Jedan od prvih zagovornika ideje o organiziranju Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu bio je Ljubiša Zečević. Ranih 1960-ih, Zečević je prepoznao potencijal Sarajeva i okolnih planina za zimske sportove. Godine 1964., on je svoju viziju podijelio s Milanom Erceganom, tada visokim sportskim funkcionerom. Kada je Denver, Colorado, prvobitno izabran za domaćina Zimskih olimpijskih igara 1976. godine, izgledalo je kao da će Sjedinjene Američke Države ponovo ugostiti veliki međunarodni sportski događaj. Međutim, građani Colorada su na referendumu u novembru 1972. odlučili protiv finansiranja Igara, što je dovelo do toga da Denver odustane od toga da bude domaćin Igara, ostavljajući Međunarodni olimpijski komitet (MOK) u potrazi za alternativnom lokacijom.

U tom kontekstu, Sarajevo se uistinu počelo razmatrati kao potencijalni domaćin. Iako je Sarajevo bilo zainteresirano i pokazivalo sposobnost da ugosti Igre, odluka o tome ko će biti novi domaćin Zimskih olimpijskih igara 1976. pala je na Innsbruck u Austriji, koji je već imao iskustvo kao domaćin Zimskih olimpijskih igara 1964. godine. Innsbruck je mogao brzo pripremiti potrebnu infrastrukturu i objekte, jer su mnogi već bili na mjestu od prethodnih Igara.

Iako Sarajevo nije dobilo priliku da bude domaćin Igara 1976. godine, interes i sposobnost grada da ugosti veliki sportski događaj nisu prošli nezapaženo.

Za domaćina Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, Sarajevo je ušlo u konkurenciju sa nekoliko drugih gradova. U finalnom izboru, održanom 1978. godine, Sarajevo je pobijedilo konkurenciju koja je uključivala:

  • Sapporo, Japan – grad koji je već bio domaćin Zimskih olimpijskih igara 1972. godine i koji je bio dobro poznat po svojoj sposobnosti da ugosti velike sportske događaje.
  • Göteborg, Švedska – iako Švedska ima bogatu historiju uspjeha u zimskim sportovima, Göteborg nije uspio osigurati poziciju domaćina Igara 1984. godine.

Sarajevo je uspjelo impresionirati Međunarodni olimpijski komitet (MOK) svojim planovima i obećanjem da će izgraditi potrebnu infrastrukturu, kao i svojom vizijom promocije mira i međunarodnog razumijevanja kroz sport. Pobjeda Sarajeva u izboru za domaćina Zimskih olimpijskih igara bila je značajna ne samo za grad i tadašnju Jugoslaviju, već i za cijeli region, jer je to bila prva Zimska olimpijada koja se održala u jednoj socijalističkoj zemlji.

Zimske olimpijske igre održane u Sarajevu 1984. godine ostavile su neizbrisiv trag u historiji olimpijskog pokreta, ne samo kao prve igre održane na tlu Jugoslavije, već i zbog toga što su simbolizirale mirno okupljanje sportista iz čitavog svijeta, uključujući i tadašnje supersile SAD i SSSR, uprkos hladnoratovskim tenzijama. S ukupno 1272 sportista iz različitih zemalja, takmičenje je obuhvatilo 39 disciplina, a Sarajevo je bilo grad domaćin jednog od najzapamćenijih sportskih događaja 20. vijeka.

Među učesnicima, neka od najsjajnijih imena bila su ona koja su ne samo osvojila medalje, već i oborila rekorde, ostavivši trajni pečat na historiju Zimskih olimpijskih igara. Marja-Liisa Hamalainen iz Finske dominirala je u nordijskom skijanju, osvojivši tri zlatne medalje, dok je švedski skijaš Gunde Svan također ostvario zapažene rezultate. Katarina Witt iz Istočne Njemačke osvojila je srca publike i sudija u umjetničkom klizanju, započinjući svoj put ka legendarnom statusu sa zlatom u Sarajevu.

Britanski par u umjetničkom klizanju, Jayne Torvill i Christopher Dean, oduševili su svijet svojom interpretacijom Bolera, osvojivši zlato i postavivši rekord koji se i danas pamti. Amerikanac Bill Johnson i njegova zlatna medalja u alpskom skijanju, kao i Deborah Armstrong, također iz SAD-a, postali su sinonim za iznenađenje i trijumf.

Finski skijaš skakač Matti Nykänen i istočnonjemački Jens Weissflog dominirali su na skakaonicama, dok je Tomas Gustafson iz Švedske ostavio značajan trag u brzom klizanju. Jugoslavenski skijaši Bojan Križaj i Jure Franko, sa Frankovom srebrnom medaljom u veleslalomu, ponudili su domaćoj publici trenutke ponosa i oduševljenja, čineći ih nacionalnim herojima, što potrkepljuje i rečenica koja se izrodila: “Volimo Jureka više od bureka”.

