U želji da omogući zajednici engleskog govornog područja koja živi u Sarajevu da gleda njihove predstave, Sarajevski ratni teatar SARTR i u toku mjeseca februara na repertoaru će imati četiri predstave sa titlovima na engleskom jeziku.
Riječ je o predstavama “Sarajevo Feeling“ Almira Bašovića u režiji Thomasa Steyaerta, “Moj sin samo malo sporije hoda” Ivora Martinića u režiji Ivana Plazibata, “Rechnitz – Anđeo uništenja” Elfriede Jelinek u režiji Sabine Mitterecker i “Jedvanosimsobomakalomistobo” Aleša Kurta/Nejre Babić u režiji Aleša Kurta.
Sarajevo Feeling
Almir Bašović
Režija: Thomas Steyaert
Drama “Sarajevo Feeling” Almira Bašovića bavi se generacijom rođenom početkom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, generacijom koja je ratom gotovo izbrisana. Mladi ljudi iz čina u čin osluškuju kako dolazi rat i narušava im ustanovljene odnose. “Sarajevo Feeling” jeste muzika, ljubav i ples. Tuga i usamljenost. Strah, sreća, naivnost i ranjivost. I nada i snovi. I svih jedanaest članova raje koji svakim dijelom svog bića prolaze kroz sve to što Sarajevo Feeling jeste.
U predstavi igraju: Snežana Bogićević, Maja Salkić, Jasenko Pašić, Davor Sabo, Adnan Kreso, Amar Selimović, Igora Skvarica, Kemal Rizvanović, Lidija Kordić, Ivona Baković i Hana Zrno.
Moj sin samo malo sporije hoda
Ivor Martinić
Režija: Ivan Plazibat
“Predstava prati jedan dan u porodici gospođe Mije koja nastoji da organizuje sinu proslavu dvadeset i petog rođendana. Mama će napraviti tortu, tata će kupiti poklon, baka i sestra će pomoći mami, doći će i tetka i tetak, a sin će biti najsretniji na toj proslavi. Poslije će otići sa prijateljima da proslavi dvadeset i peti baš onako kako on želi. Tata će zagrliti mamu i svi će mirno zaspati. U tom snu će mama sanjati da je rođendanski dan prošao tako lako i da njen sin hoda. A mi taj san nećemo gledati. Branko ne hoda i nikad neće prohodati, i to je tako. U tim obrisima stana koje vidimo na sceni, dešava se život, onaj kojem i mi najčešće prisustvujemo. Nisu sve porodice sretne. Nisu sve ni nesretne. Sve su i sretne i nesretne. I u tom nastojanju da život pretvore u nešto lijepo sa okolnostima kakve jesu, gledamo likove koje jako brzo zavolimo, upravo zbog toga jer su nam bliski i istiniti.“
Nejra Babić, dramaturginja predstave
U predstavi igraju: Snežana Bogićević, Jasna Diklić, Mirela Lambić, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Adnan Kreso, Džana Džanić, Matea Mavrak, Enes Kozličić.
Rechnitz – Anđeo uništenja
Elfriede Jelinek
Režija: Sabine Mitterecker
Radnja drame “Rechnitz – Anđeo uništenja” bavi se događajem koji se desio u noći između 24. i 25. marta 1945. kada je grofica Margit von Batthyány priredila u svom zamku Rechnitz u Burgenlandu gozbu za komšije, velikodostojnike lokalne Nacionalsocijalističke partije, SS oficire – od kojih je jedan bio njen ljubavnik – a i za nekolicinu dobrih strijelaca iz redova nacista. Vrhunac te noći pijanstva i razvrata bio je masakr nad 180 Jevreja na prinudnom radu. Svi su pobijeni te noći, osim dvojice koji su bili zaduženi za kopanje grobnice. Oni su ubijeni sutradan. U Austriji se o ovom događaju nije govorilo desetljećima. Tragovi zločina su uklonjeni, a masovne grobnice nikada nisu pronađene.
U predstavi igraju: Selma Alispahić, Jelena Kordić Kuret, Sead Pandur, Džana Džanić i Dražen Pavlović.
Jedvanosimsoboakalomistobo
Aleš Kurt/Nejra Babić
Režija: Aleš Kurt
„Krenuli smo od pokušaja definisanja toga ko smo zapravo, da bi prešli na postratni period i beskonačnu tranziciju i došli u sadašnjost u kojoj dosta vremena provodimo na šalterima, nezaposleni i umorni čekajući da nam padnu avioni sa neba kako bi pobjegli iz domovine. Jer istina je da je vrlo često jedva nosimo sebe a kamoli situaciju u kojoj se nalazimo. Ali ne možemo svi ni otići. Onima koji ostaju, čestitamo na postojanju.“
Nejra Babić, autorica teksta
U predstavi igraju: Mirela Lambić, Maja Salkić, Ana Mia Karić, Alban Ukaj, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Adnan Kreso, Davor Sabo, Sanjin Arnautović i Ivana Vlašić.