Razgovarala: Elma Hodžić

Istinsko osvježenje na sarajevskoj kulturnoj sceni je Punkura – nezavisna publikacija koja balansira između magazina i zina, nudeći alternativni pogled na kreativni život i underground kulturu grada. Publikaciju su 2020. godine osnovali hrvatsko-kanadski pisac Adrian Pecotić i kulturna radnica i umjetnica Nardina Zubanović. Punkura je nastala kao odgovor na sve veću zabrinutost zbog komercijalizacije i privatizacije javnih prostora i sve veću otuđenost od fizičkih, stvarnih interakcija. Kako bi odgovorili na ove promjene, Pecotić i Zubanović odlučili su stvoriti nešto opipljivo – štampani zine. Punkura služi kao jedinstvena platforma kroz koju se okupljaju različiti, naizgled nespojivi svjetovi – to je prostor razgovora, kritičkog promišljanja i dijaloga. Dok nestrpljivo čekamo novo izdanje Punkure, donosimo vam razgovor sa Nardinom Zubanović.

Nardina Zubanović; Douarnenez, France

Šta Vas je motivisalo da pokrenete magazin Punkura?

Punkura je pokrenuta tokom pandemije 2021. godine, kada smo kolega Adrian Pecotić i ja najintenzivnije osjetili kako Sarajevu nedostaje fizički prostor za okupljanje kreativnih ljudi, kao i sloboda koju umjetničke i alternativne ekipe često uživaju u drugim gradovima. Naša ideja je bila da iskoristimo dosadašnje kontakte i iskustvo u pisanju, kuriranju izložbi, organizaciji koncerata i drugih ART događanja kako bismo kreirali vrstu alternativnog kulturnog vodiča koji predstavlja sarajevsku, ali i internacionalnu sub(kulturnu) misao.

Nardina Zubanović i Adrian Pecotić

Cilj nam je bio povezati različite žanrove subkultura i generacije, koji/e nažalost ne komuniciraju dovoljno jedni/e s drugima, te ih predstaviti kao jedinstvenu scenu. Na taj način željeli smo stvoriti autentičan prostor za talentovane umjetnike/ce, muzičare/ke, vrajtere/ice i skejtere/ke… Iako Sarajevo ima kvalitetne pojedince koji su priznati na ART sceni širom svijeta, ovdje nedostaje istinitih prostora za njihovo izražavanje, suradnju i komunikaciju, što predstavlja veliki paradoks. Iskreno smo željeli stvoriti platformu koja bi njihov rad učinila vidljivijim i tako je nastala Punkura, u simbolu otpora nedostatku javnih prostora za mlade i ljude srednje generacije u Sarajevu. Kao skulptorica, volim vjerovati da je Punkura publikacija koja je prije svega prostor u širem smislu te riječi: izlagački, fizički prostor, javni prostor, prostor memorije, izraza i bunta.

Nardina Zubanović

Eksperiment, inkluzivnost, proces

Koja Vaša umjetnička uvjerenja i mehanizmi djelovanja su protkana kroz Punkuru? Koji su principi na kojima počiva koncept magazina?

Kao inicijatorka i organizatorica programa neformalne grupe Kolektiv Kreaktiva od 2009. godine, kuriram nekonvencionalne izložbe, performanse, radionice i koncerte. Većina tih događaja odvijala se u javnim prostorima, ruševinama ili drugim mjestima koja nisu uobičajena za takvu vrstu aktivnosti. To je bilo posebno važno oko 2009. godine kada je sarajevska umjetnička scena bila ne baš tako dinamična i kada su mladi ljudi bili skoro nevidljivi / rijetko ili nimalo prisutni na istoj. Važno je i sada kad su malo vidljiviji. Moja umjetnička praksa je često otvorena ka eksperimentisanju, a usmjerena je na inkluzivnost, umjetnički proces, dijalog i pristup umjetnicima/cama najrazličitijih profila, generacija, praksi. Dakle, vrlo je demokratična, promjenjiva, transformativna, slobodna i eksperimentalna, a događaji su, kako sam navela, većinom organizovani u javnim prostorima, te rade na promovisanju osjećaja zajedničkog vlasništva.

Ovaj koncept sada prirodno prelazi u publikaciju koju također postavljamo u javne prostore, u kojoj predstavljamo većinu umjetnika i umjetnica s kojima smo surađivali kroz Kolektiv Kreaktiva, i kroz neke druge prilike, ideje ili projekte. Neki od tih umjetnika/ca su u međuvremenu napustili državu, neki su postali cijenjeni umjetnici/ce, profesori/ce ili su angažovani/e na različitim projektima širom svijeta.

