Historijski muzej Bosne i Hercegovine od decembra je bogatiji za novu stalnu postavku koja podsjeća na historijski značaj Antifašističkog fronta žena. Izložba je rezultat saradnje Udruženja za kulturu i umjetnost Crvena, koje se ovom temom bavi već godinama, te Historijskog muzeja, u čijem fundusu su bili pohranjeni arhivski dokumenti, fotografije, knjige, periodika, posteri i trodimenzionalni objekti od kojih je postavka sačinjena, a zaokružuju je intervencije iz budućnosti nastale u radionici popularne meme stranice „Sve su to vještice“. O izložbi, koja je još jedan važan rezultat istraživačkog rada Crvene, razgovarali smo s autoricom izložbe Andrejom Dugandžić.
Antifašistički front žena Jugoslavije osnovan je prije 77 godina, u decembru 1942. godine, na Prvoj zemaljskoj konferenciji u Bosanskom Petrovcu. Sve do 1953. godine, kada je ugašen, čime je skrajnut s glavnog političkog kolosijeka, AFŽ je igrao važnu društveno-političku ulogu i s razlogom se i danas spominje kao najsvjetliji trenutak ženske emancipacije na prostoru Jugoslavije. Udruženje Crvena je posljednju deceniju posvetilo istraživačko-dokumentarističkom i umjetničkom programu „Šta je nama naša borba dala?“, koji je počeo upravo u Historijskom muzeju, u kojem su istraživačice pronašle građu vezanu za Antifašistički front žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Tokom višegodišnjeg rada Crvena je iz različitih izvora i uz pomoć brojnih pojedinaca i institucija prikupila i digitalizirala obimnu građu povezanu s djelovanjem i razvojem organizacije, istovremeno ispitujući prikupljeni materijal iz feminističke, historijske i umjetničke perspektive. Rezultati njihovog predanog rada su Online Arhiv antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, zbornik radova, niz izložbi, a odnedavno i nova stalna postavka Historijskog muzeja naziva „Polet žena“.
U okviru projekta „The Living Museum“, istraživačice iz Crvene uspjele su u fundusu Historijskog muzeja otkriti decenijama zanemarivanu i politički nepopularnu građu. S ciljem slavljenja i obilježavanja revolucionarne prošlosti naših pretkinja i obilježavanja godišnjice od osnivanja AFŽ-a publici su omogućile da, vjerovatno prvi put ikada, na jednom mjestu upozna različite aspekte ženskog naslijeđa iz vremena revolucionarnih promjena države. Riječ je o višemjesečnom arhivsko-konzervatorskom i kustoskom poduhvatu koji se odvijao u teškim uslovima u jednoj od institucija kulture od državnog značaja čiji status nikad nije do kraja riješen, a za rad su zaslužne uglavnom žene. Na taj način postavljanje nove stalne postavke Historijskog muzeja, koja, kako navode u Crvenoj, obuhvata djeliće stalno i iznova potiskivane historije, postalo je i svojevrsni simbolički povratak zajedničkom radu, koji je obilježio i AFŽ.
Budući da je Historijski muzej BiH i osnovan kao Muzej revolucije i da je sazdan na artefaktima iz formativnih godina Jugoslavije, šta se sve u vezi s Antifašističkim frontom žena krilo u njegovom fundusu? Šta ste sve pronašle u procesu traganja?
U toku naše potrage tretirale smo sve muzejske kolekcije – kolekciju arhivalija, foto dokumentacije, kolekciju trodimenzionalnih predmeta, umjetničku te bibliotečku kolekciju. Pojedine smo radom na Online Arhivu antifašističke borbe žena BiH i Jugoslavije već obrađivale, dok su ostali predstavljeni artefakti bili novina i za nas, skriveni u mraku i ćoškovima Historijskog muzeja, u višedekadnoj prašini ili u pogrešnim kutijama. Nikada se u prošlosti muzeja, koji je imao i umjetnički i arhivistički mandat da čuva socijalističko i antifašističko naslijeđe, nije obrađivala ženska strana antifašističke i socijalističke povijesti. Rad u muzeju nalikovao je na potragu za blagom, lociranje i „ekstrakciju“ žena rasutih okolo, iskopavanje onoga što je i prije bilo zakopano. Osim toga, pronalazak prostora u koji će se postavka smjestiti bio je jednako važan. Dugački hodnik u suterenu muzeja iz kojeg se ulazi u foto, umjetničku i kolekciju arhivalija te deset originalnih vitrina velikih dimenzija koje se nalaze na njegovim zidovima ispostavio se kao idealan za smještanje izložbe i u konačnici odredio njen izgled.
