Piše: Lejla Panjeta

Propaganda – najveći trik đavla

Ono sa čime se nije mogla izboriti, Crkva je usvojila. Drevne prakse i paganski kultovi su stavljeni pod okrilje religijskih praznika, kakvi su Božić (rođenje Sunca) ili Uskrs (uskrsnuće prirode). Ono sa čim se nije mogla izboriti ignorisala je. Tako je astrologija, kao i tarot, preživjela do danas kao zabava za dokone. Crkva je metode demonizacije, glorifikacije i ignorisanja vješto koristila kroz tijelo Sacra Congregacio de Propaganda Fide (Bratstvo za širenje vjere) koju je osnovao papa Grgur XIV 1622. godine. Riječ propaganda potiče od riječi pro, pax, agare i znači „širiti za mir“.

Propaganda je širenje određenog uticaja, prilikom čega mora postojati onaj koji kreira uticaj, što čini iz svoje perspektive i svoje verzije Dobra. Marketing, promocija, reklamna industrija, influenserske i lobističke aktivnosti… sve su ovo denominovane aktivnosti propagande, kroz koje đavo operira u svojim lukavim manipulacijama putem iskušenja ili onoga što danas zovemo bijele laži.

Isusova iskušenja (svijet, tijelo i strah) komparativna su Budinim iskušenjima (odgovornost, požuda i strah). Đavolovim iskušenjima odoljeli su Buda, Isus i Job, za koga je Bog dozvolio Đavolu da ga iskušava skoro kao u nekoj opkladi. Međutim, heroji ne mogu uvijek da mu se suprotstave.

«Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah» (Biblija: Knjiga o Jobu 3:25) Proročanstvo se ostvaruje zahvaljujući sugestibilnosti naše psihe. Self-fulfilling prophecy je jedan od Đavolovih omiljenih trikova. Ukoliko gatara kaže da će se nešto ružno desiti ili ukoliko čovjek ubijedi sebe da je bolestan, to se ostvaruje zahvaljujući ovom himeričnom mehanizmu. Macbeth sam sebe vodi u propast zahvaljujući strahovima i željama koje se obistinjuju kroz moć koje pridaje gatarama. Proročanstvo se ispunjava zahvaljujući strahu i ambiciji.

«Zdravo Macbethe! Glamski tane… tane kodorski… koji poslije bit ćeš kralj!» Ovo proročanstvo vještica upućeno Macbethu, jeste okidač akcije njegovog ostvarivanja u psihološki najvažnijoj i najdubljoj Šekspirovoj tragediji. Njegova tragična krivica je u mehanizmu košmara u koji je zapletena njegova svijest kroz tumačenje ovih riječi prema kojima on stupa u akciju i ostvaruje samoispunjenje zadatih alegorija u proročanstvu. On vjeruje u ovu propagandu, pa u skladu s tim i djeluje. Ubija kralja, ubija svjedoke ubistva i one koji sumnjaju u njega, ubija njihove porodice i prijatelje. Sam izaziva pokolj, jer ne može da pristane da bude čovjek koji je mogao, a nije učinio.

Ovo je pitanje bitka čovjeka 21. vijeka. Sigurno da se u svakom velikom proročanstvu, pa tako i onome o Sudnjem danu, nalazi pokolj kao bitan element zla i patnje, nakon koga dolazi dobro i sreća. To je osnov manipulacije svake religije – patnja na ovom svijetu biće nagrađena blagostanjem na onom. Zvuči baš kao đavolov trik. Dakle, ostvarivanje mogućnosti da nešto bude zavisi od nas. Možemo, ali ne moramo. Ne učinimo li, kajaćemo se. Učinimo li, bićemo krivi. A oni koji ne rade ništa, propuste kompletno iskustvo života. U svakom slučaju, Đavo je na dobitku u ovoj igri.

Đavo u tarotu

Demon, Belzebub, Đavo, Sotona, Lucifer, Tifon, Pluton, Božiji majmun, imena ovog demona svih demona jako je mnogo. Tarotova karta broj 15 nosi ime Đavo. Karte Tarota bile su sumnjive Crkvi, pa ih je Inkvizicije zabranila. Navodno je karte nacrtao sam Đavo i dao im imena. Tarot predstavlja stepenice koje vode do pakla. No, Đavo u Tarotu nije nužno karta zla.