Nakon održavanja Zimskih olimpijskih igara 1984. godine u Sarajevu, interes za zimske sportove među građanima je znatno porastao. Olimpijada je na lokalnom nivou ostavila značajan utjecaj ne samo kroz infrastrukturno naslijeđe, već i kroz povećanu popularnost zimskih sportova. Građani su postali više zainteresirani za skijanje, klizanje i druge zimske sportove, a olimpijski duh je bio snažno prisutan u godinama koje su uslijedile nakon Igara. Grad je, kao domaćin brojnih međunarodnih sportskih događaja, doista iskoristio svoje nove objekte i infrastrukturu. U periodu između 1985. i 1990. godine, Sarajevo je bilo domaćin nekoliko značajnih takmičenja u zimskim sportovima, koristeći se olimpijskim objektima i time održavajući živom olimpijsku baštinu.

Jedno od takvih takmičenja bilo je Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju za juniore, koje se često održavalo na planinama oko Sarajeva. Također, Sarajevo je ugostilo i razna takmičenja Svjetskog kupa u alpskom i nordijskom skijanju. Ovi događaji su pružili priliku mladim sportistima iz Bosne i Hercegovine, kao i šire, da se takmiče na visokom nivou i razviju svoje vještine u zimskim sportovima.

Osim sportskih postignuća, iza ovih olimpijskih igara stoje i mnoge tehnološke inovacije. Olimpijada u Sarajevu bila je jedna od prvih koja je koristila računarsku tehnologiju za obradu rezultata takmičenja, što je značajno poboljšalo brzinu i preciznost u prikazivanju rezultata.

Nastavljajući s promocijom umjetnika i njihovih radova kroz limitirane kolekcije odjevnih modela brenda Revolt Clothing, nakon Esmira Prlje, predstavljamo Dinu Hujića, apsolventa master studija grafičkog dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.

Kao visual designer, Dino nije fokusiran na samo jedno polje djelovanja, već se koristi podjednako ilustracijom, dizajnom, fotografijom i animacijom. Od projekata na kojima je radio, posebno se izdvajaju vizualna rješenja za festivale WARM i BOOKSTAN, umjetničke izložbe, animacije za pozorišne predstave, te spotovi za Edu Maajku – Moćno i Zlatni koker.

XIV Zimske olimpijske igre koje su se održale u Sarajevu 1984. godine i danas evociraju divna sjećanja i uspomene na jedan od najznačajnijih i po mnogo čemu najljepših događaja na našim prostorima. Koja je Vaša prva asocijacija kada se spomenu Zimske olimpijske igre održane u Sarajevu?

„Fenomen nostalgije za ZOI 84 je specifičan jer nije rezervisan samo za one koji su proživjeli taj događaj. Kako na prostoru Balkana i dalje odjekuje duh uspjeha iz vremena Jugoslavije, tako je i moja generacija, rođena nakon Olimpijade, razvila nostalgiju za nečim što nije ni doživjela, slušajući priče starijih o tome kako je bilo nekad, a posebno u Sarajevu za vrijeme Olimpijade.“

Uoči Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine prvi put je raspisan konkurs na kome su dizajneri mogli da predlože idejna rješenja olimpijske maskote. Od više hiljada pristiglih radova čitatelji dnevnih listova i gledatelji televizije za zvaničnu maskotu izabrali su Vučka, djelo akademskog slikara iz Slovenije Jože Trobeca. Kako biste prokomentirali tadašnje idejno rješenje olimpijske maskote – Vučka? 

„Definitivno najveća kampanja koja se desila na ovim prostorima, sve što je dizajnirano za potrebe olimpijade je poslužilo kao školski primjer kako se radi taj posao. Od kreacije logotipa, knjige standarda, preko vizuala koje je radio jedan od najvećih umjetnika s ovih prostora Ismar Mujezinović, vizuala historijskih velikana dizajna Andy Warhola i Milton Glasera do maskote – Vučka. Ono što posebno naglašava snagu kampanje su specijalna izdanja limenki Coca Cole i prva internet vijest koja je iz Sarajeva poslana u svijet upravo s olimpijade.“

Sarajevo 2024. – četrdeset godina poslije. Saradnja sa sarajevskim brendom Revolt Clothing i oživljavanje uspomena na Olimpijadu ‘84. Kako percipirate ideju sarajevskog brenda Revolt Clothing da animira umjetnike iz BiH i regiona za međusobnu saradnju u cilju zajedničkog stvaranja, prisjećanja na divna vremena i održavanja olimpijskog duha i 40 godina poslije.

„Ideja brenda Revolt Clothing je mala olimpijada koja sakuplja energiju umjetnika iz regiona na jednom mjestu.

Autori koji su angažovani na ovom projektu predstavljaju temelj umjetnosti koju ja posmatram kao „umjetnost kakva bi trebala da bude“ i biti dio ove priče za mene je novo postignuće koje bih pridružio onim ranije ostvarenim.“

I za kraj, prezentirajte nam svoj rad i ideju.

„Ideja je jednostavna i glasi ‘We still got it’, odnosno pokazati da nove olimpijade i uspjesi nisu nemogući. Uz sve imaginarne razlike, ta stara oprema svjedoči da su čuda bila moguća samo jednu generaciju prije nas.“