Foto: Amer Kuhinja
Priča o dječaku Gregoru koji odbija da odraste i sraste se sa ljudskim nepravdama, kako je opisala književnica Lejla Kalamujić, predstavljena je sinoć u Buybooku. Riječ je o romanu „Proleće se na put sprema“ koji je za BiH i Hrvatsku objavljen u izdanju Buybooka i koji potpisuje novosadski pisac Bojan Krivokapić.
Lejla Kalamujić koja se s Gregorovim svijetom upoznala još dok je bio u rukopisu, zahvalila se Bojanu Krivokapiću što je stvorio Gregora, dječaka-čovjeka, „koji nam pokazuje da mi ipak nismo osuđeni na ono kako nas drugi vide, niti na ulogu koji nam drugi pokušavaju odrediti. Što ne pristaje na ideju poraza. Za Gregora, njegov je glas, njegova kuća. Pa čak i na kraju on ostaje ono nepomirljivo dijete“, rekla je Kalamujić.
Na promociji se, između ostalog, govorilo o generacijskim karakteristikama romana, o onima koji/e su kao i Gregor rođeni osamdesetih, o djeci obespravljenih roditelja koji nisu uspjeli postati tranzicijski heroji i koji su odlazili u bolest, ovisnost ili smrt, ne mogavši se priviknuti na pravila novog društvenog uređenja.
Dajući glas obespravljenim, kakvi su najčešće junaci i junakinje njegovog romana, Krivokapić im vraća dignitet, bilo da je riječ o starijim osobama ili ženama koje su decenijama bile nevidljive na patrijarhalnoj balkanskoj društvenoj platformi.
„Uvijek su me pitali koliko u onome što pišem ima autobiografskog. S prvom knjigom bio sam nevješt i govorio da je dio ličnog, proživljenog, dio ne. Sada najčešće kažem da je sve autobiografsko. I onda pomisle kako je dobro što sam uopšte živ“, rekao je na promociji Bojan Krivokapić koji naravno ne dijeli sva iskustva s njegovim literarnim junakom, ali podosta od vedrine i spremnosti da se nosi sa životnim nedaćama kod obojice možemo pronaći.
„Krivokapić nema intenciju da prešućuje. Ili da laže da se neke stvari nisu desile. Sve to se dogodilo, bolest, rat, smrt, siromaštvo… I sve su to uslovi da ovo bude jedna teška i turobna knjiga, što ona uopšte nije. Jer ovo je knjiga o Gregoru, zadrtom optimisti bez igdje ičega. Kada mu kažu da je siromašan, on im odgovara: Ja sam bogat čovek, ja sam sretan čovek. Na kraju ispada da je to istina. Kad nam uzmu sve, tek tad naš je cijeli svijet“, zaključila je recenzentica i promotorica Lejla Kalamujić.
Uz pomalo melanholije i podosta rafiniranog humora, ova knjiga zadovoljiće i najprobirljivije čitatelje/ice i biti im saveznik na putu ličnih reminiscencija i potraga za onim što nas je formiralo, a na šta, uslijed trke sa životom, zaboravljamo. Bojan Krivokapić je vrsni pripovjedač i u njegovom pisanju teško je naći sličnosti sa stilom u književnosti generacije kojoj samo po godinama pripada.