Piše: Duška Amidžić

Lana Pudar rođena je 19. januara 2006. godine u Mostaru. Učenica je devetog razreda VI osnovne škole u Mostaru. Odlična je učenica s prosjekom ocjena 5. Plivanjem se počela baviti s pet godina. Višestruka je državna prvakinja i rekorderka Bosne i Hercegovine u više disciplina i više kategorija. Osvojila je preko 600 medalja i više od 50 pehara na raznim mitinzima i prvenstvima. Do sada je zabilježila jedan nastup za reprezentaciju BiH 2019. godine, gdje je na prvenstvu Mediterana u plivanju, koje je održano u Bugarskoj, osvojila drugo mjesto u disciplini 100 metara delfin, što je najbolji rezultat od osamostaljenja Bosne i Hercegovine. Od 2016. godine svake godine je proglašavana za najbolju sportašicu grada Mostara u svojoj kategoriji, a u 2020. godini proglašena je za najbolju mladu sportašicu BiH u izboru Nezavisnih novina i Olimpijskog komiteta BiH. Prva je i jedina plivačica iz BiH koja je uspjela ostvariti A olimpijsku normu, čime je izborila učešće na olimpijskim igrama u Tokiju. Njen rezultat u disciplini 100 metara delfin od 57.37, koji je isplivala u Beogradu i s kojim je ostvarila A olimpijsku normu, drugo je najbolje vrijeme u svijetu u 2021. godini i ovaj rezultat je postavio na prvo mjesto najboljih plivačica do 17 godina u Europi… Nakon ovako impresivne biografije djevojke koja ima petnaest godina, možemo samo reći da nam je čast što je, i pored svih obaveza i napornih treninga, pristala razgovarati za Urban magazin o sebi, svojim uspjesima, planovima i učešću na Olimpijadi u Tokiju.

Rezultatom 57.37 sekundi na 100 m leptir, koji ste isplivali na prvenstvu Srbije, na prošlim olimpijskim igrama plasirali biste se u finale. Vaš rezultat je najvrijedniji plivački rezultat u historiji bh. plivanja. S ovim rezultatom ostvarili ste A olimpijsku normu u disciplini 100 m leptir. U Beogradu ste, kako ste rekli, „ostvarili ono po šta ste došli“. Sada su pred Vama novi izazovi.

Postala sam i sama svjesna kakav smo rezultat ja i moji treneri napravili i samim tim to me čini još ponosnijom. Pripreme su vrlo teške, ali na to sam navikla i znam šta me sve očekuje u narednom periodu. Moje će biti da dam sve od sebe i da ispunim sve ono što treneri stave pred mene i vjerujem da dobri rezultati neće izostati.

Svojim uspjesima pobudili ste pažnju evropske i svjetske javnosti. Evropska plivačka federacija (LEN) objavila je listu najboljih takmičarki do 17 godina, formiranu na osnovu njihovih rezultata. Vi se nalazite na prvom mjestu. To je sigurno veoma važno za Vašu dalju karijeru.

Iza ovih rezultata stoji težak i mukotrpan rad, a sve ovo će mi sasvim sigurno dati još jedan dodatni motiv da nastavim raditi još jače i još kvalitetnije. U svakom slučaju, ponosna sam na ovaj rezultat i lijepo je vidjeti da se sav trud i rad iz prethodnog perioda isplatio.

Najbolja sportašica grada Mostara za 2017. godinu u kategoriji kadetkinja, tri državna rekorda, četrnaest puta prvakinja države… Teško je nabrojati sve Vaše dosadašnje uspjehe i nagrade. Kako je moguće da tako mlada osoba sve to postigne, to bi moglo stati u jedan cijeli život, a imate samo 15 godina…

Pored talenta koji je neophodan da bi se mogli postići vrhunski rezultati, težak i mukotrpan rad, disciplina, organizovanost, jak karakter vrijednosti su koje su univerzalne za sve ljude koji se bave sportom. Također, volim ovo što radim, vjerujem u sebe i svoje trenere, hvala Bogu nemam nikakvih zdravstvenih poteškoća što se tiče povreda i mislim da je sve ovo jedna formula za uspjeh ne samo u sportu nego i u svakoj branši. Imam sreću i da sam okružena ljudima koji znaju raditi svoj posao na najbolji mogući način, da imam prekrasnu porodicu, divne prijatelje, i sve to mi daje snagu da se plivanjem bavim na ovako kvalitetan način.