Ova karta predstavlja aroganciju, sebičnost i ponos, kao i neodustajanje od ega, koji može dovesti do negativnih posljedica. Pojedinac sebe sputava svojim ponašanjem ili tvrdoglavošću i onemogućuje daljnje djelovanje ili napredak. Podižu se brane oko pojedinca, tako da se ne može razvijati u emotivnom ili duhovnom smislu. Ljudske figure na karti, vezane lancima simbolizuju ljude koji su pali pod đavolji uticaj. Okovi predstavljaju nemogućnost da se riješi situacija u kojoj se nalaze zbog toga što to sami ne žele. Čovjek je rob materijalnog svijeta. Karta u uspravnom položaju predstavlja krivi put, a u obrnutom romantični odnos koji može rezultirati žrtvovanjem ili psihopatijom. Može se tumačiti i kao BDSM seksualni odnos. Karta može predstavljati degradaciju i propast. Višu silu. Bolest. Iskušenje. Neodlučnost. Vještičarenje. Prema okultizmu ova karta predstavlja dušu svijeta i astralnu svjetlost.

Izgled i tumačenje karte

Figura je prikazana prema grčko-rimskim uzorima i u srednjovjekovnoj tradiciji. Đavo izgleda groteskno, kao mješavina boga Pana i monstruoznih figura sa anglo-saksonskih minijatura iz 10. vijeka. Rogati demon sa krilima šišmiša ili zmaja i kozijim papcima, na nekoj vrsti oltara drži trozubac u jednoj ruci, a drugu ruku dlanom ispruženu prema publici, kao da upozorava. Pozdrav liči na salutiranje Heil Hitler. Oči na trbuhu ukazuju da ovim bićem vlada solarni pleksus čakra, niske pobude i agresija. Do njegovih nogu nalaze se dva humanoidana, ali demonska stvorenja.

Karta Đavla liči na njemačke prikaze figure Sotone iz 10. vijeka. Sotona je prvobitno bio prikazivan kao zmija ili zmaj. Navodno je prije iskušenja zmija imala ruke i noge. S vremenom se antropomorfizirala figura zmije, naglašavajući satirske rogove, guste dlake, kandže, očnjake, rep, bradavice, kozije papke i krila šišmiša.

Ovo je karta magnetizma, nadmoćne volje, razuzdane strast i i libida. Karta genija koji sebi može dopustiti sve, jer za njega ne postoji Dobro i Zlo. Ako je u uspravnom položaju negativna je karta. Ukazuje na opasnost i upozorava na slabost. Savjet je: razvij svoju najskrovitiju želju. Ako je u obrnutom položaju nagovještava rješenje teškoća i oslobođenje od opasnosti. Uputa je: riskiraj i ostvarićeš svoje zamisli. Iz svega navedenog vidi se da izvući Đavla u Tarotu nije strašno. Štaviše, potiče nas da ostavarimo svoje potencijale, što se u vremenu koje živimo smatra ne đavolovim iskušenjem, već prirodnom pokretačkom silom individue u kapitalističkom ekonomskom poretku demokratskom društvenom uređenju.

Vrag i demoni postoje u drevnim, ali i modernim kulturama i religijama. Demoni predstavljaju nesreću i loše zdravlje, a u najgoroj varijanti smrt i zlo. Povezuju se sa tamom i nepoznatim, a hrane se našim strahovima. Sotona je arhetip pakla i muke, koji se antipod Raju i miru. Prema Bibliji, Sotona je suparnik Boga. Kao anđeo Lucifer izbačen je iz Raja zbog neposlušnosti Bogu. Tako je postao simbol zla, majstor obmane i iskušenja. U srednjem vijeku je bio simbol onih koji su se bunili protiv hrišćanstva. Hrišćani su u srednjem vijeku pridavali demonska značenja svemu što su smatrali paganskim, kako bi na druge kulture i vjere bacili loše svjetlo. Trozubac, predmet koji je u hinduizmu bio oružje protiv zla, a u grčkoj se veže sa Posjedona, boga mora, u hrišćanstvo je uveden kao simbol Sotone.

Bafometov pečat je naopako okrenuta petokraka ili pentagram. Tri kraka okrenuta prema dolje simbolizuju odbačeno sveto trojstvo, a dva gornja predstavljaju jarca, rogove kao simbol bluda, čiji vizuelni arhetip potiče od satira i Dionisa, boga seksa i uskrsnuća prirode u proljeće iz Stare Grčke.