Dnevnici, torbica i suknja, mali ženski revolver
Koji su najzanimljiviji primjerci objekata koje ste našle za ovu priliku?
Predstavljeni su različiti artefakti, od kojih su vjerovatno najfascinantniji trodimenzionalni predmeti, među kojima se nalaze šalica za kafu Vahide Maglajlić, torbica i suknja koje je sama izvezla, puška „Partizanka“ koja je pripadala partizanki iz Drvarsko-petrovačkog odreda 1941. godine s nacrtanom petokrakom i srpom i čekićem, mali ženski revolver marke „Union“, kalibra 6,35 mm Ljubice Dragunović. Tu je i torbica Dragice Pravice kojom se služila kao ilegalna radnica i borkinja, kao i njen portret koji je 1948. izradio Ismet Mujezinović. Iz kolekcije arhivalija tu su i lični dnevnici Anđe Tošković, sekretara SKOJ-a u bolnici 17. majevičke brigade, koja je iza sebe ostavila nekoliko malih dnevnika u kojima je bilježila vlastiti život i borbu u Narodnooslobodilačkoj borbi. Tu su i školske bilježnice Radojke Lakić, te mnogobrojni dokumenti, poput pisma Centralnog odbora AFŽ-a Jugoslavije o učvršćivanju veze s organizacijama na oslobođenoj i neoslobođenoj teritoriji iz 1943. godine ili prepisa referata Cane Babović i Mitre Mitrović s Prve zemaljske konferencije AFŽ-a Jugoslavije u Bosanskom Petrovcu 1942. Pored ovih predstavljena je i selekcija časopisa Nova žena koji je počeo izlaziti 1945. godine i služio kao glavno glasilo bosanskohercegovačkih žena, te imao zadatak mobilizirati i informirati žene o svim važnim pitanjima koja ih se tiču. Predstavljen je i naš Online Arhiv, te intervencije koje smo radile u saradnji s meme stranicom „Sve su to vještice“.
U podnaslovu izložbe stoji „Antifašistički front žena od 1942. do danas“. Na koje načine se mi danas na ovim prostorima odnosimo prema vrijednostima i nastojanjima AFŽ-a?
Iako je organizacija formalno ukinuta 1953. godine, čime joj je oduzet politički status, ona sigurno nije prestala postojati, nego se nastavila u nekom drugom obliku, ali s vrlo sličnim zadacima. Sedamdeset sedam godina poslije, uživajući prava koja su afežeovke i njihove prethodnice izborile, naročito moramo biti svjesne da živimo u vremenu gdje su sva ova mukom stečena prava pod prijetnjom od rastuće fašizacije i repatrijarhalizacije društva. Vrijednosti antifašizma, pacifizma i solidarnosti zasigurno su one koje danas valja ponovno aktivirati i osvijestiti, no raditi i na propuštenom, ne dozvoliti da budemo stavljene po strani.
Izložba „Polet žena“ nova je stalna postavka Historijskog muzeja, čime je makar donekle ispravljena nepravda nanošena ovom dijelu naše povijesti kroz decenije. Zašto je ova postavka važna za današnju muzejsku publiku?
Postavka označava jedno novo mjesto u Historijskom muzeju, mjesto na kojem su žene revolucije konačno na okupu. Decenijama su bile sakrivene ili same u društvu s mnogobrojnim drugovima, čime im se umanjivala važnost i oduzimala zajednička politička snaga. Smjestiti ih skupa, zauzeti prostor, znači upisati u javno pamćenje najvažniju epizodu ženske emancipacije, ali svakako i artikulirati određene pouke na temelju kojih se, danas neophodna, rekonstitucija ženskog pokreta mora desiti.
Na kraju, šta bi danas, u našim bh. okvirima, značilo ponovno otvaranje „ženskog pitanja“?
I prije i danas postavljanje ženskog pitanja je nešto što se odgađa, što je sekundarno u odnosu na neka druga važnija pitanja. Dijelom smo mnogih borbi, no ono što je za nas važno se opet marginalizira i stavlja po strani, na čekanju neke hipotetičke budućnosti u kojoj će ono biti prioritet. Jako je važno prekinuti tu praksu, formulirati i istaći naša pitanja, odrediti specifične potrebe i programe oko kojih se ljevica i mi u njoj moramo organizirati. Pitanja nasilja nad ženama, eksploatacije žena na tržištu rada, ekonomskog i strukturalnog nasilja, pitanje besplatnog ženskog kućnog i reproduktivnog rada – pitanja su koja moramo glasno postavljati i za koja se moramo boriti.
