Razgovarala: Elma Hodžić
Maja Bosnić je stručnjakinja koja već dvije decenije uspješno djeluje na polju javnih finansija, s posebnim fokusom na integraciju rodne ravnopravnosti u procese budžetiranja. Kroz svoju karijeru, koja je započela još dok je bila studentica ekonomije, Maja je bila posvećena demistifikaciji javnih budžeta i omogućavanju građanima da razumiju i utiču na način na koji se njihova sredstva troše. Tokom godina, Maja je radila s različitim međunarodnim organizacijama u zemljama širom svijeta. Stručnost Maje Bosnić u području rodne ravnopravnosti u finansijama prepoznata je na globalnoj sceni. U ovom intervjuu, Maja dijeli svoju inspiraciju, izazove s kojima se susrela u svojoj karijeri, ali i analizira ključne promjene koje vidi u domeni svoje profesije.
Foto: Tess Wallenberg
Možete li nam reći kako je započeo Vaš profesionalni put – i šta Vas je inspirisalo da se fokusirate na integraciju rodnih pitanja u upravljanju javnim finansijama?
Ja sam, kao i mnogi moji vršnjaci i vršnjakinje, počela raditi u projektima podrške razvoju BiH dok sam još studirala. Ti projekti su od početka bili vezani za finansije i javne finansije, jer sam studirala ekonomiju. Moj uski interes je uvijek bio u demistificiranju javnih budžeta, približavanju pitanja javnih finansija građanima, uključivanju građana u razumijevanje i donošenje odluka o finansiranju. Budžet se, naime, puni našim novcem i kao takav treba biti utrošen za naše potrebe. Nažalost, ovog razumijevanja nema uvijek u BiH – mi često potpuno odvajamo javne budžete od činjenice da mi doprinosimo tim budžetima, da je to naš novac… Ovo pitanje sam i istraživala u okviru svog magistarskog rada koji je pokazao jako nizak nivo budžetske transparentnosti i učešća građana u procesu izrade budžeta.
Pitanjima rodne ravnopravnosti i budžeta počela sam se baviti na jednom od projekata koji je finansirala britanska vlada (Strenghtening Public Expenditure management), gdje sam i prvi put čula za ovu temu. Mi, naime, na Ekonomskom fakultetu nikada nismo spomenuli rodnu ravnopravnost, jer se tradicionalno smatra da je to tema nekih drugih nauka, a ne ekonomske. Ovo je naravno pogrešno jer sva pitanja finansija vrlo različito utiču na različite grupe ljudi, pa i u odnosu na njihove mogućnosti ili nemogućnosti koje su rodno zasnovane. Sve analize na kojima sam radila u raznim zemljama pokazale su velike nejednakosti u raspodjeli sredstava, koja se ne prepoznaje i ne može korigovati upravo jer se analize ne rade. Rodne analize…
Poslije rada u BiH i sa UN Women, radila sam sa raznim međunarodnim organizacijama – sa Međunarodnim monetarnim fondom (IMF), Svjetskom bankom, i drugim međunarodnim finansijskim institucijama. Imala sam sreću da sam se našla ”u pravo vrijeme na pravom mjestu” jer su ove institucije počele intenzivnije raditi sa rodnim budžetiranjem kada i ja. Bila sam tako članica radne grupe za razvoj SDG 5 c1 (sustainable development goal 5c1) – financing for gender equality – što je bio zajednički rad UNDP, OECD I UN Women, te okvira za mjerenje rodne odgovornosti finansijskih Sistema (PEFA Gender). Radila sam u raznim zemljama – od Zambije i Indonezije, Kambodže, Karipskih zemalja, Jordana, Maroka… U Ukrajini sam bila team leader najvećeg globalnog projekta iz rodnog budžetiranja (2013-2020), čiji rezultati su i sada vidljivi jer ministarstvo finansija i u ratu radi i traži rodnu analizu. Ovo je posebno vazno danas jer su resursi vise nego ograniceni i vazno je da se pruži podrška onima koji su najviše pogođeni krizom. Bilo mi je, također, jako zanimljivo da su me pozvali da govorim na glavnoj TED sceni – TED Women u Palm Springsu 2021. godine. To je zaista bilo zanimljivo iskustvo, i ovaj govor je vidjelo skoro 2 miliona ljudi, a preveden je na 11 jezika. Tada mi je postalo jasno koliko je ova tema široka i važna i u drugim sektorima, jer su najviše zainteresovani za rodno budžetiranje bili ljudi iz privatnog sektora. Nakon TED-a počela sam da mnogo više sarađujem sa kompanijama i startupima.
Kako balansirate izazove koje donosi rad u međunarodnim projektima sa Vašim osobnim životom i obavezama? Postoji li neki ključni trenutak koji Vas je oblikovao kao profesionalca?