Set, egipatsko božanstvo, koje je simbolično zlo, također ima rogove. Sotonizam se razvio iz riječi seitizam, koji označava štovanje Seta. Ahriman je zoroastrijski ekvivalent zla, koji je uticao na pojam demonskog u judaizmu i hrišćanstvu. Također ima rogove. Kćeri demona Mare (demon iskušenja u budizmu) su ekvivalent demonima iz monoteističkih relgijia. Mara je poslao svoje kćeri da Budu ometaju u meditaciji i da ga odvrate od prosvjetljenja. Buda je uspio odoljeti iskušenju i osmisliti svoje učenje. Asure su u hinduizmu bića koja čeznu za moći i sukobljavaju se sa drugim bogovima. Oni nisu simbol zla, već suše, poplave i gladi – nevolje. Raahu je asura kome je odrubljena glava zato što je pio iz čaše besmrtnosti. Progutao je mjesec i sunce i sibolično je vezan za pomrčinu. Sunce i mjesec se nakon eklipse ponovo pojavljuju iz njegovog prerezanog vrata.

Had je bog podzemlja, koji je oteo Persefonu. Demetra se naljutila, pa zemlja nije rađala. Onda je dogovoreno da Persefona izlazi iz podzemlja u proljeće uz pristanak Hada. U Mesopotamiji postoji sedam demona gallu, koji su simboli smrti i tuge, a lutaju noću tražeći žrtve koje će odvući u podzemni svijet.

Demoni se pojavljuju u vjerovanjima mnogih kultura, kao nosioci zla i nesreće. Smatralo se da predstavljaju čovjekovu tamnu stranu. Često su se psihičke kompulsije ili mentalne bolesti objašnjavale uticajem demona. Demoni su nerazdvojno povezani sa praznovjerjem i potrebom da ljudi objasne sebi zašto se na svijetu događaju loše stvari ako je Bog dobar i svemoćan. Simbolika demona, pa tako i đavla se stoga odnosi na borbu dobra i zla. Zapravo, bez zla ne bismo znali šta je dobro.

Manipura – centar iskušenja ega

Tri Budina iskušenja vezana su za prve tri čakre. Ovi energetski vrtlozi u našem tijelu predstavljaju instinkt za preživljavanjem, seksualni nagon i dužnost prema sebi i svijetu u kome smo. Manipura čakra (treća) koja se veže za vertikalni centar tijela, solarni pleksus, na sanskritu znači sjajni dragulj. Dragulj ili kvalitete povezane s ovom čakrom jačaju probavni sustav i dijafragmu. Solarni pleksus fokusira se na snagu i autonomiju metabolizma. Element za solarni pleksus je vatra. Aktiviranje vatre pomaže u probavi hrane. Manipura čakra je centar vitalnosti. Kontrolira našu energetsku ravnotežu kako bi ojačala naše zdravlje. Ova čakra ima učinak poput magneta, privlačeći Pranu – energiju iz Kosmosa. Kao sjedište probavne vatre, ova čakra regulira rad gušterače i probavnih organa.

Ona je takođe centar straha i panike. Kada je u ravnoteži mi smo smireni, nemamo problema sa varenjem briga ili požudom za znanjem ili moći. Ovo je čakra ratnika, a ona se aktivira u odbrani individualnosti. Ovo je čakra borbe i mača. Odbrane svoga i ega. Ova energija je razorna. A pored vatre, simbol joj je ovan, koji ima rogove. Na Tarot karti Đavola, poseban par očiju smješten je na mjestu solarnog pleksusa. Ova čakra je đavolovo mjesto pokreta i vatrene energije.