Postoji li neki moto koji Vas vodi ka daljem ostvarivanju ciljeva? Šta sebi kažete i kako sebe bodrite prije nekog važnog takmičenja?

Nema tu nekog posebnog rituala i razmišljanja. Jednostavno nastojim što bolje odraditi ono što mi treneri daju kao zadatak. Svakako mi je glavni motiv želja da postignem što bolje rezultate. A shvatila sam već odavno da se uspjesi, medalje i pehari postižu na treninzima, a na takmičenjima se samo ubiru plodovi tog rada.

Imate mnogo fanova svih generacija. To potvrđuje i broj Vaših pratilaca na Instagramu. Je li Vam to stvara radost, ili je pomalo i opterećenje?

Simpatično mi je sve ovo. Iskreno, ne razmišljam o sebi na takav način, ali lijepo je osjetiti podršku i ljubav koju imam proteklih dana. Mada, s druge strane, iskreno, nisam navikla na svu tu pažnju i za mene je sve ovo nešto novo. Srećom, imam maksimalno razumijevanje ljudi iz mog kluba koji su zaduženi za odnose s javnošću, tako da su i moja medijska obraćanja svedena na jednu razumnu mjeru.

Bosanskohercegovačke vlasti, Olimpijski komitet, Central Osiguranje, čije ste zaštitno lice, prepoznali su Vaše vrijednosti. Vjerujemo da Vam je ova vrsta podrške neophodna i da Vam olakšava dalji put ka uspjehu.

Do ovog rezultata iz Beograda, gdje sam ostvarila A olimpijsku normu, neke značajnije podrške od države nije bilo. Nakon ovog rezultata svakako da očekujem značajnu pomoć države, jer želim predstaviti svoju državu na najbolji mogući način i nadam se da ću imati za to sve potrebne preduslove. Ne bi bilo uredu da ne kažem da je ta podrška značajno veća i da su se nakon ovog rezultata gotovo sve razine vlasti manje-više uključile da podrže klub i mene u spremanju za ciklus priprema za predstojeće Olimpijske igre u Tokiju. Pored sponzora koje ste naveli, svakako moram istaći i Hifa Petrol, čiji sam stipendista postala i prije ovog rezultata iz Beograda. BH Telecom i Lutrija BiH su se također uključili u finansiranje mojih priprema za Tokio.

Isto tako, veliku zahvalnost dugujem ministru sporta i kulture Kantona Sarajevo Samiru Avdiću, kao i dogradonačelnici Sarajeva Anji Margetić, koji su se zaista istinski uključili u pružanje podrške za moj budući plivački razvoj. Posebno mi je drago što imam veliku podršku Plivačkog saveza Federacije BiH i Plivačkog saveza BiH u svemu ovome i što se istinski trude da mi budu maksimalno na dispoziciji vezano za moje trenažne i takmičarske potrebe.

Otkud ljubav prema plivanju i odluka da mu se posvetite u ovolikoj mjeri? Jeste li uopće očekivali da ćete postići ovako veliki uspjeh?

Mogu slobodno reći da sam se plivanjem počela baviti sasvim slučajno. Roditelji su me 2011. godine, znači s mojih pet godina, upisali u školu plivanja da naučim plivati jer su preko ljeta planirali ići na more sa mnom i s bratom. Već nakon nekoliko treninga treneri su rekli mojim roditeljima da ću se vrlo kratko zadržati u školi plivanja i da me planiraju prebaciti u klub ako sam zainteresovana za plivanje. U međuvremenu, meni se svidjelo plivanje, zavoljela sam društvo, trenere, klub… I tako je to krenulo.

Kada ste počeli ozbiljnije razmišljati o plivačkoj karijeri i ko Vam je najviše pomogao da shvatite svoj potencijal?