Na pitanje balansa privatnog i poslovnog života nerado odgovaram, budući da se ovo pitanje i dalje jako rijetko postavlja mojim muškim kolegama. U početku sam, kada bi mi postavili ovo pitanje, imala pripremljen odgovor u kom je moj suprug nekako uvijek ispadao veliki heroj jer se bavio svojom djecom često više nego ja, koja sam mnogo putovala … Moje muške kolege se uvijek više pita o njihovim liderskim vještinama i faktorima uspjeha, a nas uvijek dočeka pitanje o balansiranju ”osobnog života”. Ali, evo, da kažem ipak: ne balansiram idealno, niti mi je to ikad bio cilj. Vrlo rano sam shvatila da je taj ideal žene koja je uspješna u poslu, još organiziranija kući, divna, požrtvovana majka, a pri tom nipošto “zapuštena” (odnosno jako njegovana), pri čemu je i društvena, informisana itd… – taj ideal nije nešto čemu težim, nego je naprotiv, opet posljedica patrijarhalnog društva koje nas tome uči. Žena koja sve može i sve treba – ja zaista ne pristajem na taj pritisak. Tako da – ne balansiram. Danas sam bolja u poslu, sutra u nečemu drugom – ali mislim da niti u jednom segmentu svog života nisam idealna (niti mi je to cilj). Evo, ipak sam odgovorila na Vaše pitanje – principi mi nisu jača strana.
Podrška je nešto što se ne zaboravlja
Kao žena koja se bavi temama rodne ravnopravnosti, jeste li naišli na prepreke u svojoj karijeri i kako ste ih prevazišli?
Ja sam prije svega žena koja se bavi javnim finansijama što je oblast u kojoj je i dalje mnogo više muškaraca, posebno muškaraca sa engleskog govornog područja u međunarodnoj sferi bavljenja ovom temom. To je i tema knjige na kojoj sada radim, zajedno sa kolegicama koje također rade u oblasti javnih finansija.
Ali biti u ovoj oblasti i još se baviti uvođenjem rodne ravnopravnosti u budžete je meni uvijek bila velika strast i zadovoljstvo, upravo zato jer znači pomjeranje granica onoga što smo mislili da je posao jednog budžetskog službenika/ce. Nailazila sam, kao i moje kolegice, na prepreke koje se da tiču toga što sam žena, što nisam sa engleskog govornog područja, što, dakle, ne izgledam i ne dijelim isti kontekst kao većina mojih kolega. To je to pitanje ”diversity” koje je često bolje ne potezati. Prevazilaženje je uvijek vezano za prepoznavanje barijera – meni je to bilo lakše zbog teme kojom se bavim. Dakle, meni je u karijeri jako pomoglo to što sam imala sreću da često radim sa zaista fantastičnim kolegama i kolegicama od kojih su mi neki bili pravi mentori. Velika je stvar kada vas za posao preporuči stariji kolega ili kolegica, a meni se to često dešavalo. Ta podrška je nešto što se ne zaboravlja i ja se trudim koliko mogu da pomognem i podržim svoje mlađe kolege/ice- i savjetom i preporukom za posao. Također mi je uvijek puno značila mreža ljudi koje sam upoznavala kroz posao – to dijeljenje znanja, razmjena i podrška su obično dio svih uspješnih priča…I naravno, velika strast za temu ili teme kojima se bavim. Meni je moj posao uvijek bio jako važan i zanimljiv, od uvođenja tema roda u budžet, sada i klimatskih pitanja, pa zatim rad sa bankama i privatnim sektorom u razvoju boljih, rodno odgovornih i ”zelenih” usluga i proizvoda, uvijek mi je bilo zanimljivo otvarati nove teme i truditi se da barem malo učestvujem u pomjeranju granica u finansijama – kako javnim, tako i korporativnim.
TED govornici/e sa prošlogodišnje TED konferencije, gdje je Maja govorila na temu Wealth Inequality
Možete li nam reći više o globalnim programima obuke koje ste dizajnirali i implementirali? Kako ovi programi pomažu u jačanju kapaciteta profesionalaca u oblasti javnih finansija?
Radila sam na raznim programima, što obuke, što razvoja instrumenata za uvođenje, mjerenje i jačanje budžetskih procesa. Moj glavni projekat u Ukrajini, šest godina do 2021. godine, pomogao je da Ukrajina i danas ima rodno odgovorni budžetski sistem. Onda, tu je i Sustainable development goals, PEFA gender (gore objašnjeno). Ogroman je značaj obuke kako finansijskih stručnjaka tako i studenata u novim područjima javnih finansija – climate responsive PFM, gender responsive PFM.
Sada često radim sa kompanijama. Radimo analize AI algoritama kako bi bili bias-free, radimo sa bankama u razvoju specifičnih bankarskih proizvoda za žene poduzetnice. Radimo ove analize za kompanije u okviru sustainability reporting and strategizing.
Trenutno u okviru kompanije Claim.Impact, zajedno sa partnericom Mersihom Čaušević Podžić, radimo kao consultancy hub na svim ovim pitanjima. Jer smo naučile da treba raditi sa različitim sektorima – ako želimo zaista ostvariti rezultat (u smislu održivog i fer razvoja), onda jedino vrijedi ”all hands on deck” pristup i rad sa svim sektorima.
