U sarajevskoj knjižari Buybook predstavljena je knjiga poezije “Razmnožavanje domaćih životinja” Tanje Stupar Trifunović o kojoj ste mogli čitati i u 99/100. broju Urban magazina. Knjiga objavljena pred prošlogodišnji Bookstan u Buybooovoj biblioteci Nulta stvarnost koju uređuje Faruk Šehić već je imala odličnu čitalačku i kritičarsku recepciju te je svega nekoliko mjeseci od objavljivanja nagrađena nagradom Milica Stojadinović Srpkinja. O knjizi su pored autorice govorili Buybookovi urednici Faruk Šehić i Kristina Ljevak.
Rafiniranim pristupom te slobodnim i živim stilom Tanja Stupar Trifunović nastavlja u vlastitoj književnosti da se bavi temama kojima je natopljena naša nerijetko siva stvarnost, ali njene pjesme ma koliko bile inspirisane teretom iskustva itekako nude utjehu. Riječ je o zreloj i posvećenoj autorici koja piše i uspješno objavljuje već dvadeset godina i koja je vrlo pažljivom selekcijom od tri poetska rukopisa sačinila knjigu “Razmnožavanje domaćih životinja”. Knjiga je nastajala dugo, skoro devet godina, a Tanja Stupar Trifunović je s velikim uspjehom dug period uvezala u funkcionalnu cjelinu.
O čemu god da piše Tanja Stupar Trifunović to čini iz feminističke pozicije i njen dijalog s pretkinjama, bile one junakinje iz mitologije ili osobe iz vlastitog okruženja je dodatno važan segment u njenoj poeziji.
„Često pričamo o ženskom glasu koji nije bio dovoljno artikulisan, o našim pretkinjama i mojim ličnim koje su bile snažne i zanimljive žene, ali koje nisu imale prostora ni mogućnosti da nešto kažu ili se izraze. Shvatila sam koliko su to interesantne žene, počevši od baba iz sela do onih iz moje porodice i koliku imaju moć i vještinu pripovijedanja i snagu da se nose sa svim mogućim zamislivim i nezamislivim situacijama za koje mi danas možda nemamo tu snagu. Ponekad mislim da smo danas nepravedne prema svemu tome, jer ovakve kakve smo danas, mi smo rezultat svih tih žena koje su nas možda nemušto, ali ipak ohrabrivale. Ono što me užasava, a znalo mi se desiti u razgovorima sa ženama koje su direktorice ili su na nekim drugim važnim funkcijama, je kad kažu da nisu feministkinje, zaboravljajući da se upravo na toj poziciji nalaze zato što postoji feminizam. Ne sviđa mi se odbijanje žena da prihvate da je svaka vrsta podrške ujedno i borba da se ženski glas čuje, njeguje i ohrabruje, da je ta borba jako teška, dugotrajna, da se lako može vratiti unazad, što se i dešava od rata na ovamo. Zato je važno da stvaramo kontinuitet glasova i sa intimnim pretkinjama, književnim i filozofskim, odnosno osobama koje mi u duhu prepoznajemo kao neku vrstu svojih srodnica i srodnika, sa kojima možemo razgovarati u sebi. Zahvaljujući praćenju glasova prethodnica danas znamo da se savremena originalnost nalazi samo u nekoj nijansi, sve proističe iz nečega prije i trebamo stalno razmišljati o tome da svijet ne počinje od nas. Što ne znači da podržavam stav koji postavlja pitana kako se može pisati poslije ovoga ili onoga i kako današnji pisci nisu dobri. To naprosto nije u redu. Postoji kontinuitet od Epa o Gilgamešu i Sapfo do današnjih dana i istih tema, razmišljanja, potrage za slobodom, gubljenja te slobode i ta su sva iskustva jako dragocjena. Kao kad čitate njemačke pisce koji su objavljivali pred Drugi svjetski rat vi vidite da oni u književnosti predosjećaju ono što dolazi. Mislim da takve stvari osjetljiviji umovi detektuju“, rekla je na promociji Tanja Stupar Trifunović.
Dugogodišnje poznanstvo i međusobno autorsko prepoznavanje koje je između ostalog podrazumijevalo i dodjeljivanje Evropske književne nagrade za roman Tanji Stupar Trifunović “Satovi u majčinoj sobi” kada je Faruk Šehić kao prethodni dobitnik bio u žiriju, zaokruženo je uredničko-autorskom saradnjom na nastanku knjige poezije “Razmnožavanje domaćih životinja”.
Faruk Šehić govorio je o narativnosti Tanjine poezije zbog čega je i napisala uspješan roman te o poznavanju kontinuiteta njenog pjesničkog izraza.
„Knjiga “Razmnožavanje domaćih životinja” je dodatno raspisanija i šira u odnosu na njene ranije takođe raspisane knjige poezije. Stil je još slobodniji, bez zabrane. Tanja je u ovoj knjizi razvila pjesnički senzibilitet koji ima sposobnost da likove iz antičke mitologije, različite istorijske ličnosti stavlja u sasvim obične, svakodnevne kontekste. Njena poezija je sudar erudicije, znanja, književno-istorijskih referenci i aluzija koje su ubačene u blato našeg konteksta i iz toga se dobijaju različiti efekti koji mogu biti i humoreska, mada to često može biti i onaj osmijeh koji prelazi ponor na žici. To je ona vrsta poezije i književnosti koja mene najviše zanima i koja ne da mira, ona koja u čitaocu razbija famozno kafkijansko jezero, ako je književnost sjekira koja treba da razbija zaleđeno jezero u nama, da budi u nama različite vrste osjećaja. Može u nama da probudi ljudskost koja potone u nekom trenutku, može da nam da nadu, bolji pogled na svijet, kratkotrajnu utjehu“, rekao je urednik izdanja Faruk Šehić.
Nakon uspješnog romana “Satovi u majčinoj sobi” i jednako uspješnog povratka poeziji zahvaljujući knjizi “Razmnožavanje domaćih životinja” Tanja Stupar Trifunović ponovo je izabrala proznu formu i njeno naredno djelo će biti roman. Jednako koliko je posvećena vlastitoj književnosti, posvećena je i književnosti drugih bosanskohercegovačkih autorica te je između ostalog bila urednica romana Lane Bastašić “Uhvati zeca” koji je bio u najužem izboru za Ninovu nagradu.