Dakle, naš koncept počiva na međusobnoj suradnji između članova Kolektiva Kreaktiva, novih domaćih umjetnika/ca, kao i međunarodnih kreativaca/ki, umjetnika/ca i autsajdera/ki, a publikacija služi i kao most između dijaspore i različitih generacija koje spajaju subkulture poput alternativnih muzičkih pravaca, skejtbordinga, grafita, savremene umjetnosti i literature.

Osim toga, kroz Punkuru promičemo vrijednosti koje se temelje na solidarnosti, kritičkom promišljanju, jednakosti spolova, suživotu, ekološkim načinima prevoza i društvu koje ima više samopouzdanja. Funkcionišemo kao tim, ne kao pojedinac, „Ne napuštaj tim koji gubi„ – kaže Neene Roche – i to je još jedna umjetničko/ljudska osobina preuzeta iz dosadašnjeg umjetničkog zalaganja i rada. Također, pozivamo ljude koji žele raditi s nama ili objaviti svoje radove, fotografije, intervjue, priče ili pjesme da nas zaprate putem naše Instagram stranice i prijave se na otvorene pozive koje redovno upućujemo.

Punk estetika

Kako je dizajn magazina odraz Vaših ideja i vrijednosti? Koje elemente ste uključili da biste postigli željeni vizualni identitet Punkure?

Kako smo ispočetka imali ideju zina, trebali smo nekoga ko slijedi tu punk estetiku i htjeli smo poludjeti u dizajnu te napraviti publikaciju koja se razlikuje od drugih u tom smjeru. Tu smo imali veliki izazov jer je bilo teško naći dizajnera ili dizajnericu koja iskače iz tradicionalnih okvira dizajna i koja ima hrabrosti da eksperimentiše. Srećom, tada je došla Šejla Bratić (Not Your Chibi) koja ne samo da je bila dorasla takvoj ideji, nego možemo slobodno reći da je razvalila. Njen nekonvencionalni pristup, profesionalnost, sposobnost, odgovornost, talenat i kreativnost nas je izuzetno obradovala i ponosni smo što daje svoj jedinstveni vizualni pečat Punkuri.

Također, zahvaljujemo Bojanu Stojčiću, koji je podržao našu misiju poklonivši nam logotip naslova Punkura, umjetniku i produkt dizajneru Denialu Keči, izuzetnom ilustratoru Cartboxu iz Zagreba koji radi maskote za nase majice, ekipi STF, bratu Lazi i Edi, Eldaru, Domeru, ekipi iz Printmanije, Galeriji Boris Smoje, Vinariji Petrakija, shopu Yerba Mala i drugim dizajnerima/cama, ljudima i prostorima s kojima radimo na drugim stvarima vezanim za Punkuru. Njihov doprinos i kreativnost neizmjerno su obogatili našu ideju.

Bojan Stojčić

Kako Punkura doprinosi promjeni percepcije underground kulture u Sarajevu? Šta mislite da je najvažnije za ovu transformaciju?

Punkura doprinosi promjeni percepcije underground kulture u Sarajevu tako što stvara vidljiviju sliku o tome što underground kultura zapravo jeste, bez ograničavanja na određene žanrove. Nakon pojave Punkure, primijetili smo da su neki drugi/e kulturni radnici/ce, organizatori/ce, barovi, institucije… počeli pojačavati svoj program i više cijeniti subkulturnu misao. Čini se da je društvo, koje je često skeptično i na margini, polako dobilo više prostora kroz Punkuru.

Naš cilj nije samo raditi na nivoima percepcije subkulture, već i promijeniti uslove pod kojima se ova vrsta kulture događaja i proizvodi. Stoga naš konačni cilj nije samo imati publikaciju, već i stvoriti fizički prostor koji okuplja kreativne ljude i pomaže im da naprave prve korake u svojoj umjetničkoj karijeri. Taj prostor bi mogao biti mjesto za susrete sa saradnicima, izlaganje radova ili sviranje prvih koncerata mladih bendova. Idealno bi bilo da to bude prostor koji posjećuju ljudi iz različitih žanrova i generacija naše subkulture s kojima smo u kontaktu preko publikacije. Za ovu transformaciju, najvažnije je da se Punkura podrži, kako u kreativnom, tako i u finansijskom smislu, da bi mogla nastaviti svoje postojanje. Trenutno razvijamo Model Dobrovoljne Podrške, gdje svatko ko slično razmišlja i kome se sviđa Punkura ideja može dobrovoljno uplatiti iznos koji želi skeniranjem koda na poleđini ili unutar svake publikacije.

