U okviru ovogodišnjeg, 29. izdanja Modula Memorije gostovat će dvije predstave iz Crne Gore i Australije. Iz Crne Gore u Sarajevo dolazi Crnogorsko narodno pozorište sa predstavom „671-LOV“ mlade rediteljice Hane Rastoder i igrat će u Sarajevskom ratnom teatru SARTR 21. aprila u 20 sati. Iz Australije gostuje predstava „Sedam kilometara sjeveroistočno“ autorice, rediteljice i glumice Kym Vercoe, koja je na programu 25. aprila u 20 sati, također u Sarajevskom ratnom teatru.
Direkcija J.U. MES i programa Modul Memorije obavještava publiku da će ulaznice za predstavu “671 – LOV”, rediteljice Hane Rastoder kao i za predstavu “7 km sjeveroistočno”, rediteljice Kym Vercoe, biti besplatne, ali ih je potrebno rezervisati ii preuzeti na blagajni Sarajevskog ratnog teatra (Gabelina 16). Napominjemo da će ulaz na predstave biti moguć samo uz predočenu ulaznicu.
Predstava „671 – LOV“ inspirisana je zločinom u Štrpcima počinjenim 27. februara 1993. godine, odnosno otmicom dvadeset putnika civila iz istoimenog voza. Radnja prati dramu porodice traumatizovane gubitkom svojeg člana, tj. reperkusije društvene krize na jednu od njegovih tvorbenih jedinica – porodicu. Porodica se preko noći našla bez društvenog oslonca, u mraku bez odgovora na pitanja o sudbini njihovih otetih, usred cijepanja dotadašnje im domovine Jugoslavije. Što je vlast više nijema i gluva na pitanja koja porodica postavlja, to je porodica usljed iznevjerene nade sve više ogorčena prema društvu – u prvom redu vlasti, ali i pripadnicima drugih nacionalnosti, njihovim sugrađanima, komšijama i sl. Porodica živi u strahu, njena svakodnevica obojena je osjećanjem neprestane ugroženosti, a to, paradoksalno, hrani individualnu destruktivnost i u konačnom dovodi do raspada porodice, ostavljajući tragove doživotnih trauma koje će nesvjesno prenijeti na svoju djecu.
Predstava „Sedam kilometara sjeveroistočno“ je bazirana na istinitoj priči i doživljaju australske umjetnice Kym Vercoe, koja je na svojoj koži osjetila sav užas poslijeratne Bosne i Hercegovine. Vercoe je 2008. godine došla u turističku posjetu Bosni i Hercegovini. Fascinirana romanom “Na Drini ćuprija” odlučuje posjetiti i Višegrad, ne znajući ništa o strašnoj ratnoj prošlosti. U grad dolazi za vrijeme festivala, kada je pretrpan posjetiteljima. Odsjeda u hotelu Vilina vlas, za koji je preporuku pronašla u turističkom vodiču Tima Clancyja. Mučna i besana prva večer u hotelu koji je od ‘92. do ‘95. bio mjesto silovanja Bošnjakinja, potaknula ju je da na internetu potraži više informacija o hotelu. O zločinima se ne smije šutjeti. Nakon što saznaje kakve su strahote preživjele zarobljenice srpske vojske, ostaje zatečena. S osjećajem snažne krivice što je prespavala u hotelu, nekoliko mjeseci nakon toga vraća se u Višegrad. To joj je bila motivacija da napravi ovu predstavu.
Partner na ovim predstavama je Sarajevski ratni teatar SARTR, a projekat je podržan od strane Ministarstva za boračka pitanja KS.