na doživljavanje sebe u srednjoj dobi. Srednje godine također nose neizostavno znanje i iskustvo, umirene ili prihvaćene emocije, iskristalizirane važne stvari i životne prioritete.
Ipak je vjerojatnije da su uobičajeni “trigeri” kriza veliki životni događaji, kao npr. gubici bliskih osoba, bolest, razvod, gubitak posla, novo zaposlenje, preseljenja i sl., što nije nužno povezano sa životnom dobi. Također, karakteristično za ovaj period (kao i za druge razvojne periode) su promjene u stavovima, osjećajima i ponašanju koji se ponekad samo “uvuku” i iznenade svoje “vlasnike”. Najčešće ovakve promjene uzrokuju novo “slaganje kockica” koje prođe bez kriza, bar u intenzivnom obliku.
Osim toga, kriza se, kao i u svim drugim periodima života, može uvući i polako, bez “na prvu” vidljivog ili očekivanog razloga. Psihološko prilagođavanje tijekom srednje dobi nužno je za razvoj osobnosti i prirodno je kao i niz drugih promjena tijekom života. Kao i svaka druga tranzicija, uzburka emocije, ali donosi i veću povezanost sa sobom i bolje poznavanje sebe, a time sigurno i mogućnost dubljeg uživanja u svakom danu. Kriza srednjih godina može se, na taj način, promatrati i kao životna prilika da neke stvari preusmjerimo, da sebi pomognemo da budemo sretniji i zadovoljniji.
Spremnost za rad na sebi i razumijevanje tog procesa čine lakšim izlazak iz krize koliko god ona ozbiljna i bolna bila. S druge strane, ako se ne prilagodimo i povežemo sa samim sobom, možemo ostati u krugu stalnog nezadovoljstva. Ako ostanemo nezadovoljni, razvijamo niz obrambenih mehanizama koji će nas zasigurno udaljiti od nas samih. Neki od njih koje čvrsto “prigrlimo” su: nasilje, veličanje materijalnih vrijednosti, cinizam, arogancija. Na taj način postajemo bjegunci od samih sebe, svojih želja, potreba i svih silnih vlastitih mogućnosti koje svi imamo.
Krizu srednjih godina ne treba shvatiti kao nešto nužno loše; ona može biti veliki poticaj da se vratimo sebi, svojim vrijednostima, stavovima i osobama koje nam istinski znače. Tako gledano, kriza srednjih godina zapravo treba biti cjeloživotna filozofija, koja nam kroz propitivanje svakodnevnih životnih izbora omogućava da sve što radimo usklađujemo sa našim stvarnim potrebama, idealima i očekivanjima.