Sve je to došlo nekako poprilično spontano. Iskreno, ni sama ne znam kada sam o plivanju počela razmišljati na način kako je to sada slučaj. Sa svakim novim uspjehom, novim dobrim rezultatom, postajala sam sve svjesnija da idem dobrim putem i postajala sam sve ambicioznija u postavljanju novih ciljeva. Moji treneri Alena Ćemalović i Deni Mandić su svakako najviše doprinijeli tome da moja karijera krene ovim putem i na tome sam im neizmjerno zahvalna.

Dolazite iz sportske porodice, Vaš otac Velibor je bio golman FK Velež, danas je uspješan trener. Znači li to da imate punu podršku porodice?

Najvažniji savjeti koje sam dobila od svojih roditelja i koje sam zapamtila su da nikada ne odustajem kada naiđem na prepreke i da budem uporna i istrajna šta god da radim i čime god da se bavim. Inače, kako i dolazim iz sportske porodice, oni imaju veliko razumijevanje za moje sportske obaveze i odlično znaju kako da mi pomognu i olakšaju moje svakodnevno funkcioniranje. Tako da je veliko olakšanje kada imate punu podršku i razumijevanje svoje porodice i kada vam je neko od roditelja bio vrhunski sportista koji razumije kako funkcionira vrhunski sport.

Za vrhunske rezultate u plivanju potrebno je uložiti mnogo truda i vremena. Opišite nam jedan svoj dan.

Otprilike to izgleda ovako: Ustajanje u šest sati, doručak, trening od sedam do pola devet. Odlazak u školu, gdje budem do pola jedan otprilike. Onda dođem kući da nešto jedem, malo se odmorim, i onda imam kondicioni trening oko dva poslijepodne. Potom imam drugi trening u vodi koji traje od četiri do šest poslijepodne. Kad se vratim kući s treninga, malo se odmorim, večeram i onda završavam školske obaveze. Naporno jeste, ali ja zaista uživam u svemu ovome i nije mi ništa teško.

Imate li vremena za druge obaveze, prvenstveno školske? Koliko prostora Vam ostaje za druženje s prijateljima, porodicom…?

Idem u VI osnovnu školu u Mostaru i deveti sam razred. Teško jest, ali to ne bih mogla sama da nemam pomoć ponajprije svoje porodice, pa onda i trenera, razrednice, nastavnika i prijatelja, tako da se uz dobru organizaciju sve može postići. Što se tiče nekih slobodnih aktivnosti, za njih, nažalost, nemam puno vremena, ali svakako gledam da uvijek nađem vremena za svoju porodicu i svoje prijatelje. Kada nemam takmičenja i kada nisam na pripremama vikendom, nastojim da maksimalno iskoristim svoje slobodno vrijeme u druženju s porodicom i prijateljima.

Jeste li se susretali s nekim poteškoćama?

Uspjeh i neuspjeh sastavni su dio života sportaša. Srećom, spoznala sam da su neuspjeh i poraz sastavni dio sporta i da, ako se desi neki poraz ili loš rezultat, to prihvatim na pravi način i iz toga izađem još jača. Ja vjerujem u sebe i u svoje sposobnosti, tako da zaista nemam problem s tim kako da se motivišem nakon nekog rezultata koji me ne zadovolji. Ja volim izazove, volim se takmičiti, uživam u napetim situacijama i upravo tada u pravilu dajem najbolje i najviše od sebe.

Koliko je pandemija uticala na Vaš rad, prevenstveno na treninge i takmičenja?

Bilo je teško vratiti se nakon pauze koju je uzrokovala pandemija. Svi smo bili zatvoreni i bez treninga. Bazen nije radio, a mi smo po povratku morali raditi još bolje i jače kako bismo nadoknadili ono što smo propustili tokom pauze. Ovaj rezultat iz Beograda govori da smo zaista kvalitetno radili treninge i da se pauza nije previse loše odrazila na moje plivačke izvedbe.

Članica ste Plivačkog kluba „Orka“ iz Mostara u kojem redovno trenirate s trenericom „Orke“ Alenom Ćemalović… Koliko često i gdje trenirate? S obzirom na to da plivanje kao sport ne zauzima zasluženo mjesto u našem društvu, imate li sve potrebne uslove za treniranje i pripreme za takmičenja?