Možete li nam reći o procesu nastajanja magazina Punkura: od ideje do realizacije? Kako birate teme? Kako oblikujete magazin?

Punkura je zamišljena kao otvoren projekat koji okuplja sve zainteresovane za kulturu i subkulturu Sarajeva. Naša vizija je da publikacija bude dinamična, da se piše od strane mladih ljudi koji poznaju scenu i da pripada svima. Već smo u svim našim izdanjima otvorili pozive, pozivajući sve kreativce da nam se obrate sa svojim pričama, prijedlozima i idejama za saradnju. Ponosni smo na naš tim, u kojem se, osim izuzetne Šejle, nalaze mlada novinarka Ana Papo, Ena Kalić, Mirsela Kunalić i austrijski reporter Christoph Baumgarten, s kojima smo kliknuli i uspostavili blisku saradnju. Također, istina je i da primamo značajan broj radova od raznih umjetnika koje sa zadovoljstvom objavljujemo. Drago nam je i skoro uvijek se odazovemo na gostovanja a do sada smo uživali u Banja Luci unutar BLArt Festivala, posjeti Parizu, Zagrebu, nedavnoj posjeti Beču i ART prostoru Das Weisse Haus, potom pozivu unutar projekta Art of Piece upriličenom u Historijskom muzeju BiH prije neki dan…

Komunikacija između različitih grupa

Punkura njeguje veze među umjetnicima i kreativcima. Koliko je važan dijalog i međusobna saradnja u lokalnoj umjetničkoj sceni?

To je odlično pitanje, i već smo ga obradili u nekim od prethodnih pitanja. Kao što smo spomenuli, izgradnja ovih veza je osnovni dio projekta, i drago nam je što ste prepoznali ovaj aspekt našeg rada. Cilj nam je uspostaviti komunikaciju i vezu između raznih grupa, uključujući različite generacije umjetnika/ca, slikara/ica, skejtera/ica, vrajtera/ica, muzičara/ki, producenata/ica, ljudi iz Federacije i Republike Srpske, dijaspore i pojedinaca ovdje — vanzemaljaca/ki, stranaca/kinja i zemljana/ki podjednako.

Kakvi su planovi za realizaciju budućih izdanja Punkure? Kako vidite razvoj magazina u narednih nekoliko godina?

Plan za sada je izdavati Punkuru kvartalno, tj. četiri puta godišnje. S našim četvrtim izdanjem, uključujući pilot broj, stekli smo jasnoću o tome šta trebamo poboljšati kroz iskustvo koje smo prikupili. Trenutno je nadolazeće izdanje Punkure je gotovo spremno, tako da će se u novembru naći na ulicama. U narednih nekoliko godina, voljeli bismo proširiti naš tim, raditi što je manje moguće, a zaraditi što više. (smijeh)

Nardina Zubanović; Paris, France

U doba dominacije društvenih mreža i digitalnog sadržaja, koju ulogu mislite da fizički magazini poput Punkura igraju u današnjem kulturnom diskursu?

U vremenu dominacije društvenih mreža i digitalnog sadržaja, fizički magazini poput Punkure igraju ključnu ulogu u današnjem kulturnom diskursu. Budućnost je u printu. U protekloj deceniji svjedočimo opadanju kvalitete informacija online, a to će se s vremenom samo pogoršavati. Osim toga, postojati kao digitalni magazin znači oslanjati se na platforme poput Twittera, Googlea i Instagrama, a mi se kao magazin koji želi predstavljati subkulturu ne osjećamo ugodno s tim. Naš argument je da smo na čelu onoga gdje će se mnogi mediji uskoro kretati – povratak u fizički prostor.

Mnogo sam razmišljala o tome zašto nam je potreban štampani magazin i trebamo li ga još uvijek, i zaključila sam da nam definitivno trebaju fizički prostori. Ono što štampanu publikaciju čini drugačijom od online sadržaja je i činjenica da profesionalci pažljivo kreiraju njen sadržaj, što nije slučaj sa nasumičnim skrolanjem na internetu. To je svakako zdravije i angažovanije iskustvo, a nama definitivno donosi mnogo zabave. Vjerujemo da je tako i našim čitateljima. Od trenutka kreiranja magazina, prikupljanja sadržaja i dizajna, do trenutka distribucije, pa sve do trenutka kada natjeramo ljude da ga zapravo i pročitaju.

Bitna je i kao fizički dokument koji ne možete ugasiti pritiskom na neko dugme, a možete ga i sakupljati ako želite.