Campbell za manipuru kaže da je „Energija agresivna. Osvojiti. Konzumirati. Pretvoriti i usmjeriti sve u sebe“. Ovo je čakra u kojoj je smješten naš ego, a kada on očvrsne ostajemo zaglavljeni u ovoj čakri. Pakao je mjesto gdje smo se zaglavili sami sa sobom. To sopstvo, toliko aktuelno u današnjoj kulturi ruši sve pred sobom i ostaje vezano lancima za samog sebe, baš kao što je to prikazano na karti Đavla u Tarotu. Previše svega sebi, pa čak i previše svjetlosti može biti loše. Stara poslovica kaže: „Put do pakla popoločan je dobrim namjerama.“


Đavolova ljubav

Đavolove dobre namjere okrenule su se protiv njega, jer nije uspio da kontroliše manipura vatru u kojoj se ego i sopstvo trebaju odbaciti, da bi se prihvatile dobre i loše stvari. Univerzum nije perfektan, a težnja ka perfekciji i ambicija da se bude najbolji odvela je Đavla u Pakao. Nije njemu tamo lako. Ima jedna sufijska legenda iz Perzije, u kojoj je na zanimljiv način objašnjen Luciferov pad u pakao.

Đavo je bio ljubomoran na čovjeka. Prema islamskoj tradiciji postoje tri vrste bića: anđeli (bića svjetlosti), džini (bića vatre, ali nisu svi od njih loši i demoni) i ljudi (bića zemlje). Ova tri elementa su ono od čega su sačinjene ove tri vrste bića. Ljudi ne mogu vidjeti anđele i džine, jer im to ne dozvoljava priroda građe. Mi smo sačinjeni od karbona. Od gline. Kad nas je Bog napravio tražio je da se glinenom čovjeku poklone svi anđeli. Lucifer je odbio jer nije htio da se klanja ikome osim Bogu.

Lucifer je osuđen na pakao zato što je previše volio Boga. Campbell za Iblisa (islamsko ime za Sotonu) kaže da je Đavo bio najveći Božji ljubavnik. „Standardna perzijska priča kaže da je Bog stvorio anđele i rekao im je da se klanjaju samo Bogu. Zatim je stvorio čovjeka, kojeg je smatrao višim oblikom od anđela, i tražio je od anđela da služe čovjeku. Ali sotona se nije htio pokloniti. Dakle, ovo se tumači u hrišćanskoj tradiciji, kao egoizam Sotone. Ali u ovoj priči, on se nije mogao pokloniti čovjeku, zbog svoje ljubavi prema Bogu, mogao se pokloniti samo Bogu. I tada Bog reče: ‘Idi mi s očiju.’ Najgora od svih boli je paklena muka kao odsutnost voljenog, a to je Bog. Dakle, kako Iblis održava situaciju u paklu? Po sjećanju na odjek Božjeg glasa kada je Bog rekao: ‘Idi dovraga.’ To je veliki znak ljubavi.“

Đavo je odvojen od svoje ljubavi. To je njegov najveći bol. Ne može vidjeti onoga kojeg voli. Živi samo od sjećanja na njegov glas koji je čuo posljednji put.

I šta uradi neko ko je odbačen ili prevaren u ljubavi? Tuguje i usmjeri svu snagu u održanje svog ega i borbu za opstanak vatre u svojoj manipura čakri. Taj tužni bijes pretvori se u pakleni egoizam koji ambicijom i požudom za moći razara i plaši sve oko sebe, lukavošću i propagandom pokušavajući uništiti ono što njegov voljeni voli više od njega. On živi u nama zajedno sa božanskom svjetlošću.

U ovoj bici u solarnom pleksusu pobijedi vuk koga više hranimo. U paraboli o dva vuka, koja se javlja u kulturi Cherokee indijanaca kao i u zen budizmu, u svakom čovjeku se nalaze dva vuka. Jedan je zao, a drugi predstavlja radost, mir, samosvijest, zahvalnost, empatiju, istinu i ljubav. Đavolu se na kraju priče treba zahvaliti zbog toga što bez njega ne bismo vodili bitke u našim životima i spoznali dobro, istinu i ljubav. Iskustvo života najveći je dar koji ne trebamo ignorisati. Ne možemo samo učiniti ništa i čekati. Kako Campbell kaže: „Život nema smisao. Svako od nas je smisao koji trebamo oživjeti.“ Mi ne tražimo smisao u borbi dobra i zla. On je jednostavno sastavni dio života. Ne bi bilo zanimljivo bez svjetlosti i vatre. Campbell je na tragu Sadghuruovog učenja o životu kao iskustvu koje treba u potpunosti proživjeti. Ono što treba da tražimo je zanesenost iskustvom života na koji ne trebamo čekati da se desi, već aktivno učestvovati sa svim mračnim i svijetlim dijelovima naše duše. A za ono loše uvijek ima žrtveni jarac – Đavo nam je kriv.