Treniram na 25-metarskom Sveučilišnom bazenu u Rodoču. Uslovi su daleko od idealnih, ali ne žalim se i trudim se da te nedostatke nadoknadim svojim zalaganjem na treninzima. O treninzima se brinu moji treneri i oni su zaduženi za taj dio. Treninzi su raznovrsni i dosta teški, ali tako mora da bude ako želim da napredujem. To što Mostar nema Olimpijski bazen daje mi dodatni motiv i ima neku svoju draž da pravim što bolje rezultate i time dokazujem da ništa nije nemoguće, te da uz pravilan rad i vjeru u svoje sposobnosti sve mogu postići. Pa i nadoknaditi lošije infrastrukturalne uslove u kojima radim kada sam u Mostaru.

Mostar nema Olimpijski bazen… Hoće li Vaš uspjeh ubrzati izgradnju bazena koji je ovom
gradu neophodan?

Sigurno je da bih napredovala još više kada bi se u Mostaru izgradio olimpijski bazen i kada ne bih bila prisiljena boraviti van Mostara puno vremena na raznim pripremama. Nakon postignutog rezultata u Beogradu nešto se pokrenulo. Na prijemu kod gradonačelnika Kordića naišli smo na razumijevanje i dobru povratnu reakciju s njegove strane i od njegovih saradnika. Pa vidjet ćemo u narednom periodu šta će se dešavati o ovom pitanju. Valjda ne ostane samo na obećanjima. Iskreno bih voljela da moj rezultat pokrene stvari s mrtve tačke što se tiče izgradnje olimpijskog bazena u Mostaru.

Šta mislite da možete i šta želite postići na Olimpijskim igrama?

Radujem se i jedva čekam Olimpijske igre. Na Olimpijske igre idem da maksimalno uživam, te da skupim iskustvo za sve buduće međunarodne nastupe koji me očekuju. Šta će iz svega toga proisteći, kakav ću rezultat postići, vidjet ćemo. Ja ću biti zadovoljna ako pružim sve od sebe i ako otplivam onoliko koliko najbolje mogu u tom trenutku, a vjerujem da hoću. Koji će to plasman biti, zaista ne bih nagađala, ali vjerujem da se mogu dosta visoko plasirati.

Imate li sportske idole i koga biste voljeli sresti na Olimpijadi u Tokiju?

Što se tiče plivanja, to je definitivno Sarah Sjöström, olimpijska i svjetska prvakinja i rekorderka, koja pliva istu disciplinu kao i ja. Što se tiče sportista iz ostalih sportova, nemam baš nekog idola, ali svakako izuzetno poštujem i respektujem sve rezultate i postignuća koja prave i sportisti iz drugih sportova. U svakom slučaju, na Olimpijske igre u Tokiju idem da pokušam nešto značajno napraviti, a valjda bude i vremena kasnije i za koju sliku sa Sarah Sjöström.

Šta biste željeli postići u daljoj plivačkoj karijeri, koji su Vam planovi za budućnost?

Što se tiče kratkoročnih planova, trenutačno su svi vezani isključivo uz ono što me očekuje u narednom periodu, kako u sportskom smislu tako i u školi. Očekuje me završetak osnovne i upis u srednju školu. Otprilike sam već odlučila da će to biti Druga gimnazija u Mostaru, matematičko-informatički smjer. Bez obzira na sve moje rezultate u plivanju, koji su zaista respektabilni, i toga sam svjesna, škola mi je i dalje na prvome mjestu. Svaka sportska karijera ima određeni rok trajanja, pa sigurno neću dopustiti da sve ovo što mi je plivanje pružilo ne iskoristim na pravi način, a to je da nakon završetka srednje škole upišem neko od prestižnih svjetskih univerziteta te tako sebi pružim i priuštim školovanje na najvišoj razini. Sada mi je plivanje, uz školu, daleko najvažnije, pa se nadam samo da će me 0zaobići povrede i da ću postići maksimalne rezultate u skladu sa svojim mogućnostima. Sasvim sigurno da je naporan put preda mnom i mojim trenerima, ali iskreno mu se radujem jer volim izazove. Vjerujem u sebe i svoje sposobnosti, pa zaista jedva čekam da se oprobam na najvećoj svjetskoj razini.