Trening centar Međunarodnog monetarnog fonda (IMF) u Indiji, 2017.
Koji su, po Vašem mišljenju, najvažniji problemi u javnim finansijama danas?
Netransparentnost (IBP), budžeti i javne finansije su politički instrument, to je možda glavni problem – ali je to i priroda javnih budžeta. Novac služi za realizaciju politika, ali služi i za prikupljanje političkih poena što recimo dobro vidimo sada u Americi. Veliki nivo javnog duga, ali i donošenje odluka koji nisu u skladu sa glavnim strateškim prioritetima. Taj diskonekt politika i stvarnih izdvajanja je uvijek veliki problem.
U smislu mog posla, najveći je problem da mi ne vidimo da su pitanja roda zapravo pitanja naših mogućnosti ili nemogućnosti pristupa tim istim sredstvima i ostvarivanju rezultata. 143 zemlje imaju ravnopravnost u svojim ustavima, tako da u startu javna sredstva trebaju biti ravnopravno raspodijeljena, ovo ne bi trebalo biti pitanje ubjeđivanja ili neke radikalne feminističke misli – nego dio glavnog procesa planiranja i budžetiranja. Sve analize u koje sam bila uključena u svim zemljama u kojima sam radila su pokazale da nemaju svi isti pristup javnim sredstvima, često su žene isključene iz recimo programa zapošljavanja, odgovora na klimatske promjene, itd… jednostavno zato jer se ne prikupljaju dovoljno dobri podaci koji će pokazati da različite grupe imaju različite potrebe i različite okolnosti. Mi budžetiramo ”na slijepo”- kao da svi imamo iste potrebe… to je u biti jedan od najvećih izazova, pomoći ministarstvima da urade analizu stvarnih potreba građana, gender analizu. Ali to nije uvijek lako, jer budžet nije samo tehnički instrument, on je kao što sam već rekla vrlo političan, a pitanja ravnopravnosti tu dodaju još jednu dimenziju. Ali važnu.
Grupa za razvoj metodologije SDG 5c1 (Cilj održivog razvitka 5c1), Njujork 2016.
Povećanje profita ne može biti jedini cilj
Vaš rad sa međunarodnim organizacijama daje Vam jedinstven uvid u različite političke i ekonomske sisteme. Koje zemlje ili regije smatrate najnaprednijima u integraciji rodne ravnopravnosti u javne financije?
Više of 100 zemalja na svijetu radi na pitanjima rodno odgovornih budžeta. Tu su zemlje ”global north” i ”global south”, ako ćemo ih tako dijeliti. Neki od najboljih rezultata u RoBu dolaze recimo iz Južne Afrike, Ruande, pa onda Australije, Kanade, Austrije, regiona Brisela. Švedska, u kojoj i sama živim i radim, je poznata po uključivanju rodnih pitanja u sve politike, pa tako i budžete. Moram istaći da i naše zemlje već dugi niz godina rade na ovom pitanju, uz podršku UN Women. I sama sam radila sa UN Women prije 15 godina u BiH. Budžetske reforme su generalno teške i spore, radi se o novcu pa je biti konzervativan i oprezan vrlo uobičajeno (ili bi trebalo tako biti) tako da rodno budžetiranje ide sporo i u BiH, ali ipak napreduje.
Sa ambasadorom Švedske u Ukrajini, Martinom Hagströmom, i ministricom finansija Oksanom Markarovom, Kijev, 2017.
Koje su najveće promjene koje ste primijetili u Vašem profesionalnom krugu – i kako mislite da će se Vaša struka razvijati u narednim godinama?
Glavna promjena je da manje odvajamo tehničke od socijalnih nauka, pitanja roda i ljudskih prava ulaze u razvoj vještačke inteligencije, financija, računovodstva isto kao i pitanja održivosti planete. To je prva pozitivna promjena. Naravno, sada smo svjedoci i velikih koraka unazad u promišljanju ekonomije i ekonomskog razvoja i ravnopravnosti. Vidimo backlash u svim diversity equity inclusion politikama, i to nije prvi put da se ovakva situacija dešava.
Ipak, ja sam optimistična. Mislim da je glavni elemenat razvoja struke i ekonomske misli da je konačno postalo jasno da ne može biti jedini cilj povećanje profita. Rast bruto društvenog proizvoda (BDP) nikako nije niti dovoljan – (i opet bi primjer bila Amerika kao jedna od zemalja sa jako visokim BDP, ali jako visokim nivoom nejednakosti u društvu – što sigurno nije recept za uspjeh i razvoj društva). Socio-ekonomski razvoj uključuje i druge indikatore – ravnopravnosti (od ravnopravnosti dohotka, imetka, rodne ravnopravnosti i prava) pa do ekonomije brige itd.
Foto: Tess Wallenberg
