Piše: Josipa Anđelić, dipl. prof. sporta i tjelesnog odgoja
Pravilno disanje prilikom izvođenja vježbi je jako važan, ako ne i najvažniji dio same vježbe. Pošto je sam čin disanja mehanička podsvjesna radnja, najteže je uskladiti disanje sa vježbom. Prilikom fizičkog napora tijelo se koristi plitkim i bržim udisajima i na taj način odgovara na napor koji je stres po organizam, kao i bilo koja druga stresna situacija. Dok trpimo neugodu i bol u mišićima, nesvjesno zadržavamo dah, umjesto da ga produžimo i tako pomognemo tijelu da se opskrbi kisikom, opusti i bolje podnese neugodu vježbanja. Pravilno disanje pomaže tijelu izdržati napor.
Procesom disanja iz tijela izbacujemo ugljen dioksid, a opskrbljujemo ga kisikom koji je neophodan za normalno funkcioniranje organizma. Prilikom vježbanja veća količina kisika u krvi će pomoći mišićima da bolje rade i sagore više kalorija, samim tim vježbanje će biti učinkovitije i moći će se duže izvoditi. Studije su pokazale da se pravilnim disanjem iz tijela toksini izbacuju čak petnaest puta brže nego plitkim površnim disanjem. Tijelu u pokretu je potrebno više kisika nego u stanju mirovanja, zato je neophodno da ovladamo tehnikama pravilnog disanja, te time dobijemo na kvaliteti vježbanja.
Postoji nekoliko tehnika i pravila disanja tokom vježbi ovisno o vrsti treninga. Tehnika disanja kod aerobnih i anaerobnih vježbi se razlikuje u tome što disanje pokušavamo uskladiti sa pokretom i tempom kretanja.
Najjednostavniji primjer disanja kod aerobnih vježbi je trening trčanja. Kada trčimo vrlo je bitno primijeniti pravilnu tehniku disanja, jer u suprotnom možemo imati jako loše djelovanje na samu izvedbu trčanja, tehniku, izdržljivost i brzinu. Kad uspijemo uskladiti ritam trčanja sa ritmom disanja, smanjit ćemo pritisak na dijafragmu i samim tim i na srce, te tako učiniti trčanje ugodnijim, imat ćemo više snage i izdržljivosti, a samo disanje će biti otvorenije i rasterećenije. Obično u toku vježbi udišemo na nos, a izdišemo na usta. Udisanjem kroz nos produžujemo udisaj, pa dišemo dublje i uzimamo više kisika u pluća, što je odlično za organizam. Ovim se sprečava kratko i plitko disanje. Izdisajem kroz usta brže i učinkovitije izacujemo ugljen dioksid iz organizma.
Anaerobni režim rada je isti, udišemo na nos, a izdišemo na usta, s tim da izdišemo uvijek kada savladavamo otpor, a udišemo u pripremnoj fazi vježbe. Tipičan primjer ovakvog disanja možemo opisati u treningu snage sa opterećenjem. Npr. kod potiska na klupi udahnemo duboko prije podizanja šipke, a onda pri podizanju polako izdišemo. Disanje dalje prati cikličko ponavljanje u vježbi. Kod ovakvih vježbi nije preporučljivo zadržavati dah u toku izvođenja vježbe jer dolazi do prekomjernog povećanja krvnog pritiska što može biti veliko opterećenje po cijeli organizam.
Iako se disanje čini kao sasvim prirodna radnja, ponekad tijelo pri izvođenju vježbi ne može održati kvalitetno disanje. Upravo zbog toga moramo osvijestiti naše disanje i koristiti ga za bolje i učinkovitije vježbanje. Prednosti pravilnog disanja tokom izvođenja vježbi su velike, a sve što je potrebno jeste malo upornosti i prakse kako bi kontrolisano disanje postalo automatsko.
Ne moramo nužno vježbati disanje samo dok treniramo. Vježbe disanja možemo raditi i zasebno u fazi odmora. Bolja ventilacija pluća će svakako imati pozitivan učinak na naše tijelo i omogućit će brži oporavak nakon treninga, te bolju koncentraciju i opšte stanje organizma. Nakon odmora, prilikom svakog idućeg treninga, treba vježbati u sinergiji disanje i izvođenje vježbi. Rezultat treninga biti će mnogo bolji kada usvojimo tehniku pravilnog disanja.
